Bogato opremljena arheološka studija koja nudi drugačije i potpunije viđenje željeznodobnog razdoblja od onoga na kakvo smo navikli
Od djetinjstva sam slušala priče kako smo u “zaostatku” za razvijenim svijetom. Kada sam odrasla i zainteresirala se za povijest, saznala sam da se počeci tog zaostajanja mogu uočiti već u željeznodobnom periodu. Upravo zbog spomenute “rano datirane” znatiželje uzela sam u ruke knjigu profesora na Katedri za prapovijesnu arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Hrvoja Potrebice. Knjiga je rezultat autorovih višegodišnjih istraživanja željeznodobnog perioda na području Srednje Europe. Ona na moderan način proučava materijalnu i duhovnu ostavštinu starijeg željeznog doba, pri čemu, između ostalog, prezentira rezultate arheoloških istraživanja provedenih na Kaptolu, koje autor tretira jednim od najznačajnijih sjedišta halštatskih kneževa ondašnje Europe. U predgovoru su dane sve potrebne informacije o sadržaju knjige, novinama koje ona donosi, ciljanoj publici i sličnom.
U knjizi se donose nove spoznaje vezane uz željezno doba koje traže revidiranje dosadašnjih promišljanja. Naime, ovo se naše područje, kao periferno, od željeznodobnog perioda kulturološki obično tretira inferiornim u odnosu na neka druga središnja europska područja. No, autorova istraživanja jasno pokazuju da, primjerice, najveći dio teritorija današnje kontinentalne Hrvatske koji je bio u doticaju s različitim civilizacijskim krugovima, ne pokazuje odlike inferiornosti već obilježja razvijenog područja ravnopravnog drugim naprednim europskim onovremenim kulturnim središtima.
Ustroj halštatskog svijeta Knjiga je sastavljena od devet poglavlja koja se dalje dijele u manja potpoglavlja. Prvo od njih nosi naziv Vrijeme promjena (8-20), i ono služi kao uvertira kasnijoj analizi starijeg željeznog doba, a pri čemu čitaoci dobivaju potrebna predznanja za praćenje tehnoloških i kulturoloških promjena do kojih dolazi tijekom prijelaza u novu razvojnu fazu.
U poglavlju Halštatski kulturni kompleks – Europa u starijem željeznom dobu (21-73) objašnjen je pojam “halštatska kultura” – njegova pojava, značenje, prostorni obuhvat te podjela na istočni i zapadni krug. Kao temeljno obilježje halštatske kulture izdvojena je pojava bogato opremljenih grobova elite i nestajanje ostava. Autor ovdje daje slojevit prikaz stanja u ondašnjoj Europi, u zapadnom i u istočnom kulturnom krugu. U proučavanju ondašnjih gospodarskih i društvenih obilježja autor se služi raspoloživom materijalnom građom, ali i kontinuirano poseže za komparativnim materijalom, što omogućava rekonstrukciju mnogih aspekata života tih željeznodobnih zajednica. Analiza skupina unutar zapadnog kulturnog kruga jasno pokazuje da su te zajednice imale složenu gospodarsku i društvenu strukturu, a njihovo je izučavanje otvorilo niz novih pitanja, poput primjerice pitanja položaja žena u ondašnjem svijetu.
U “uvertiri” o istočnom halštatskom krugu autor daje uvid u recentne spoznaje o starijem željeznodobnom razdoblju. Nova istraživanja su odbacila teoriju o tračko-kimerijskim narodima kao rušiteljima sustava kasnog brončano doba te su u prvi plan stavila proučavanje klime i okoliša, i s njima povezanih raznolikih promjena. Uskoro je postalo jasno da se klimatskim promjenama može dobro objasniti prenošenje istočnih elemenata na područje istočnog halštatskog kruga. Iako Potrebica obrađuje u ovom poglavlju oba europska kulturna kruga, veću pozornost daje istočnom halštatskom krugu pri čemu se bavi samo kontinentalnim dijelom naše zemlje jer je on bio u sferi halštatskog svijeta. U nekoliko zasebnih potpoglavlja autor razmatra najvažnije lokalitete starijeg željeznog doba, a među njima i Kaptol, gdje je u starijem željeznom dobu egzistiralo veliko i prosperitetno naselje s dugim kontinuitetom života.
Trgovci i ratnici Treće poglavlje nosi naziv Trgovina i razmjena – mreže i kontakti (74-93) i u njemu autor razmatra kontakte između Zapadne i Srednje Europe, Sredozemlja i istočnih područja te naglašava dugu tradiciju tih kontakata. Potrebica opisuje i pretpostavljeni proces uspostave trgovačkih putova i njihovu ovisnost o brojnim čimbenicima (stabilizaciji odnosa među zajednicama, dužini puta, i sl.), odnos između pomorske i kopnene trgovine, kao i karakteristike prvih trgovačkih središta. Posebno je zanimljivo i to što se osim prijenosom materijalnih dobara autor bavi i prenošenjem nematerijalnih “sadržaja”. Među različitim načinima drevne trgovine autor analizira lančanu trgovinu, slobodnu trgovinu, kao i razmjenu prestižnih dobara kojoj se posvećuje više pozornosti jer je riječ o sustavu koji nije bio usmjeren samo na stjecanje bogatstva već je služio, u vremenu prije pisane riječi, za potvrdu dogovorenog. U razmatranju različitih pitanja, npr. običaja darivanja, autor se služi i etnološkim istraživanjima te pokazuje da interdisciplinarno pristupa problemima što omogućava donošenje zanimljivih i dobro obrazloženih zaključaka o željeznodobnim društvima i njihovom funkcioniranju. U ovom se poglavlju osim vrsta trgovine analizira i vrsta predmeta kojima se trguje pri čemu se posebna pozornost usmjerava na defenzivno oružje koje svojom pojavnošću sugerira moć i bogatstvo. U sklopu trgovine analizira se i sam kulturni transfer u kojem dolazi do stvaranja novih kulturno različitih statusnih simbola, odnosno naglašava se dinamika tog procesa u kojem mjesto primanja utjecaja može utjecati na sadržaj prijenosa. Sam Kaptol svojim položajem pripada periferiji halštatskog svijeta, no svojim materijalnim pokazateljima pokazuje da se kulturološki odnosi ne mogu gledati isključivo u prostornim relacijama, u smislu odnosa središta i periferije već da se ovdje može govoriti o svojevrsnoj dinamici kontakata u kojem je periferni položaj davao zajednici određeni monopol u preuzimanju i prijenosu različitih sadržaja.
Ratnici-elite halštatskog svijeta naziv je četvrtog poglavlja i u njemu se pojašnjava transformacija kulture polja sa žarama u halštatski kulturni kompleks, a u sklopu kojeg je oružje postalo standardan dio zagrobne opreme. Potrebica ukazuje na to da je ratnička elita bila obilježena s nekoliko konceptualnih elementa prepoznatljivih u materijalnoj građi (ratovanje, konzumiranje alkohola, jahanje i vožnja te ukrašavanje tijela) pri čemu se autor najvećim dijelom ovdje pozabavio vizualnim identitetom elite, odnosno ratničkom opremom. U razmatranju opreme elite naglašena je razlika između funkcionalnog (npr. defenzivna oprema od organskih materijala) i statusnog naoružanja, a koja pokazuje da je slika ondašnjeg svijeta bila različita iz različite perspektive, odnosno da je primarna percepcija statusnog naoružanja marginalizirala najveći dio nekadašnjeg svijeta. Kaptolski kneževi sudeći prema nalazima pod tumulima bili su ponajprije ratnici, a njihova se moć kao i u drugih kneževe halštatskog svijeta očitovala u vizualnom identitetu. U opremi, primjerice, kaptolskih kneževa-ratnika ogleda se “filtriranje” različitih utjecaja i stvaranje vlastitih prepoznatljivih simbola
Peto poglavlje nosi naziv Gozbovanje i u njemu autor komparativno razmatra osnova obilježja gozbi na području Grčke i Italije, kontinentalne Europe i Levanta. Najviše pozornosti autor posvećuje bližim područjima halštatskom svijetu, dakle Grčkoj i Italiji pri čemu uočava da je jedno od temeljnih obilježja gozbi u grčkom svijetu rodna podjela u kojoj je ženska uloga svedena na posluživanje dok u italskoj varijanti uloga žene nije u tolikoj mjeri marginalizirana – ona se javlja i kao sudionica gozbi. Prema Potrebici, italski je odnos prema ženi bliži odnosu prema njoj u kontinentalnoj Europi, a svoja stajališta autor argumentira nalazima situlske umjetnosti. Osim sudionicima gozbi Potrebica se ovdje bavi i materijalnom pozadinom gozbovanja, dakle njezinom “scenografijom” i “rekvizitima” zaključujući da se halštatski svijet i u nekim drugim segmentima više ugledao na onaj italski. U ovom se poglavlju razmatraju i različiti sadržaji gozbi poput glazbe, plesa,1 igri i drugog, a iz analize proizlazi da je samo sudjelovanje u gozbama potvrđivalo visok status učesnika gozbi unutar zajednice, koji su se na taj način približavali božanskom svijetu.
Žene, heroji i mitovi U poglavlju pod nazivom Žene - sljedbenice ili vladarice?, autor ukazuje na nekropole kao na izvor važnih informacija o spolu ukopanih osoba; pritom se analiziraju materijalni predmeti koji u pojedinim halštatskim grobovima predstavljaju glavne atribute ženskog svijeta (ognjište, predmeti vezani uz predenje i tkanje). Po pitanju položaja žena halštatski svijet je bio raznolik pa je učestalost bogatih ženskih grobova u njemu različita (veća učestalost npr. u dolenjskoj skupini). Kroz dubinsku analizu mitološke priče o Odiseju i Penelopi, Potrebica pokazuje da su ranije spomenuti “ženski” atributi u bogatim ukopima zapravo statusni simboli pripadnica elite. Naime, na osnovu proučavanja antropoloških studija autor zaključuje, a što zorno potkrepljuje i primjerom ranije spomenute Penelope, da u društvima u kojima se vlast nasljeđuje preko ženske loze glavnu riječ uglavnom i dalje imaju muškarci. Analizirajući položaj žena Potrebica se dotiče i egzogamnih brakova i u sklopu njih važne ženske uloge u prenošenju materijalnih i nematerijalnih dobara s jednog područja na drugo. Na području Kaptola nađeni su bogati ženski ukopi koji su pokazatelj uvaženog položaja pripadnica elite.
U sedmom je opširnom poglavlju, koje nosi naziv Halštatska religija – doba mitova i heroja, na osnovu materijalne građe autor predstavio mitološki koncept halštatskog svijeta koji je, kao i koncepti ostalih svjetova, bio pod utjecajem drugih mitoloških sustava. Autor analizira halštatski mitološki sadržaj, ali i preduvjete potrebne da bi došlo do razmjene utjecaja između različitih kultura. Nakon analize animalne halštatske simbolike i mjesta prakticiranja kulta autor se usmjerava na same ritualne gozbe. Potrebica naglašava važnu ulogu ritualnih gozbi u društvenom životu ratničkog svijeta Sredozemlja, kao i halštatskog kulturnog kruga. Antropološka komparativna analiza pogrebnih gozbi ukazuje na njihovu “iscjeljujuću” funkciju unutar koje se ritualnim postupcima nastoji vratiti narušena ravnoteža u zajednici, uzrokovana smrću nekog njezinog člana. Uočene razlike između veličine zajednica i omjera zabilježenih rituala ukazuju na to da ti rituali nisu bili dostupni svim njezinim članovima već samo povlaštenom sloju. “Seciranjem” obreda spaljivanja u sklopu kojega se različite posude za konzumaciju hrane i pića polažu uz tijelo pokojnika pokazuju da tijelo tijekom obreda dobiva ulogu žrtve ponuđene bogovima za konzumaciju. Čitava analiza vodi do važnog zaključka, a to je da su obredi inhumacije baš poput incineracije u raznim kulturama težili da duši olakšaju napuštanje tijela. Upravo ta težnja pokazatelj je gotovo univerzalnog promišljanja i rane ljudske predodžbe o odvojenosti tijela i duše. U sklopu religije autor se dotiče i keramičkih posuda kao važnog materijalnog pokazatelja različitih obreda. Potrebica naglašava da je određivanje tipologije posuda znatno jednostavnije od određivanja funkcije jer je nekada teško utvrditi da li je neka posuda služila kao dio oproštajnog rituala ili je pak bila namijenjene “korištenju” od strane pokojnika. Osim toga autor upozorava da se u pojedinim primjerima dio nađenih posuda tumači kao, primjerice, recipijent, a da se pomnijom analizom konteksta samog nalaza dolazi do spoznaje da neke od njih to ipak nisu bile. Kroz cijelu knjigu pa tako i u ovom poglavlju naglašava se dinamika u promatranju pojedinih pojava, konkretno i ona u upotrebi posuda, što doprinosi kvaliteti autorovih promišljanja. Glede kultnih prostora Potrebica smatra da su se oni morali nalaziti ne samo na prostorima vezanim uz spališta i grobove, već i u samim naseljima ili u njihovoj blizini. U razmatranju heterogenog halštatskog svijeta, Potrebica ovdje ukazuje na načine kojima je elita legitimizirala svoj izdvojen položaj služeći se religijom.
Naselja i groblja Predzadnje poglavlje nosi naziv Pogrebni ritual – krajolici kontinuiteta i promjene i u njemu se autor bavi ritualnim obilježjima u prostoru. Naime, grobovi pod tumulima su na području halštatskog kulturnog kompleksa gotovo jedini poznati način ukopa. Prilikom njihove analize razmatra se prostorni odnos s naseljem, oblik, količina rada uložena u njihovu izgradnju, kao i sama distribucija ukopa koja pokazuje složenost društva unutar kojeg velik broj osoba naprosto nije ukopan pod tumulima i tako je izgubljen u vremenu i prostoru. Analiza ukopa pokazuje naglašenu statusnu razliku među ukopanim osobama, pri čemu je zamjetno da djeca nisu imala pravo na ritual dok ne bi postali punopravni članovi zajednice, odnosno do spolne zrelosti. Zapaženi nesklad između broja ukopanih članova zajednice i istražene veličine naselja egzaktan je pokazatelj da je velik dio pokojnika halštatskog svijeta ispraćen nepoznatim ritualom. Autor ovdje uspostavlja vezu između fizičkog i mitološkog krajolika pri čemu svoje postavke opet dijelom izvodi iz Ilijade i Odiseje. U sklopu takve perspektive, prema autorovom obrazloženom mišljenju, elita sa smrću napušta postojeću društvenu strukturu i ulazi u onu mitološku ugrađujući se u krajolik, kao dio njegova vizualnog identiteta. Ovdje je posebno zanimljivo autorovo bavljenje ostalim većinskim svijetom za koji pretpostavlja da je podvrgnut istom postupku incineracije, ali bez privilegije na pokop u posvećenom i vizualno prepoznatljivom dijelu prostora. Potrebica ovdje ne završava svoju analizu, i ide i dalje, te traga za odgovorom na pitanje svrhe samog grobnog rituala koji treba održati distancu između dva svijeta unutar kojega se istovremeno uspostavlja dvostruka zaštita koja obuhvaća tijela živih i duše mrtvih. Istraživanja na područja Kaptol-Čemernica dala su posebno zanimljive rezultate kada je u pitanju “ugrađivanje” elite u krajolik, u vidu, primjerice, nađene monumentalne grobne komore s dromosom, koja ide u red najbolje sačuvanih nalaza tog tipa u Europi.
Zadnje poglavlje nosi naziv Naselja – sjedišta vladara ili središta zajednica, a u njemu autor razmatra odnos zajednice i naselja jesu li ona bila vladarska (kneževska) sjedišta ili središta zajednica. Analizom materijalnih nalaza autor iznosi pretpostavku da je organizacija halštatskih društava bila na granici između društava koja su karakterizirana kao poglavarska i ona koja nose karakter primitivnih država. Ovdje se razmatra i razlika u izvorima moći halštatskog i kasnijeg latenskog svijeta, koja se odražava i na osobnost elita. Potrebica, osim navedenog, ovdje traži odgovor na pitanje relativno naglog nestanka tumula. Autor smatra da u nestanak tumula nužno ne znači i fizički nestanak populacije već predstavlja najčešće samo nestanak elite “vidljive” u dotadašnjem obliku.
Iscrpna i nezaobilazna literatura Ova će knjiga nedvojbeno postati nezaobilazna arheološka literatura i kao takva sastavni dio usavršavanja znanstvenika u ovom području. Naime, Potrebičina knjiga ne samo da sadržava veliku količinu građe potrebne za bavljenje starijim željeznodobnim periodom već daje i smjernice u metodologiji rada, a koje traže interdisciplinarno obrazovane stručnjake koji će tražeći odgovore na brojna pitanja konzultirati druge znanstvene discipline (antropologija, etnologija i druga područja). No, osobita vrijednost te knjige je zapravo u autorovom golemom znanju i sposobnosti kritičke interpretacije podataka kojima raspolaže, zahvaljujući kojima željeznodobni period dobiva nove konture i postaje “čitljiviji” i “vidljiviji”, otkrivajući hijerarhijski ustrojeno društvo. Potrebičina knjiga ukazuje, između ostalog, na to da su kaptolski kneževi bili ravnopravan dio ondašnjeg svijeta te da su zahvaljujući položaju svoje zajednice na razmeđi triju svjetova, preuzimali i kulturno transformirali različite utjecaje. Naime, upravo je takva pozicija kaptolskoj eliti davala dinamičnu mogućnost sudjelovanja u oblikovanju ondašnjeg europskog kulturnog konteksta. Autor svojim istraživanjima jasno ukazuje da ovo područje u starijem željeznom dobu nikako ne zaostaje za drugim dijelovima Europe. Nadodala bih da je Potrebičina knjiga bogato ilustrirana te da sadrži iscrpan popis literature za zainteresirane čitatelje. Zbog svega dosada navedenog sigurna sam da će ta knjiga, koja nudi drugačije i potpunije viđenje željeznodobnog razdoblja, naći velik broj čitatelja i doživjeti veći broj ponovnih izdanja.