Knjiga i njezin kapetan

Brodski dnevnik popularna je i u svijetu rasprostranjena podvrsta putopisne literature. Upisivanje svakodnevnih događaja na brodu, bio on u plovidbi, na vezu ili sidru u kakvoj luci ili zakloništu, obaveza je kapetana ili prvog oficira palube. Naravno, takve bilješke imaju dokumentarni karakter i zapisuju se iz sigurnosnih razloga, odnosno da bi lučke vlasti, kapetanije, ili vlasnici broda u svakom trenutku mogli imati uvid u to kako se plovidba odvijala. U rijetkim slučajevima kad zapisivač ima i spisateljskog dara brodski dnevnici dosežu literarnu vrijednost. Jedan od prvih takvih zapisa koji je doživio svjetsku slavu upravo je ova knjiga koja se danas redovito ubraja u klasike žanra. Iako su naravno kroz povijest mnogo puta ukoričeni zapisi s plovidba morima, Slocumov opis putovanja jedrilicom Spray, Jedrilicom sam oko svijeta postao je planetarno slavan, rekli bismo Ur, ili ishodišna knjiga koju se uvijek spominje uz sve prethodne, kao i sve knjige koje su slijedile poslije nje. Joshuu Slocuma, pak, i zbog njegove knjige, ali ipak više zbog podviga koji je napravio proglasili su “najvećim pomorcem otkad je svijeta”. U toj plejadi velikih, posebno odvažnih koji su plovili morima kružeći zemaljskom kuglom uvijek se spominju Magellan, Drake i Cook, ali uz njih obavezno i Slocum. Prvi je čovjek u pomorskoj povijesti koji je sam oplovio svijet. Do trenutka kad je zaplovio za sobom je već imao na tisuće preplovljenih milja. Trideset je godina “tukao more”.

Rođen je u kvekerskoj obitelji 20. veljače 1844. u Wilmout Townshipu u Novoj Škotskoj. Djed mu je bio kapetan, a i otac mu je u mladosti plovio, no kako se posvetio zemljoradnji, prve godine života Joshua provodi na farmi. U osmoj godini s desetero braće i sestara seli na more u ribarsko naselje Westport na otočiću Brier Island na ulazu u zaljev Faundy. Iako s pogledom neprekidno uprtim u more i ribare, otac mu je namijenio “kopneno” zanimanje. U desetoj godini ispisuje ga iz škole i daje na zanat čizmaru. Četiri godine kasnije Joshua se odvažio na more. Pobjegao je od kuće i pridružio se lokalnim ribarima. Kao i svi novaci na brodu bio je mali od kužine. Samo dvije godine kasnije već je na jedrenjaku i s prijateljem plovio za Dublin...

Početkom 1882. godine umirovljeni kapetan Ebenezer Pierce poklonio mu je osamdeset godina star, sasvim zapušten trup slupa Spray. Brod je nekada služio za vađenje kamenica. U malo više od godinu dana Slocum je jedrilicu sasvim obnovio, promijenivši cijelu oplatu, sagradivši sasvim novu palubu. Vjerojatno je gradeći jedrilicu već smišljao svoje putovanje oko svijeta. Pretpostavljao je da će moći ploviti i pisati, a od pisanja živjeti i financirati plovidbu. U to doba već je bilo jedriličara koji su se odvažili na dugotrajna jedrenja. Novine su i o njihovim poduhvatima naveliko izvještavale. Na jahti Sunbeam s brojnom posadom pod jedrima lord od Brasseya oplovio je svijet 1877. Godinu dana prije Atlantik je sam u 64 dana preplovio Amerikanac Alfred Johnson na samo šest metara dugoj ribarskoj barci na jedra. Prema nekim izvorima 1870., a po nekima nešto kasnije, dubrovački kapetan i istraživač Nikola Primorac preplovio je Atlantik u oba smjera u čamcu s jedrima. Iz Londona s još jednim članom posade, a iz New Yorka natrag izgleda sam. Kad je Slocum pregrađivao palubu Spraya očito ju je konstruirao već s naumom da može jedriti sam, dakle da brod ostane u zadanom kursu i kad se on odmara, odnosno boravi u kabini. Stečenim iskustvom točno je znao da mu treba robusna, snažna jedrilica koja će izdržati sva mora i vjetrove. Na vodenoj liniji Spray je bio dug 9,77 m, odnosno 12,51 m preko svega. Istisnina broda bila je malo više od 16 tona što je posljedica njegove impresivne širine od čak 4,28 m. Na pramcu brod je bio 1,23 m nad morem, po sredini bokova 0,55 m, a krma 0,85 m. Jedrilica je imala dva jarbola. Glavni je bio visok 11,1 m, a krmeni 7,2 m. Ukupna površina jedara nakon preinaka u Južnoj Americi bila je 107,7 m2, od toga je prečka imala neuobičajeno veliku površinu (22,8 m2), a glavno jedro je bilo razmjerno malo (56,11 m2). U to doba kad su se već gradile jedrilice vrlo elegantnih linija Spray je djelovao podosta nezgrapno, no njegov vlasnik zbog vrlo ograničenog budžeta nije si nikako mogao priuštiti brži i moderniji brod. Kako u svojoj knjizi Slocum hvali svoj brod, očito je da je unatoč starinskoj liniji mišljenoj za sasvim drukčiju plovidbu naš kapetan bio jako zadovoljan njime.

U pedeset prvoj godini Slocum je 26. travnja digao sidro i iz Bostona zaplovio je preko Atlantika do Gibraltara. Očito se predomislio u kojem će smjeru oploviti svijet, pa ponovno plovi preko oceana, sada u južnijem kursu do Brazila. Potom jedri Magellanovim prolazom uz olujni rt Horn, pa pacifičkim i indijskim oceanom do roga Afrike i Rta dobre nade. Po treći put preplovivši Atlantik, 27. lipnja 1898., nakon tri godine i dva mjeseca uplovio je u Newport na Rhode Islandu. Za Sprayevom krmom ostalo je 46.000 milja. Tokom cijele plovidbe piše i novinama: šalje dio po dio svog dnevnika. Iako u sasvim drukčijem medijskom prostoru, kojim dominira pisana riječ i fotografija, Slocum svojim reportažama izaziva senzaciju i pozornost koja se širi s kontinenta na kontinent. Kad bi pristao u koju od luka, već je bilo objavljeno ono što je poslao iz prošle. Dočekivali su ga kao junaka. Obistinilo se ono čemu se nadao. Svugdje je držao predavanja i projicirao fotografije koje je snimao. Darivali su ga, a i plaćali. Prvi je put plovio odgovoran samo za sebe. Plovio je iz užitka, samo iz sportskih razloga upravo kao što to čine današnji nautičari, a pritom i zarađivao. Po povratku je nastala ova knjiga pisana jednostavnim stilom kao odraz užitka u plovidbi. Stradanja, oluje, samoća na pučini tek su ovlaš spominjani, a marginalizirani su svi nebitni događaji. Uslijedila su brojna izdanja, a ubrzo i prijevodi knjige. Od autorskih prava prvi je put mogao sasvim bezbrižno živjeti...

A što je poslije jedrenja oko svijeta bilo sa Slocumom? Održao je još puno predavanja, kupio starinsku kuću i malu farmu, a onda po drugi put u životu shvatio da život bez mora nije za njega. Ponovno plovi Sprayem 1902. do Washingtona, uz obale Sjeverne Karoline, da bi se 1904. godine opet “nastanio” na svojoj voljenoj jedrilici. Plovi sve dalje i dulje. Krstari oko Kariba, pa opet natrag prema sjeveru uz američku obalu. Već je navršio šezdeset petu. Iz Vineyard Havena gdje je došao obnoviti brodske zalihe isplovio je 14. studenog 1909. Zaplovio je prema jugu. Nikad više nije doplovio ni u jednu luku.

Iz pogovora