Kako dati pet i reći sorry

Klinci u Nori (novinarskoj radionici za osnovnoškolce u kojoj su se ove godine našla djeca iz Rijeke, Šibenika i Zagreba) budno su to pratili u Biltenu. Njihov i festivalski drugi tjedan tako su zabilježili:

26. lipnja

Kako je Tonkica kupovala kruh

Predstava Kako je Tonkica kupovala kruh kazališta Mala scena mi se svidjela zato što je smiješna. Najsmješniji lik mi je Tonkica koja je na putu od kuće do dućana susrela mnoge likove. Prvo je srela policajca koji ju je naučio kako prijeći preko ceste. Onda je susrela dječaka Luku s kojim se stalno prepirala. Luka ju je podučio nekim stvarima kao što su: dati nekom pet i reći sorry kad podrigneš. Tonkica je na putu srela čovjeka koji joj je rekao da pođe s njim. Ona je to odbila i rekla da ne smije pričati s nepoznatima. Iza toga su Tonkica i Luka kupili kolače i jeli ih. Konačno, nakon mnogih avantura Tonkica je došla do trgovine. Napokon je kupila kruh. Nakon toga otišla je kući i tad je predstava završila.

Tonkicu je glumila Katarina Bistrović Darvaš koju poznajemo iz uloge Vere u Dugoj mračnoj noći. Jedina kritika na predstavu je to što je malo djetinjasta i zato joj dajem ocjenu vrlo dobar (4).

Ante Skelin, 5. r. o. š.

Crvenkapac

Predstava Crvenkapac mi je ostavila vrlo dobar dojam. Zanimljiv mi je lik Crvenkapičine bake koja je vrlo moderna i sluša rock glazbu. To je moderan tip bajke jer baka ne živi u kućici na selu, već u velikom gradu u neboderu.

Crvenkapica koja je živjela na istom katu i u istom neboderu sa Crvenkapcem, nije ga nikada susrela sve do njihovog susreta kada ona slučajno zaboravi gdje baka stanuje. Svijet je ponekad jako malen, a ne primjećujemo ljude oko sebe.

Stipe Bilić, 6. r.

27. lipnja

Od Luce ukratko

Sinoć se u kazalištu izvodila predstava Mačak u čizmama. Redatelj predstave je Zvonko Festini. Po običaju predstava je kasnila. Meni se ova predstava svidjela. Pa, mislim da sam dosta napisala. Nemojte mi zamjeriti ako je ovaj izvještaj predugačak ili prekratak, jer tko ima vremena pisati puste romane. I za kraj veliki pozdrav od

Luce Kundid, 6. r.

Zvijezda je radila mnogo trokuta

Predstava Čudesni svijet lutaka Jima Gamblea na Ljetnoj bila je vrlo lijepa. Svima se svidjela, pa čak i odraslima. Osvjetljenje je bilo dobro i sve se lijepo vidjelo. Na pozornicu je prvo došao lutak sa klizaljkama. On je uskakao svakom u krilo. Tada je izašla gospođica krafna koja je sjedila na travi, ali ju je potjerao pauk. Onda su izišli duhovi. Oni su nasmijavali djecu. Plesali su i skakali i svi su pljeskali. Na kraju je došla zvijezda. Ona je radila mnogo trokuta. Radila je zvijezdu sa 4 ili 5 krakova.

Glumac koji je držao lutke je rekao da zaplješćemo kada pokaže lutke. Djeca su pljeskala sve jače. Odrasli su bili zadovoljni predstavom. Na kraju ih je publika nagradila pljeskom.

Mateja Bačić, 4. r.

Čiji je medo – odgovorili djeca i recepcija

U kutiji “Za medu” djeca su odgovorila autorici Meliti Kraus na pitanje Čiji je medo: bogate djevojčici koja ga je uništila i odbacila ili siromašne koja ga je pokupila, uredila i pazila. Većina odgovora glasila je da medo pripada siromašnoj djevojčici Lizi.

Međutim, među odgovorima našli su se i oni koji su se bavili nekim nepostavljenim pitanjima i razmišljanjima. Tako je Lovre Benedikt poručio: Ja bih medu pustio u šumu da bude slobodan od ljudi. Jedna mama pronašla je analogiju s djelom Kavkaski krug kredom i Mudrost cara Solomona, a recepcija festivala (uključujući vozače) je poručila: Medo, mi te volimo!

Zahvalna Melita

27. lipnja

Posjet pressici

Kao i svakog dana u kazališnom foajeu se održala Press konferencija za novinare. Kako i sama riječ kaže tu se trebaju sastati novinari, ali baš i nije tako. Tu su se našli neki književnici, kritičari, scenaristi pa čak i glumci. Kazališni foaje je bio ukrašen brojnim dječjim crtežima na različite teme. Na sporednim stolicama su sjedili novinari koji pišu za Bilten. Naravno kao i na svakoj pressici Ivo Brešan sjedi na čelu. Ispitivao je glumce o predstavi. Svi su bili ustravljeni. On se malo šalio na račun stola stolova. Prozvao ga je okruglim. Pa tako neka bude. Svaki je novinar ispred sebe držao festivalski list pod nazivom Bilten. To im je pomoglo da se brže snalaze. Slavni pisac za odrasle je počeo govoriti o jučerašnjoj predstavi pod nazivom Kako je Tonka kupila kruh. Spomenuo je kako je priča mogla poslužiti kao podloga za scenarij. Čovjek koji je bio scenarist bavi se još i pjesništvom. Pretpostavljam da je nekim novinarima prvi dio bio dosadan. To su izražavali putem mimika. Ne znam jesu li se neki naučili kulturi. Pričali su dok su drugi vodili glavnu riječ. Čuo sam da je predstava imala svoju premijeru. To je bilo negdje u Slavonskom Brodu. Brešan je svojom duhovitošću nasmijavao druge. Predstava je imala još mnoge druge audicije. Gospođa Lončar, koja je napravila ovu predstavu, napominjala je kako je predstava jedna od najboljih i najzanimljivijih ove godine. To mi ne bi rekli. To nismo vidjeli na jučerašnjoj publici. Ona je još i rekla da bi trebalo biti mnogo ovakvih predstava. To je potvrdio Brešan koji je cijelu pressicu pušio. Doduše, pušili su i drugi. Tada su pressicu sa svojim govorom uljepšali mnogi drugi članovi Festivala. Znači, prema procjenama drugih, predstava je bila jednostavna i zanimljiva, no mislim da su je previše ishvalili. Još je trajao govor o ovoj predstavi. Komentare su izlagali totalno svi. Poslije male stanke od pola minute, baš onoliko koliko treba da se popije sok, fotoaparati i kamere su dalje škljocali. Jedan je čak i nas slikao. Želimir Hercigonja, čovjek koji je jučer na Dobriću promovirao svoju knjigu, više je ishvalio malu Tonkicu nego svoju promociju. Rekao je da je gledao još onakvih sličnih predstava, ali da od ove nije gledao bolju. Baš zbog onih malih detalja. On je kazao da su se djeca na proteklim predstavama smijala fizičkim pokretima glumaca koji su to izvrsno napravili. Govori gđe. Kosovke nam se nisu svidjeli jer su imali puno nepoznatih riječi koje nas ne zanimaju, pa smo to vrijeme proveli gledajući slike na zidovima. Jakšu Fjamenga je fascinirala predstava zbog vizualnih pokreta. On tu spominje svoju susjedu koja je imala slične pokrete. Gospodin scenarist upozorio je na to da današnja djeca znaju sve. Svaki takav čovjek voli da se njegova predstava hvali, a ne voli da im se daju kritike. On je to i dobio, a ne znamo zašto se malo kritiziralo. Nakon toga je Pajo Kanižaj, kojeg nismo niti prepoznali, svoju pohvalu dao u svojim slavnim stihovima. I konačno jedno lice sa otoka. Mladen Bjažić je bio tužan što djeca koja su sjedila u lijevim ili desnim ložama nisu mogli predstavu pratiti trodimenzionalno. Mnogi su se složili sa njim. Bez obzira, makar jedna riječ Pere Mioča mora nasmijati ostale. No u taj tren je Astra Božiković prolila vodu u blizini Mladena na okrugli stol. Poslije toga silnog hvaljenja zaboljela je glava.

Spasio je Fiamengo koji je najavio veću pauzu. U njoj se predstavljao dječji časopis zvan Oblutak. Djeca iz nižih razreda su čitala pjesme iz njega. Od nekih smo čuli da je ovo jedan od najzanimljivijih dijelova konferencije za sve. Tijekom čitanja djeca su imala problema. To su Oblutkovi najbliži suradnici. Za to vrijeme su se mnogi ljudi razbježali i umjesto njih došli su drugi. Počelo se pričati o Crvenkapcu, predstavi koja se održala u Katoličkom domu. Uistinu malo lošije mjesto za održavanje takvih stvari. Sve je opet krenulo ispočetka. Svi su ponovno morali govoriti. Redateljica je pričala o predstavi. Davala joj je sve najveće pohvale što joj je mogla dati. Moramo priznati da nismo bili na predstavi pa ne znamo kakva je bila. Malo čudnije je bilo to što je rekla da predstava nije za festival. Onda to nema veze jedno sa drugim.

Ivo Brešan je podsjetio Paju Kanižaja na njegove stihove. Pajo je napravio tužnu facu i počeo razmišljati. U to je vrijeme redateljica imala svoju riječ. Nju ama baš nitko nije slušao. Pajo se dosjetio i kazao: Na predstavi nisam bio, ali oduševljenje ne bih krio. Zanimljivi popularni njegovi stihovi za razmišljanje. Primijetili smo da se manje hvalila predstava Crvenkapice nego male Tonke. Jedan dječak tj. gost iz Rijeke pohvalio je predstavu. Njegove riječi su zvučale poput odrasle osobe. Jedna je rekla da za ovakve predstave trebaju doista profesionalni glumci. Dok se sve to govorilo jedan je čovjek škiljio kroz vrata. Konačno je došao red na nas malene posjetitelje. Čovjek s dugom kosom je hvalio djecu koja dolaze na presicu.

Želimir je govorio kako je izdao 17 knjiga od kojih ima i za djecu. Napomenuo je kako u Hrvatskoj ima jako malo kvalitetnih pisaca za djecu. On je uistinu bio kratak i jasan u svome govoru. Jakša Fiamengo je spomenuo neke od njih među kojima su on, Bjažić, Kanižaj… Njegove govore nismo baš razumjeli. No Ivo Brešan se tome suprotstavio. To nije za našu pressicu. Zbog toga smo i otišli s nje. Uistinu je previše trajalo. Bez obzira na to na kraju je bilo jako dosadno. Baš u tren kad smo odlazili Bjažić je izvodio šašarije.

Mario Guberina i Ante Skelin, 5. r.

28. lipnja

Šumska pjesma

U kazalištu je održana predstava Šumska pjesma koju je izvodilo Državno lutkarsko kazalište iz Latvije. Predstava je započela laganim pljeskom. Isprva su sve oči bile uperene prema glumcima na sceni, ali se kasnije to zanimanje počelo gubiti. Tijekom cijele predstave glumci su govorili i pjevali na svom, djeci nerazumljivom, jeziku. U publici se sve više povećavao žamor i komešanje, te pokoje glasno pitanje male djece. Scenografija nije bila baš raskošna (velika drvena ljuljačka i mali komad tkanine na njoj), a zelenim kostimima su, valjda, htjeli pokazati da su u šumi, premda im to nije uspjelo.

Dvije glumice i glumac su glumili s lutkama u ruci, a to su izvodili tako da su ih svi mogli cijele vidjeti. Publika je samo jednom spontano i ne baš energično zapljeskala, ali je zato zadnji pljesak bio dosta glasan. Valjda je publika njime pokazala svoje oduševljenje što je gotova predstava. Ako su već hrvatskoj djeci predstavu htjeli prikazati na svom jezikom, mogli su bar uzeti neku već poznatu basnu ili bajku. Ova predstava je bila pokazatelj kako jezik u predstavi može bitno utjecati na (ne)zanimanje publike.

Ivana Baković, 8. r. 

Zvijer je bila zvijer

Predstavu Ljepotica i zvijer izvodio je Plesni studio Step by step iz Zagreba. Meni se predstava jako svidjela, a glumci su izvodili svakakve vratolomije. Djeca u publici su bila jako sretna. Zvijer je u predstavi bila zvijer, a na intervjuu s mojom prijateljicom je bila vesela dobrica. Intervjuu je prisustvovala i Ljepotica. Ona se malo sramila, ali je ipak odgovorila na pet pitanja. Predstava je bila super i nadam se da će se izvoditi i sljedeće godine.

Tea Šimac 5 r.

29. lipnja

Neke kritičke primjedbe

Predstavljanje knjige Dječje oči publika je uglavnom pozorno i strpljivo slušala. Uvodni dio bio je malčice predug i pomalo dosadan s ponekom upadicom Arsena Dedića. Publika je bila starijeg uzrasta pa je bila tiha i mirna, ali su se i ti stariji (oni su kao kulturniji od djece) malo raspričali kada su bili u mogućnosti (tijekom nastupa zbora).

Zbor je pjevao dosta razumljivo, ali s jadnim izrazima lica. Uglavnom su bili usklađeni, ali kad nisu pjevali oni su pričali. Arsen Dedić nije sam čitao stihove, ali čitao ih je kao da ih čita sam sebi. Nije ništa razgovjetnije ni pričao između pjesama, a najgore od svega bilo je to što je koji puta počeo pjevati sa zborom, ali to je učinio tako što bi otpjevao par riječi i stao. Mislim da ovo nije trebalo upasti u program MDF-a jer to je, kako i sama kratica kaže dječji festival, a djeci tu stvarno nije bilo mjesto.

Ivana Baković, 8. r.

30. lipnja

Originalna scenografija

Publika je ulazila, a predstava Snježna kraljica Kazališta lutaka iz Zadra još nije počela. Djeca su nekoliko puta pokušala ‘’namamiti’’ glumce pljeskom, ali im nije uspjelo. Djeca su se komešala i odjednom je zasvirala muzika i predivna scenografija (jednostavna) prikazala se na pozornici. Bijeli stiropor koji je dočaravao snijeg padao je s “visina”. Muzika i zvukovi dočaravali su različite dijelove zemlje. Uistinu lijepa i originalna scenografija očarala je publiku. Zanimljiva predstava mlađoj se djeci jako svidjela, ali se čuo razgovor onih koji je nisu razumjeli. Publika nije ozbiljno shvatila molbe da se mobiteli ugase pa se povremeno čuo zvuk poruke.

Predivnu Andersenovu bajku su prikazali na originalni način.

Hana Tudor, 7.r. 

Bajka o ribaru i ribici

Noćas se na bunarima održavala predstava Bajka o ribaru i ribici. Nije baš bilo nešto zanimljivo jer već svi znamo tu priču. To nije bila glumačka predstava, nego su troje ljudi čitali priču uz pratnju nekog mini-orkestra. Nema se što puno reći o njoj. Bila je O. K.

Ivan Brajković, 6. r.

Jahač

Jučer u 21 sat se na Ljetnoj pozornici održala izraelska predstava Jahač, koja mi se svidjela zato što je bila smiješna. Najsmješniji lik mi je beba koja je sa svojim nestašlucima uljepšala predstavu. U predstavi mi se ne sviđa to što glumci nisu govorili i što naslov baš i nije povezan s predstavom. U predstavi je glumila jedna ženska osoba s kojom se beba stalno prepirala. Predstavu prate tri instrumenta – frula, gitara i violina. Beba je jahala kozu, slona i glumila kauboja da bi nasmijala publiku. U tim scenama se beba gore ponaša od prave male bebe. U jednoj sceni kad beba glumi kauboja dogodi se nešto strašno: beba slučajno sama sebe ubije, a žena s kojom se prepirala je pokrije. Predstava je publiku očarala samo smijehom i ničim drugim, što mi se ne sviđa. Predstava je bila kao neka vrsta tragedije koja započinje vrlo sretno, a završava vrlo tužno.

Po mom mišljenju predstava je zaslužila ocjenu +3.

Ante Skelin, 5. r.

1. srpnja

Čudna logika

Sinoć se u sportskoj dvorani u 21 sat održala predstava Dječjeg plesnog ansambla iz Irske. Irci su zadovoljili naša očekivanja i potvrdili svoju kvalitetu nastupa do prije dvije godine. Jedina zamjerka je što je jedna od plesačica pala na stražnjicu. Iako bi bilo logičnije da bi cijela dvorana prasnula u smijeh – nije nego joj se pružio pljesak potpore. Nakon svakog plesa, pjesme ili svirke dvoranom se prolomio gromoglasan pljesak. Irci zaslužuju svaku pohvalu.

I za kraj 45. MDF-a pozdrav od Tomislava Bukića, 6. r.

Miševi i mačke naglavačke

Naravno, sinoć sam opet bila u kazalištu. Bila je predstava Miševi i mačke naglavačke. Napravljena je prema istoimenoj knjizi Luke Paljetka. Glumci iz Gradskog kazališta lutaka iz Splita su se jako potrudili. U predstavi su dijelom korištene lutke, a dijelom su glumci glumili sa maskama. Meni se inače jako sviđaju stihovi Luke Paljetka. Najviše mi se svidjela odglumljena pjesmica. Jedna je mačka jela slatkiše. Na predstavi je bilo i djece i odraslih. Imam dojam da su svi izašli nasmiješeni nakon što su pogledali tu predstavu.

Dora Josipović, 3. r.

Dana 2. srpnja – posljednjeg dana festivala, uz kratki program skinuta je festivalska zastava. O tome ne izlazi Bilten. Djeca su još jednom otišla u radionicu,jer nakon četrnaest dana naporne budnosti nije bilo lako oprostiti se od radionice njihova izbora.