Stripovska pripovijest epskih razmjera, u kojoj se isprepleće bezbroj karaktera, aktera, društvenih sila, ali i cijelih kultura i civilizacija
Benjamin Flao, Kililana Song, prevela Jelena Prtorić, Fibra, Zagreb, 2015.
Ekstremni turizam popularan je oblik zabave u mnogih emocionalno umrtvljenih debelokožaca koji si mogu priuštiti lagodan boravak u opasnim uvjetima (Černobil) i siromašnim zemljama Trećega svijeta. Sve veći broj samozvanih humanitaraca stječe zemaljsku slavu bilježeći bijedu lokalnoga stanovništva, no nije da su baš svi posjetitelji bešćutni prema patnjama domorodaca – ima i umjetnika koji interveniraju konkretnim djelima. Motiviran boravkom u Keniji, francuski stripaš Benjamin Flao (1975.) napisao je i nacrtao grafički roman Kililana Song, sastavljen od dva dijela (toma) – prvi je prvotno objavljen 2012., a drugi 2013. godine. Kililana Song u hrvatskom se prijevodu, koji potpisuje Jelena Prtorić, prošle godine pojavila u izdanju Fibre.
Sukobi u sjeni kapitala
Flaovu priču čini nekoliko protagonista. U centru zbivanja nalazi se jedanaestogodišnji dječak Naim, kojemu nije do boravljenja u medresi na koje ga primorava vjerski nastrojeni brat Hassan, već vrijeme radije troši dangubeći na ulici, obavljajući sitne posliće u društvu vršnjaka i starijih koji mu ispunjavaju osnovne društvene potrebe. Osim Naima, važan je lik samotnjaka Mzéa koji ilegalno živi na državnoj parceli, gdje čuva posmrtne ostatke Lionga Fuma, te Güntera, kapetana nizozemskoga broda koji bi se zbog otresitog rječnika i slobodarskih nazora mogao opisati kao suvremena verzija mornara Corta Maltesea. Zbog prevoženja neprikladnoga tereta Günter zapinje u Naimovom mjestu, čiji pak izgled strani investitori namjeravaju drastično promijeniti. Pritom, premda emocionalno nije vezan uz tu luku, nego je u njoj prisiljen boraviti sve dok ne dođe do novca kojim će platiti propisanu kaznu za krijumčarenje, Günter otvoreno kritizira djelovanje stranoga kapitala.
Flao kroz priču neizravno, ali aktivno propagira toleranciju spram različitosti. Upravo se različite civilizacije i karakteri1 susreću u toj priči epskih razmjera: tu ne nailazimo samo na miroljubive stanovnike i došljake žedne egzotičnih avantura, nego ima mjesta i za ratoborne vjerske fanatike, i za proždrljive industrijalce, i za mnoge druge aktere. Svakodnevne navike glavnih i sporednih likova nerijetko su predstavljene kao disfunkcionalni spoj šarenih pomodnosti i neatraktivnih tradicionalnosti, do kojih sve manji broj domorodaca drži; upravo se na srazu tradicije i sve brojnijih inovacija priča zapliće i razvija u neočekivanim smjerovima, sve vrijeme zadržavajući čitateljevu pažnju. Dodatnu dinamičnost u naraciji Flao je postigao bogatim crtežom, koji se na vrlo funkcionalan način nadovezuje na priču. Budući da je Kililana Song projekt jedne osobe, autor je, valja napomenuti, imao mogućnost da samostalno određuje ritam priče te izabere i fabularne i vizualne motive koje će uvrstiti, izbaciti ili proširiti tijekom rada. Konačni rezultat je impresivna, višeslojna pripovijest kakvu svakodnevno na vlastitoj koži proživljavaju i sitne ribe i veliki industrijski igrači, sasvim neovisno o tome gdje se nalaze.
Bilješke:
1 Nasilno nadiranje zapadnjačkoga kapitalizma i lošijih suvremenih navika u osjetljive afričke društvene formacije vidljivo je i u serijalu Aya, također objavljenom (2015.). u Fibrinoj nakladi. Bitna razlika u odnosu na Kililana Song nalazi se u tome što se neizbježni sukob između tradicije i pomodnosti u Ayi prikazuje kroz obiteljske priče, na manje ambiciozan i manje spektakularan način.