Hommage
kupiti arsenov Brod u boci
ne zaboraviti kamfor
odjebati stres,
blagdansku ludnicu
i previše literature.
utrnuti svijeću
jer možda je i profesor na
filozofskom fakultetu
imao loš dan ili
je premlad da čita
pjesme koje nitko ne zna
čitati samo za sebe
čitati brod jer tamo piše
Kakve pjesme pjevati
Noć kazališta
Ponekad poželim da on nije on
nego netko drugi
Ali ni da taj drugi nije on
Poželim da svjetlo na pozornici
nije toliko jako
I da su rupe na kostimu manje
Da sati teku sporije
a minute brže
Ponekad poželim da na licu
nema rana
I da se ne čuje ono
iz druge sobe
Poželim da sviraju sporije
i da razumijem sve
Poželim često da samo poželim
Poželim da me usnice
ne peku
i da iz moje kose
ne ispadaju zubi češlja
Da ne moram nazvati bivšeg
i da crveni lak na rukama traje
bar dan dulje
Poželim da samo poželim
***
Nenajavljeni gosti najavili su
svoj dolazak.
odjednom – grumen zlata
rađa se u mome srcu.
ne mislim tada na mim
nego kako biti dobra domaćica.
provodiš ih kroz stan,
ionako nije naš, moj pogotovo.
vani je zima.
otišli su a da nisu ni probali
jeftino vino.
Nema više zlata
samo staklo netaknuto.
Sreća
pa postoji li neki red
s mnoštvom šaltera
u koji pjesnici, a i obični ljudi
mogu stati i čekati
Sreću?!
zaboraviti očekivanja i s
rednim brojem u ruci
strpljivo čekati.
posao, ljubav, zdravlje i seks
ostaviti nekoj gatari
a zgrabiti samo Sreću