Komunikativnost udaraljkaškog zvuka

Udaraljke su, s obzirom na svoju raznolikost, u kojoj ravnopravno mjesto imaju melodijska i nemelodijska glazbala, izuzetno pogodne za zvukovna istraživanja. Ona se pritom mogu kretati i u okvirima već poznatih prostora zvukovnosti, ali i otkrivati nova. I možda upravo u toj istraživačkoj znatiželji leži najveća vrijednost netom održanog petog Međunarodnog tjedna udaraljkaških ansambala, koji se većim dijelom odvijao u Bjelovaru, ali je zaključen koncertom u zagrebačkom Hrvatskom glazbenom zavodu.

Žar improvizacije

Na tom posljednjem koncertu predstavili su se rezidentni festivalski ansambl, domaći Bing Bang, te dva gostujuća profesionalna sastava – Global Percussion Network i Percussions Claviers de Lyon. Raznolikost mogućnosti udaraljkaškog zvuka jasno se očitovala u programu koncerta. Jer, domaćini su se predstavili skladbom Anarhokor Berislava Šipuša, koja je praizvedena na samom početku festivala u Bjelovaru, u kojoj su u središtu pozornosti glazbala bez fiksne visine tona. Šipuš stoga, svjesno lišen mogućnosti tradicionalne motivičke razrade melodijske građe, ovdje istražuje mogućnost gradnje dramaturgije kontrastiranjem raznih dinamičkih i ritamskih situacija. Tome su pridodane i naznake instrumentalnog teatra, iako je skladba svojom kvalitetom mirno mogla proći i bez njih.

S druge strane, članovi ansambla Global Percussion Network su, u suradnji s meksičkim udaraljkašem Evaristom Aguilarom krenuli drugim putem. U skladbi Voces de la Huasteca svog voditelja Andersa ?stranda tročlani sastav na melodijskim glazbalima razrađuje prepoznatljive melodijske i ritamske obrasce meksičkog folklora, dok na toj podlozi Aguilar improvizira na setu bubnjeva. Rezultat je svakako zanimljiv i vrijedan pozornosti, iako se u žaru improvizacije ipak malo pretjeralo s trajanjem izvedbe.

Nasuprot tome, Percussions Claviers de Lyon svoje glazbovanje drži pod možda i prevelikom kontrolom. Riječ je o peteročlanom ansamblu, koji glazbuje isključivo na klavijaturnim udaraljkama, te se specijalizirao za obrade orkestralne literature. U tom smislu, njihov je aranžman nekoliko stavaka iz Bernsteinove Priče sa Zapadne stran’ bio učinkovit, i to puno više od skladbe Point Bak, koju je izvorno za ovaj ansambl skladao njegov voditelj Gérard Lecointe. Bez obzira što ideja o istraživanju perkusivnih elemenata Bachove glazbe ima nezanemarivog potencijala, u konkretnoj skladbi se i previše vrludalo preširokim spektrom izraza, u rasponu od kvaziminimalizma do upravo nepodnošljivo sladunjavog zaključnog aranžmana čuvenog Preludija u C-duru iz prvog dijela Dobro ugođenog klavira.

Efektno zajedničko glazbovanje

Ipak, upravo zato što su organizatori zagrebačku javnost htjeli upoznati s najboljim sastavima svog festivala, publika je u glavnom gradu ostala prikraćena za najzanimljiviji aspekt bjelovarskog okupljanja udaraljkaša. Naime, tijekom proteklog tjedna oni su glazbovali ne samo svaki sastav sâm za sebe, nego i zajednički, a rezultati tog rada predstavljeni su na efektnom gala koncertu u bjelovarskom Domu kulture pretposljednjeg dana manifestacije. Izbor djela tamo je bio puno atraktivniji, počevši s moćnim zvukom četrdesetak udaraljkaša u izvedbi skladbe Sounds of Japanese Drumming festivalskog gosta Ludwiga Alberta. Uslijedile su i zanimljive Jazz Variants Johna Becka i udaraljkaškom zvuku iznenađujuđe prikladne dvije pjesme Franka Zappe. No, najveće je oduševljenje, posve opravdano, izazvalo djelo Orchestral Favorite francuskog skladatelja i perkusionista Henryja Cageta, u kojoj se na iznimno duhovit način unutar tek kojih pet minuta niže gomila citata, u rasponu do Bacha i Mozarta, preko Franka Sinatre, sve do motiva iz glazbe za igrane i animirane filmove.

Upravo je to djelo na neki način simbolično dalo i sukus čitavog bjelovarskog festivala, koji se može sažeti u tri osnovne odrednice – istraživanje zvuka, zajedničko nastupanje i neposredan odnos s publikom. Dodatnim sažimanjem, mogli bismo izlučiti samo jedan pojam koji je osnova sve tri ove odrednice – komunikacija. A to je ono što glazbenicima međusobno, ali i u kontaktu s publikom, inače prečesto nedostaje.