Jeste li porno-sretni?

F kao fornifilija

Stajala je u kutu. Na glavi je imala sjenilo za lampu.

Zbog sjenila joj se glava znojila. Ja sam lampa, rekla je sebi. Stajala je u kutu s rukama spuštenim sa strane i sjenilom na svojoj glavi, čekajući da joj muž stigne kući. Njezin muž je želio da ona bude lampa. Njezin muž je bio dobar čovjek. Ali želio je da njegova žena bude komad namještaja. I to je bilo teško. Za nju. To ga je palilo. Rekla je naglas sama sebi: “Ja sam lampa”. Iako, nije doista htjela biti lampa: htjela je biti ljudsko biće. U tom je bio problem. Lampa, rekla je sebi. Ja sam lampa. Tko zna što bi mogla biti sutra? Možda bi mogla biti naslonjač. Naslonjač je bolji od lampe, rekla je sama sebi. Palo joj je na pamet da bi biti naslonjač vjerojatno zahtijevalo da savije obje noge skroz odostraga preko glave tako da bi njezina stražnjica mogla biti sjedalo. I to ne bi bilo ugodno. Nipošto. Bog zna što bi se moglo dogoditi da njezin suprug poželi da sjedne za svoj stol i radi nešto što je donio kući iz ureda. Vjerojatno bi se slomila. Slomljeni naslonjač. Čula je kako se suprugov ključ okreće u bravi na ulaznim vratima. U tom slučaju, mislila je, završila bih kao nosač za bicikl. Dan za danom, vozila bih se uokolo na krovu muževa automobila. Po vjetru. Po kiši. Po snijegu. Nikada ne bi završilo. Visoki mračni obris njezina muža ušao je u sobu. Ja sam lampa, rekla je sebi ispod sjenila. To je ono što njezin suprug želi. Upalila se.

H kao hardcore

Misliš da bi pornografija mogla pomoći. Misliš da bi pornografija mogla sve učiniti boljim. Misliš da će se pornografija pobrinuti da ti život ide po planu. Misliš da bi te film Barely Legal mogao ponovo postaviti na pravu nogu. Misliš da Stop My Ass Is on Fire može odgovoriti na svako pitanje koje je pred tobom. Misliš da bi The World’s Biggest Gangbang mogao obasjati tvoj put u zrelost. Misliš da bi American Bukkake mogao dokazati važnost napornog rada. Misliš da bi te The Vomitorium mogao podsjetiti da je to život kakav si oduvijek želio. Misliš da bi Rough Sex mogao objasniti zašto si još živ, bez obzira na to kako se osjećaš. Misliš da bi Perverted Stories mogle razjasniti da nema drugog puta kojim bi išao. Misliš da bi Pink Eye mogao otvoriti tvoje oči da vidiš gdje si ono krenuo. Misliš da bi Midget In a Suitcase mogao pokazati koliko zapravo imaš malo prostora za rast. Misliš da bi te filmovi koji prikazuju koprofagiju i bestijalnost mogli izvući van da pronađeš djevojku svojih snova. Misliš da bi te White Trash Whore mogao natjerati da uvidiš kako je vrijeme da se napokon skrasiš. Misliš da bi te Gag Factor mogao sačuvati od obećanja. Misliš da bi zbog Ready to Drop mogao poželjeti zasnovati obitelj. Misliš da bi te Golden Showers mogao provesti kroz najmračnija razdoblja. Misliš da bi ti Century Sex mogao osigurati društvo kada svi odu i kada, naposljetku, ostanete samo ti i pornografija. Misliš si ti.

Porno-sretan

Kada ste se posljednji put zapitali: “Jesam li porno-sretan/na?”.

U nekom budućem vremenu rječnik Merriam-Webster mogao bi imati sljedeću definiciju fraze porno-sretno: “1 a: stanje ošamućene neodgovornosti (porno-sretna osoba); b: impulsivni ili opsesivni poriv da nešto koristimo ili radimo (bila je na porno-sretnom tulumu); c: entuzijazam glede nečega do točke opsjednutosti (bio je opsjednut ljubavlju i porno-sretan)”.

Porno-sreća je stanje uma, način življenja, dosad nepostojeći mentalitet koji se izrodio iz naše pop-kulturalne fascinacije grafičkim postupcima senzacionalizma. Porno-sretan je ono što su navijestili porno-lovci na trendove.

Dakle, morate se zapitati: “Osjećam li se porno-sretno?” Odgovor koji slijedi jest: “Da”.

Porno-sretan je roman-u-nastajanju.

Ovaj blog čini transparentnim taj proces.

Porno-sretan priča je Xerxesa Xaviera. Rodio se i odrastao u Berkeleyu u Kaliforniji, sin dvoje intelektualaca. Nakon smrti njegova oca, Xerxes se baca u srce Kalifornije, u Los Angeles. Zatim otkriva Dolinu pornografije (Porn Valley).

Tamo uviđa da može ponovo osjećati. Sreće porno-zvijezdu Happy Darling. Sprijateljuje se s redateljem porno-filmova Johnom Chanceom. Tamo je Xerxes porno-sretan. U isto vrijeme, industrija filmova za odrasle postaje mnogo, mnogo ekstremnija. Suočena sa sve većom konkurencijom Interneta u nizu liberalnih političkih režima, Porno-dolina je samu sebe dotjerala do krajnjih granica s prikazima ekshibicijskog seksa i scenama degradacije kakve prije nismo vidjeli. Jedne noći, u holivudskom noćnom klubu Limbo, Xerxes je upoznao jednu djevojku. Njezino ime je Lucy Love. Naposljetku, Xerxes je morao izabrati između dvoje kako bi pronašao spas.

Danas se priča Porno-sretan još piše.

Jedan

Moguće je, pretpostavljam, da sam bio prvi čovjek koji je zadobio posttraumatski porno-poremećaj. Moguće je, pretpostavljam, da sam išao u Dolinu pornografije tražiti nešto čega nisam bio potpuno svjestan. Zasigurno, moji moždani valovi su bili izmijenjeni. Bez dvojbe, moj hipokampus se stisnuo. Moje je amigdala apsolutno bila abnormalno aktivna. Kako se to moglo dogoditi? Kako nije? Promijenio sam se i isto tako se promijenio i svijet oko mene. Ponekad, u životu, suočavamo se s čudnim stjecajem događaja. Svijet postaje crkva u kojoj religija slučajnosti nadmoćno vlada. Znakovi poprimaju nova značenja. Avenije se šire u svim smjerovima. Iznenada, razumiješ. Neko vrijeme, stvari imaju smisla. Gledaš u svijet, a on ti uzvraća pogled. To se dogodilo sa mnom i Dolinom pornografije, bili smo isti. Kada sam se prvi put susreo s industrijom porno-filmova, ona se promijenila. Suočena s rastućom konkurencijom iz neobuzdanog, necenzuriranog, neistraženog svijeta pornografije s Interneta, u početku ograničena no izrasla posljednjih godina kako bi slobodno nekažnjeno potekla pred slijepim okom niza liberalnih političkih režima, Dolina pornografije postala je mnogo, mnogo ekstremnija. S ekshibicionističkim seksom porno-zvijezda i nezapamćenim višestrukim penetracijama, guranjem parametara sado-mazohizma i redefiniranjem značenja degradacije, nastojeći da razotkrije koliko daleko ljudska bića stvarno mogu ići, Dolina pornografije bila je nova Divljina, Divlji zapad, zemlja onkraj seksa u kojoj sve prolazi. Poput Narcisa, upao sam u nju kao u svoj odraz. Kada sam bio mrtav, mrtav da bih osjećao, Porno-dolina bila je mjesto na kojemu sam pronašao samo osjećaje i potpunu bezosjećajnost, uhvaćen u njezinoj osi vrtnje, između života i smrti. Sada je teško ispričati što se dogodilo. Teško je reći što sam to radio. Jedina stvar koju zasigurno znam je da sam prvi put u svojem životu osjetio slobodu od svega što sam bio. Trebao sam iskusiti izvjesnu količinu krivnje. Mogao sam vladati sobom... Vidio sam u svojem životu više nego što sam želio, mračnu “špijunku” u užasnu istinu o tome što znači biti ljudsko biće, što znači pretvoriti se ni iz čega u nešto, postati pas, umrijeti, i tako dalje, otkrio sam da sudjelujem u toj nečovječnosti. Danas, ljudi žele znati kako se to sve dogodilo, kao da bi se iskušavanjem, u njihovim mislima, sa slučajnim zaokretom u proizvoljnu ulicu, s nekim nehotičnim iskliznućem iz neke osobne mitologije, s nekim neobjašnjivim pomakom u neki neurološki atmosferski obrazac, njihovi životi mogli potpuno promijeniti kao što se promijenio moj. Mogu vam samo reći da sam bio tamo, da se to doista dogodilo, i da se to dogodilo meni.

Dva

Sve je počelo na moj 27. rođendan. Bio sam tamo. Stajao sam u bolničkoj sobi. Na bolničkom krevetu ispred mene, moj otac je umirao. Toga dana, srce mog oca, profesora Charlesa V. Xaviera, zastalo je, zapelo, počelo je odustajati. Čak i tako pridignut na bolničkom krevetu, još je bio najveći čovjek u sobi. Kada bi na zabavama odsjeka za englesku književnost na fakultetu dovoljno popio, moj otac je bio poznat po tome što bi iznenada uzviknuo: “Ja sam drvo!” i pao svom snagom na tepih iza sebe usred šume nogu koje su pripadale njegovim postdiplomcima koji bi se hihotali i pijanim akademskim odličnicima. Na neki način, govorio sam si, ovo je poput toga. Naravno, čak i tada, znao sam da moj otac nikada ponovno neće ustati. Vjerojatno bih se bolje osjećao kada bih poševio medicinsku sestru, razmišljao sam. Zurio sam u vrata nekoliko minuta, no nitko nije ušao.

Što se tiče moje majke, Alice Xavier, ona je bila kod kuće. Bila je umorna, i nije voljela bolnice, ili ljude koji su bolesni ili one koje umiru. Ranije toga jutra, napustio sam uzglavlje očeva kreveta da bih provjerio kako je ona. Točeći si čašu vode u kuhinjskom sudoperu, ovlaš sam je vidio kako sadi asfodele u stražnjem dvorištu. Preda mnom su bila njezina leđa, i činilo se da ima, prikladno, jednu od mojih majica iz prljavog rublja koje sam ostavio za sobom. Slogan koji je bio otisnut preko nje privukao me je poput reklamnog panoa: “BOLESTAN SAM OD TVOJE SLABOSTI”, govorio mi je. Shvatio sam poruku. Kada se radilo o mojoj majci, bilo je to teško ne vidjeti. Sada, u bolničkoj sobi, cjevčice, crijeva i pumpice ulazile su i izlazile iz tijela moga oca, kao da je uhvaćen u klopku u paralizirajućem hrvačkom meču s gigantskom plastičnom lignjom, baš ispod površine života. U mojoj glavi, isplivalo je sjećanje iz djetinjstva o tome kako sam bio na mjesnom bazenu s ocem, moje malene ruke bile su snažno obavijene oko njegovih snažnih ramena, moja mala stopala na njegovim glomaznim bedrima. Tada sam bio lansiran, i letio sam kroz nebo, i padao sam natraške, i tu sjećanje prestaje. Aparati u bolničkoj sobi i dalje su ispuštali zvučne signale. Moj mozak je plutao u zraku iznad očeve smrtne postelje. Čekao sam satima. Nitko nije došao da nas spasi.

Te sam noći pobjegao iz bolnice. Uputio sam se u The Hungry I. U toaletu tog striptiz-kluba, zatvorio sam oči i uspravio se. Koga je briga za sutra nakon današnjeg dana? Ovoga Gladnoga Mene nije. Bio sam pijan – jako pijan. Posljednja stvar koje se mogu sjetiti je kako klečim na bini, moja glava zabačena skroz prema nazad i osjećao sam se poput ptića koji čeka da mu majka da sljedeći poluprobavljeni obrok. Iz mojih usana, visjela je oštećena novčanica od jednog dolara. S njom sam pokušavao privući striptizetu. Možda je imala kratku plavu kosu ili dugu smeđu kosu, goleme lažne sise ili male stvarne sise, ili je bila potpuno gola ili je nosila tange – no, u svakom slučaju, činila se vrijednom moje novčanice. Konačno, svojim je ustima iščupala taj dolar iz mojih usta, tako blizu da me je prekrio sočni parfem koji je nosila, miris Boga koji zna što se spustilo oko mene poput magle.

Mogao sam vidjeti liniju lažnih trepavica koje se očajnički pokušavaju otkinuti s nje – i, tada je otišla. Borio sam se da ostanem na nogama i došao do stola, gdje sam održavao ravnotežu na akrobatskom konopu smješka koji je visio preko mog lica. Srećom, bilo je teško o ičemu misliti, uz glasno zavijanje Roberta Palmera nad glavom i njegovu pjesmu Bad Case of Lovin’ You (Doctor, Doctor). U toaletu u koji sam se povukao, teturao sam kroz prostoriju kako bih naslonio čelo na vrata prekrivena grafitima. Mogao sam čuti muklo udaranje glazbe s druge strane. Gdje je dovraga ta striptizeta? Želio sam pričati s njom. Da je ona tu sa mnom, možda bi mi mogla reći što da radim. Ona je vjerojatno imala mnogo iskustva s takvim stvarima, mislio sam, kada provedeš cijeli život vjerujući u jednu stvar, a svijet ti kaže drugu stvar, i na kraju ne znaš kome ili u što da vjeruješ. Na žalost, nijemo proročanstvo odsutne striptizete nije imalo odgovore za mene. Otvorio sam oči. Shvatio sam da sam se otrijeznio. Zakopčavanje mog ciferšlusa bilo je tako teško izvesti. Zašto je u mom životu uvijek ovako?, mislio sam, naslanjajući se licem na vrata. Jednoga dana, pronaći ću odgovor, i kada se to dogodi, rekao sam sebi otvarajući vrata zahoda i ispadajući kroz njih, sve ću razumjeti.

S engleskoga prevela Sanja Kovačević.

Objavljeno na web-stranicama www.3ammagazine.com/fetish_alphabet/2002_nov_1.html, www.elimae.com/fiction/breslin/hardcore.html, te na blogu koji je u međuvremenu ukinut