Suzana Marjanić  

Julija Kranjec - Mitovi o izbjeglicama i migrantima u tvrđavi Europa

Koji su glavni, vrlo opasni, destruktivni mitovi u vezi izbjeglica i migranata s Istoka? Kako komentirati ovakve zaumne komentare na portalima: "braco hrvati, javljam se iz avstrije. apeliram na vas zatvorite granicu, dok jos nije kasno. nije mi jasno, to, da ste se tako brzo pomirili sa tim, da ce vam ovi imigranti preplaviti zemlju, niste ni svjesni sta to znaci za vas i zivote vasih obitelji. zasto ne protestirate?? (...) alo ljudi 100.000 migranata (muskaraca) u mjesec dana,i to je tek pocetak."

U dosadašnjem radu, a posebno tijekom zadnja dva mjeseca, mogli smo čuti i vidjeti brojne predrasude i mitove o izbjeglicama i migrantima. Potaknuti učestalim upitima o izbjeglicama prije godinu dana izradili smo letak s najčešćim mitovima i nastojali ih dekonsturirati. I tada i sad prevladavajuća percepcija izbjeglica je da su društvena, sigurnosna, zdravstvena, ekonomska, odnosno kulturna prijetnja u zemlji primitka. Kao što ovakvi komentari pokazuju, izbjeglice se doživljavaju i kao vrst ugroze po politički i društveni integritet zemlje domaćina, prijetnju nacionalnoj suverenosti ili pak kao oni koji doprinose rastu kriminaliteta te ostalih nepoželjnih i devijantnih ponašanja u zemlji primitka.

S druge strane, posljednja dva mjeseca možemo primijetiti poprilično pozitivan prikaz izbjeglica u medijima i javnom diskursu. To je svakako pohvalno, ali koliko je to stvarno i dugoročno? Naime, Hrvatska se našla u situaciji u kojoj svakodnevno u zemlju ulazi, ali istovremeno i izlazi veliki broj ljudi. Ti ljudi se tu ne zadržavaju niti ih veliki broj građana i građanki susreće. Pitam se što bi se dogodilo (i što će se dogoditi) kada bi veći broj tih ljudi odlučio ostati živjeti ovdje. Pretpostavljam da bi se idealističan prikaz izbjeglica kao onih koji trebaju pomoć i sućut, ali i Hrvatske koja je solidarna, humana i uključujuća, brzo bio zamijenjen posve drugim, mnogo negativnijim narativom. To je tzv. "Ne u mom dvorištu" iliti "NIMBY – not in my back yard" retorika. 

Prateći upravo taj pozitivni prikaz izbjeglica i vrlo glasna reagiranja na govor mržnje ili netrpeljivosti spram njih, pomislila sam kako bi bilo odlično da društvo, mediji i pojedinci inače tako burno i glasno reagiraju i osude govor mržnje neovisno prema kome je upućen – Srbima, Romima, LGBT osobama...

SVE JE POČELO U IRAKU

Sami ste pritom protiv termina "izbjeglička kriza"; naime, obično se u medijskim napisima ističe da je riječ o najvećoj izbjegličkoj krizi nakon Drugog svjetskog rata. Dakle, zašto taj termin nije točan? I kako se američka politika u antiterorističkoj histeriji povukla u odgovornosti prema tim prognanicima?

Iako mnogi povezuju situaciju u Siriji s Arapskim proljećem, mi u Centru za mirovne studije vjerujemo da treba posegnuti ranije, točnije da u obzir svakako treba uzeti napad na Irak. Tada je mirovni pokret slao poruke koje se i danas pokazuju itekako aktualne – najvažnije su isticale kako se napadom na Irak, terorizam neće pobijediti već ojačati, a posljedica čega je tzv. Islamska država. Osim toga, naglašavao se problem destabilizacije Bliskog istoka i kako će napadi na Irak potaknuti druge ratove u regiji. Naravno da najveću odgovornost za to snose SAD i Velika Britanija pa su time i brojke izbjeglica koje je SAD odlučio prihvatiti smiješne, a ponašanje Velike Britanije prema obvezujućim kvotama, kao i prema izbjeglicama koje pokušavaju iz Calaisa tunelom preći na njen teritorij, licemjerno. 

Da, izbjegavamo govoriti o "izbjegličkoj krizi". Izbjeglice su posljedica navedenih događaja, jasni su uzroci i područja s kojih te osobe dolaze, i stoga je nevjerojatno čuditi se broju i načinu dolaska tih ljudi. Mi govorimo o humanitarnoj krizi s obzirom kako se pojedine države i EU nose, odnosno ne snalaze s dolaskom velikog broja izbjeglica.

CENTAR ZA MIROVNE STUDIJE 

Koje je projekte po navedenom pitanju održao Centar za mirovne studije, kao vodeća hrvatska organizacija za prava azilanata i migranata? 

CMS je organizirao niz aktivnosti, od edukacijskih, zagovaračkih, kulturnih, kulinarskih, aktivističkih i drugih javnih događanja, a sve s ciljem senzibilizacije javnosti po ovim pitanjima te unapređenja kvalitete života izbjeglica. Posebno smo zadovoljni reakcijom organizacija civilnog društva i pojedinaca iz različitih sfera društvenog života koje nude svoju pomoć i podršku oko dolaska velikog broja izbjeglica. Stoga smo se i odlučili na formiranje inicijative “Dobrodošli” u sklopu koje od 16. rujna svakodnevno na terenu pružamo podršku izbjeglicama – od humanitarne pomoći, koordinacije s lokalnim organizacijama, informiranja izbjeglica o aktualnim procedurama ulaska i izlaska iz Hrvatske. Dodatno, radi što bolje komunikacije s javnošću objavljena je i web-stranica – welcome.cms.hr – na kojoj se ažuriraju vijesti s terena i objavljuju korisne informacije za izbjeglice, poput voznih redova ili rječnika. 

Jednako važan aspekt djelovanja inicijative je i vršenje političkog pritiska na institucije Republike Hrvatske i Europske unije radi promjene restriktivnih migracijskih politika. Tako smo objavili naša stajališta o azilnoj i migracijskoj politici EU te stajališta u povodu konferencije o istočnomediteranskoj i zapadnobalkanskoj ruti. Očekujemo od vlada država članica da preuzmu političku inicijativu i založe se za iznalaženje održivih i primjerenijih rješenja humanitarne krize, temeljenih na međunarodnom humanitarnom pravu, zaštiti ljudskih prava i solidarnosti.

Što bi EU trebala napraviti oko humanitarne krize? I koja su stajališta donesena na EU samitu?

Prije svega, EU mora osigurati sigurne zračne, kopnene i morske koridore izbjeglicama do destinacije kojoj teže kako bi se smanjila kršenja prava izbjeglih osoba i broj smrtnih slučajeva. Sigurni koridori trebaju biti postavljeni kako na putu do EU, tako i unutar EU.

S obzirom na zaključke prošlotjednog EU summita i dalje smatramo kako je nužan radikalan zaokret u EU politikama spram izbjeglica i migranata. Upravljanje migracijskim tokovima tako što se obećavaju premještanja i preseljenja te što se granice otvaraju pa zatvaraju jedna po jedna u nadi da će izbjeglice prestati dolaziti kada put postane previše opasan i neizvjestan, nije odgovor. Nema dvojbe da je nastupila međunarodna humanitarna kriza s kojom se Europska unija ne zna i ne može sama nositi. Činjenica međunarodne humanitarne krize zahtijeva i adekvatne međunarodnopravne odgovore i proaktivnu političku akciju. 

Osim toga, odluke donesene na samitu upućuju da Turska treba postati novi hot spot za izbjeglički val (jer nijedna zemlja u EU to ne želi), bez da se razmišljalo o dugoročnim posljedicama stacioniranja velikog broja izbjeglica na teritorij jedne države, i to države koja izravno graniči s ratom ugroženim područjem. Ovakva odluka će voditi političkoj destabilizaciji Turske, a smještanje milijuna izbjeglica u izbjegličke kampove u srednjem roku može uzrokovati upravo ono protiv čega se EU bori, a to je radikalizam koji proizlazi iz očaja, bezizlaznosti i siromaštva. Ovisnost EU o Turskoj može značiti da će se Turskoj još više gledati kroz prste u pitanjima kršenja ljudskih, sindikalnih i manjinskih prava i slobode medija.

PREDSJEDNICA I VOJSKA

I završno, kako je reagirala predsjednica na komentar CMS-a da je "šokiran neznanjem i neosjetljivošću predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović prema trenutnoj izbjegličkoj krizi"?

Konkretne reakcije na komentar nije bilo, no ono što smo mogli pratiti je daljnje zagovaranje djelotvornog nadzora i upravljanja međunarodnim granicama te potenciranje sigurnosnog aspekta nad ljudsko-pravnim. No, čini se kako je Predsjednica RH ipak reterirala od prvotnih poruka slanja vojske na granice sa zadaćom obrane teritorija prema porukama o korištenju vojske isključivo kao logističke podrške. Osim toga, Predsjednica RH kao argumente protiv prihvaćanja izbjeglica u Hrvatskoj navodi i ekonomsku situaciju, odnosno pristup kako ne možemo prihvatiti one u potrebi za sigurnošću i zaštitom od progona i nasilja dok ne budemo ekonomski spremni, već da se trebamo iskazati kroz obranu, diplomaciju i donatorsku pomoć zemljama pogođenim sukobima i krizama. Prema tome, možemo reći da je se naša reakcija nije dojmila. Ta lakoća potezanja za vojskom, zatvaranjem granica i drugim represivnim sredstvima u kontekstu odnosa prema izbjeglicama je zastrašujuća. Naša poruka je i dalje da se Hrvatska treba odmoriti od militarizacije i usmjeriti se na jačanje civilne zaštite.

No, usprkos reakcijama u Hrvatskoj, jako je važno ne izgubiti iz vida da je Tvrđava Europa paradigma kroz koju treba promatrati cijelu ovu situaciju. Da EU nije u posljednjih godina vodila i uvodila tako restriktivne politike prema migrantima i izbjeglicama, sigurno bi se lakše nosila i suočila s ovakvom situacijom.