Jesu li rase različite po inteligenciji?

Godine 1927.  Vrhovni sud SAD-a obznanio je odluku u slučaju Buck protiv Bella kojom je potvrdio valjanost zakona o sterilizaciji u Virginiji. Po tom su zakonu u Virginiji od 1924. do 1972. g. sterilizirali više od 7500 ljudi. “Operacije su se obavljale u ustanovama za duševno zdravlje, prvenstveno nad bijelcima i bjelkinjama koje se smatralo slaboumnima i antisocijalnima – zajedno s ‘neudanim majkama, prostitutkama, sitnim kriminalcima i djecom s disciplinskim teškoćama’”. Doris Buck, jednu od tako steriliziranih žena koja je podigla tužbu, posjetili su novinari i znanstvenici tijekom posljednjih godina njena života. Iako skromne naobrazbe bila je potpuno razumna žena, koja nije ni znala što su joj načinili u djetinjstvu, sve dok nije pokušala dobiti dijete…

Kardinalne gluposti pod krinkom znanosti

S. J. Gould (1941.-2002.) priznati je američki evolucijski biolog i paleontolog, povjesničar znanosti i pisac knjiga popularne znanosti. On je isto tako za svojega života bio i aktivni zagovarač socijalno odgovorne znanosti. Jedna od njegovih najpoznatijih knjiga The Mismeasure of Man, iako nije dio njegove uže znanstvene specijalnosti, nastala je kao izraz svih njegovih životnih interesa. U ovom djelu on daje kritiku rasističkih i eugeničkih teorija inteligencije. Vodeći nas kroz povijest teorija, ukazuje na socijalne i povijesne čimbenike koji su oblikovali te teorije, da bi došao do poveznica tih naizgled dalekih ideja s današnjim teorijama, koje opet služe formiranju neljudskih zakona i uvjeta života. Analizirajući empirijske aspekte i teorijsku podlogu, ukazuje na namjerne i nenamjerne propuste istraživača, a analizirajući statističku osnovicu tih teorija pokazuje da je statistika primijenjena na pogrešan način, često puta namjerno skrivajući stvarne odnose. Dijelom nastoji dokazati i neke temeljne nedostatke pojedinih statističkih metoda koje su primjenjivane u istraživanjima inteligencije.

Pišući jasno i čitko, Gould uz ležernu ironiju ukazuje na kardinalne gluposti koje su pod krinkom znanosti raznosile i podržavale najzatucanije političke stavove. Kroz povijest ideja dolazimo do sadašnjosti, i do pitanja koja nisu ni sada, kao što nisu nikada ni bila, pitanja samo akademske prirode. Treba li ulagati u poboljšanje života siromašnih i njihovo školovanje ili su oni siromašni zato što su glupi, moroni, idioti, imbecili... Jesu li rase različite po inteligenciji. Leže li problemi crnaca u tome što su oni naprosto glupi, pa se stoga u njih ne isplati ulagati.

Gouldovo djelo nije značajno samo kao kritika pojedinih psiholoških teorija, ono ukazuje na opće obrasce tvorbe svih sličnih teorija koje lošom statistikom nastoje prikriti osnovne metodološke propuste, ali i onu opasnost primjene statistike kada se beskonačnim statističkim istraživanjima zamjenjuje istinsko istraživanje osnovnih mehanizama procesa.

Možda Gould pretjerano napada tvrdnje o nasljednosti inteligencije i drugih psiholoških osobina, zbog čega su ga mnogi vodeći psiholozi dočekali “na nož”. Ali, pretpostavimo da zaista postoji nasljedni čimbenik koji određuje nečiju inteligenciju ili sklonost prema kriminalitetu. Možda se, na primjer, radi o količini nekog hormona, koji luči neka žlijezda tijekom odrastanja djeteta. Trebamo li sterilizirati ljude zbog toga, ili im dati hormon? Međutim pitanje što u stvari uzrokuje veću inteligenciju jednih u odnosu na druge nije niti postavljeno u toj vrsti djela. Možda crnačka djeca imaju veću potrebu za kretanjem pa im je teško sjediti u učionicama i pratiti predavanja. Možda....

Tisuće dobro plaćenih i navodno natprosječno inteligentnih ljudi više od sto godina vrši istraživanja u kojima iznosi u stvari očekivane i poznate podatke. Naravno da je stopa kriminaliteta viša kod manje inteligentnih, neškolovanih i siromašnih ljudi. Oni prvo imaju više razloga da kradu (jer su siromašni), lakše ih je uloviti (bilo zato što su neinteligentni ili naprosto neinformirani pa ne znadu metode sakrivanja zločina) i nemaju novaca da plate advokate koji će “dokazati da postoji opravdana sumnja u njihov zločin” – stopa kriminaliteta odnosi se na uhvaćene i na sudu dokazane zločine!

Negativan prijem u krugovima akademskih psihologa

U velikom broju istraživanja koja nastoje dokazati povezanost rase i inteligencije redoslijed rasa po inteligenciji ide od najniže do najviše: crnci, latinoamerikanci, bijelci, orijentalci (Kinezi, Korejanci i Japanci) te Židovi. Treba napomenuti da su Židovi u ranim radovima (dok nisu zauzeli današnju ulogu u američkom društvu) bili po rezultatima ispod bijelaca. Pretpostavimo da su ta istraživanja točna. Što nam je činiti? Prepustiti svijet Kinezima? Kako to da su nekoliko stotina godina Europljani bili nadmoćni, ako mjerenja inteligencije pokazuju uspješnost u životu ?

Isti je redoslijed rasa i u stopi kriminaliteta. Vjerujete li zaista da je u Japanu, na primjer, manja sklonost prema silovanju, ili se možda neki oblici seksualnog nasilja, koji se kod nas krivično progone u tim sredinama toleriraju. Dobro je poznato isto tako da je nasilje prema ženama vrlo nisko u sredinama gdje žene znaju gdje im je mjesto, tamo dobiju batina samo kad “zaslužuju” ili kad je glava kuće loše volje! U kineskim četvrtima nema zločina, tamo policajci ne mogu ni ući!

Neki od vodećih američkih psihologa osjetili su se pogođenima Gouldovom kritikom vlastitih istraživanja, zato je nasuprot dobrim kritikama liberalnih intelektualaca Goudovo djelo doživjelo izrazito negativnu kritiku u krugovima akademskih psihologa. Jedan dio te kritike odnosi se na zastarjelost Goudovih primjera, navodno se nitko više ne služi takvim metodama. Međutim, ti se kritičari nisu ogradili od djela koja izravno navode njihove radove i rabe ih na način koji Gould kritizira.

Ove godine navršava se 25 godina od prvog izdanja ovog djela, no ono ostaje još aktualno, možda čak aktualnije nego u vrijeme svoga nastanka. Jedan od poticaja nastanka proširenog izdanja iz 1996., izvornika našeg prijevoda, bila je knjiga The Bell Curve Richarda J. Herrnsteina i Charlesa Murraya, izašla 1994. Danas su to djelo i njegovi derivati na Internetu zastupljeniji nego Gouldovo. Novi poredak Vrlog novog svijeta maršira prema nama, možda će Kinezi ipak biti dovoljno inteligentni da učine ovaj svijet boljim za sve nas – jer istraživanja pokazuju da su inteligentniji.