Razgovarali smo s ravnateljicom Etnografskoga muzeja u Zagrebu u povodu promocije Etnografskoga muzeja kao prve “pet friendly” muzejske destinacije u RH
Kako ste došli na ideju da Etnografski muzej bude prvi muzej kod nas koji otvara svoja vrata posjetiteljima s kućnim ljubimcima? (Termin “kućni ljubimci” koristit ćemo iako nam je jasno da bismo, prema aktivistima za prava životinja, umjesto njega trebali koristiti neke korektnije izraze koje predlaže npr. Joan Dunayer.)
Svjesni smo u Muzeju da postoje pokreti koji promiču različite poglede na suživot čovjeka i životinja, a dijalog o tome ćemo osigurati u sklopu programa koje pripremamo.
Sama ideja je dugo sazrijevala, a nadahnuli su me razgovori koje smo vodili na sastancima udruge Multitask menadžera, u kojoj sam član zajedno s vašim kolegom novinarom Androm Tomovićem koji ima Pet friendly portal. Osim toga, psić Disi je u mom domu član obitelji, a često se kod nas udomaći i pokoja mačka jer imamo veliko obiteljsko imanje. Živim u Parku prirode Medvednica pa su i susreti s divljim životinjama česti i zanimljivi – od kuna na našem tavanu, ježeva oko kuće, vjeverica koje kod nas skupljaju orahe, srna i zečeva koji se goste u našem povrtnjaku, ptica dupljašica nastanjenih u tradicijskom voćnjaku i u Zagorju nezaobilaznih vinskih mušica u podrumu.
Tijekom putovanja obišla sam mnoge parkove sa životinjama (slobodnim i u zatočeništvu) – u Africi, Sjevernoj i Južnoj Americi, Aziji – pa sam donekle upoznata s izazovima i etičkim problemima koji se u različitim situacijama javljaju.
Prošle godine sam u Hrvatskoj preko ICOM-a organizirala radionicu i godišnju konferenciju Međunarodnog komiteta za prirodoslovlje s vodećim stručnjacima koji se bave genetikom divljih životinja, muzejima i sigurnošću, ekologijom i sličnim područjima, a tema je bila sprječavanje ilegalne trgovine divljim vrstama životinja.
Na otvorenju smo mogli vidjeti gradonačelnika i njegova psa Rudija, kao i predsjednika udruge Prijatelji životinja Luku Omana. Kako je došlo do suradnje te s kojim ste još organizacijama uspjeli pokriti sponzorske troškove?
Grad Zagreb često pomaže aktivnosti koje promiču odgovorno ponašanje prema životinjama pa ne čudi njihova podrška projektu. Posebno bih se zahvalila Turističkoj zajednici Grada Zagreba i direktorici Martini Bienenfeld koja je prepoznala marketinšku vrijednost projekta i novu nišu u turističkoj ponudi Zagreba te nas financijski podržala. Povezivanje s udrugama vidimo kao ključni element u razradi priče o muzeju otvorenom za posjet s ljubimcima. Većina njih pozdravlja ovu inicijativu pa smo odmah razgovarali o pratećim događanjima za stvaranje platforme namijenjene razmjeni mišljenja i otvorenoj za dolazak šire publike. Etnografski muzej kao ustanova koja se bavi kulturom sadašnjice sigurno je pravo mjesto za to.
HERMITAGE IMA MAČKE, A ETNOGRAFSKI DUDOVOG SVILCA
Ruski Ermitaž poznat je po svom “ Dan mačaka Hermitagea “ koji je posvećen ovim tihim, ali uvijek prisutnim stanarkama muzeja. Ima li i Etnografski muzej svoje životinjske stanar(k)e?
Naravno, no oni možda nisu tako popularni kao psi i mačke. Medijski je prilično nezapaženo prošla naša priča o dudovom svilcu koji je boravio u Muzeju ljetos kada smo imali izložbu o baštini Dubrovačko-neretvanske županije na kojoj je konavoski vez bio tematska središnjica. Održali smo i prateće, vrlo posjećene radionice u izvedbi akademske kiparice Antonie Rusković Radanić iz Konavala, iznimno angažirane na polju zaštite i očuvanja tradicije uzgoja dudova svilca i umijeća izrade konavoskog veza. O ovom važnom stvorenju koje je omogućilo nastanak toliko predivnih tradicijskih uradaka skrbila je, do posljednjih trenutaka njegovog životnog vijeka, naša preparatorica Jasminka Vujčić, predavši novu generaciju u ruke stručnjaka Zoološkog vrta u Zagrebu, s kojima, nadahnuti ostvarenom suradnjom, iduće godine planiramo intersektorski projekt radnog naziva Tri stanice na hrvatskom putu svile.
Muzej je kao institucija okrenut svojim posjetiteljima, točnije korisnicima. Svoja blaga u obliku muzejskog fundusa interpretira, izlaže, arhivira i pokazuje zainteresiranoj javnosti. Smatrate li da je titula muzeja prijatelja životinja načina da privučete jedan sasvim novi dio stanovništva grada Zagreba?
Etnografski muzej je prepoznatljiv u Hrvatskoj svojim kulturološkim izložbama kojima tematizira svakodnevnicu dovodeći je u vezu s tradicijskom kulturom, običajima i trendovima današnjice kroz prizmu identiteta, uloge pojedinca u društvu te kako se kontekstualizira današnjica u procesu rada angažiranog muzeja. Relevantne društvene teme su ključne. Istražujemo kako ljudi žive, što rade, što misle i kako se odnose prema okolini. A naša okolina uključuje i životinje.
Muzej se ovom akcijom sigurno obratio novoj skupini potencijalnih posjetitelja. S jedne strane, to su stanovnici Zagreba koji imaju ljubimce, a, s druge, i brojni turisti koji danas putuju na odmor s ljubimcima i traže mjesta na koja ih mogu povesti. Pored toga omogućili smo posjetiteljima koji, primjerice, zbog određenih disfunkcija ili terapijskih učinaka moraju voditi pse, da uđu u izložbene prostore. Tu su i ljudi s kućnim ljubimcima koji će se “onako usput”, dok su u šetnji ili slično, odlučiti za posjet. I drugi muzeji tu i tamo dozvole ulazak s ljubimcima, no mi smo prvi to javno objavili kao stalnu mogućnost i propisali uvjete pod kojima to dozvoljavamo.
20. listopada ove godine održano je prvo u nizu predavanja u organizaciji udruge za zaštitu životinja Sedma od Devet u ciklusu koji ste nazvali Pas(i)ja posla. Otvarate s temom “Od vuka do pudlice”, a nastavljate s predavanjima na temu “Pas i ja” i “Pas na zadatku”. Kako je došlo do te suradnje?
Kada otvarate nove niše u svom radu onda vam se proširuje krug partnera s kojima možete zajedno raditi na određenim programima i aktivnostima. Razgovarate i vrlo brzo dolazite do zajedničkog interesa i prijedloga kako biste nešto organizirali. Već imamo dogovore s Lukom Omanom i Prijateljima životinja za programe odgovornog ponašanja prema životinjama, a s udrugom Sedma od Devet jednostavno smo povezali njihov ciklus predavanja s našim projektom i mislimo da ćemo zajedno bolje doprijeti do ciljne publike. Petra Puvača pokazala se kao odlična suradnica.
FOTO-IZLOŽBA ZA LJUDSKI I PSEĆI POGLED
Planirate li u budućnosti pripremati izložbe koje bi se ticale animalističke etnografske građe ili možda čak neke interaktivne radionice u kojima bi mogli sudjelovati i naši četveronožni prijatelji, jednako kao i ljudi?
Upravo smo u pregovorima s fotografom Marinom Tironijem o izložbi koja bi bila primjer interakcije vlasnika i psa tijekom posjeta. Naime, izložile bi se njegove fotografije većeg formata u boji namijenjene ljudskim pogledima, a ista fotografija, ali crno-bijela i manjeg formata, bila bi namijenjena psećim pogledima jer bi se postavila blizu poda u razini očiju prosječno velikog psa.
Izložba Ta divna stvorenja oko nas obrađuje temu vezanu uz domaće životinje i njihove vlasnike, prateći promjene u odnosima tijekom vremena na prostoru Hrvatske i u odnosu na europski kulturološki krug i to na dvije osnovne razine – ruralnoj i urbanoj. Promjene u gospodarstvu i prebacivanje na nove načine privređivanja promijenile su čovjekovo okruženje pa i odnos prema svim oblicima animalnog svijeta s kojima dijeli životni prostor. Prijavljena je u programe za 2016. i planiramo njezino postavljanje krajem godine. U međuvremenu ćemo brojnim aktivnostima upotpuniti istraživanja o toj kompleksnoj temi.
Mnoga se poglavlja otvaraju. Humani odnos prema životinjama postavlja nove zadatke pred proizvođače hrane životinjskog podrijetla, kod korištenja životinja za testiranja u medicinske i kozmetičke svrhe, ekološku osviještenost o prostoru, ali i o obvezama ako držimo kućne ljubimce. Gotovo da nema dijela današnjice u kojem ne nalazimo prisutnost animalnog svijeta pa je izložba koja po prvi puta znanstveno i stručno tematizira njegove interakcije s čovjekom u kulturološkom i društvenom smislu od iznimne važnosti. Tema je zbog svoje aktualnosti i širokog utjecaja nezaobilazna i u budućem stalnom postavu Etnografskog muzeja i već sada izaziva zanimanje javnosti.