Zbornik Etnogeneza Hrvata i Ukrajina nastao je kao rezultat suradnje ukrajinskih i hrvatskih znanstvenika s ciljem interdisciplinarnog, zajedničkog istraživanja problema
Predočeni zbornik je nastao kao rezultat suradnje ukrajinskih i hrvatskih znanstvenika s ciljem interdisciplinarnog, zajedničkog istraživanja problema. Takva suradnja najavljena je već na naslovnoj stranici: uredništvo: Ljubomyr Sikora (Ukrajina) i Jevgenij Paščenko (Hrvatska) – voditelji projekta; Jevgenij Paščenko i Ljubomyr Sikora – supredsjedavajući uređivačkog odbora; Oleg Bagan, Stepan Pavljuk i Mykola Zymomrja – članovi uređivačkog odbora; Myhajlo Kril´ i Goran Šantek – znanstveni urednici; Volodymyr Pogranyčnyj – odgovorni urednik, priređivač.
U krugu kulturoloških, jezičnih, etnografskih i svih drugih utjecaja na jugoistočni dio Europe, a u tom smislu i na hrvatski etnos, među dominantnim strujama iz mediteranskog kulturnog kruga, alpskog, mađarskog i tursko-orijentalnog, najznačajnije mjesto, posebice u početku, zauzima onaj praslavenski, duboko ukorijenjen u sve oblike svakodnevnog života prvih Hrvata: od iste nomenklature oruđa (ralo, plug…), koje se koristilo u gospodarstvu, preko istih naziva za elemente gradnje drvenih kuća (vijenac, sljeme, rožnici…) pa sve do vještine tkanja, koja se očuvala gotovo u svoj svojoj izvornoj biti, sa svim pomagalima i nazivljem. Kad utvrdimo i to da su se stari Hrvati jednako hranili, jednako pili, dijelili običaje i vjerovanja, glazbu i plesove, toponime, hidronime, ojkonime pa i jezične sličnosti s narodom u području karpatskog dijela današnje Ukrajine; kad uvidimo sličnosti starohrvatskog Poljičkog statuta (o čemu više u radu Poljički statut kao primjer hrvatskog pravnog i zakonotvornog djelovanja, Volodymyra Pogranyčnyja, koji objašnjava nastanak i sadržaj ovog značajnog povijesnog “dokumenta”) i kyjivske Rus´ke pravde, kao i to da su novčanice, hrvatska kuna i ukrajinska gryvnja, obje poznate i u Kijevskoj Rus´ i Hrvatskoj, možemo sa sigurnošću potvrditi međusobne kontakte ovih dvaju naroda (Hrvata i Rus´- Ukrajinaca) u doba velikih migracija. Istina, sva nam ta saznanja ne tumače neke od temeljnih znanstvenih problema poput etnogeneze Hrvata pa su nužna daljnja, opsežna i interdisciplinarna, istraživanja povjesničara, arheologa, etnologa, povjesničara umjetnosti i jezikoslovaca.
Povijesne i (geo)političke paralele Održavanje znanstvenog skupa Etnogeneza Hrvata i Ukrajina, 11. i 12. svibnja 2011. godine u gradovima Drogobyč i Truskavec´ u zapadnoj Ukrajini, svakako je prvi korak na dugom putu do pronalaska odgovora o tome tko smo i od kuda dolazimo. Skup je iniciralo Bojkivsko etnološko društvo, a voditelji projekta su Ljubomyr Sikora (Ukrajina) i Jevgenij Paščenko (Hrvatska). To je ujedno i prvi skup takve tematike na kojem su sudjelovali i hrvatski znanstvenici, a njegov rezultat je objavljivanje zbornika Etnogeneza Hrvata i Ukrajina. Zbornik je obuhvatio 15 radova hrvatskih i ukrajinskih stručnjaka te predstavio niz tema i pitanja. I, iako je prvotna namjera urednika bila dvojezičnost tekstova, samo su dva predstavljena i na ukrajinskom i na hrvatskom jeziku.
Kontekst hrvatsko-ukrajinskih kontakata kroz povijest, koji uz manje, uglavnom politički uvjetovane, zastoje kontinuira sve do današnjeg dana, oslikan je u radu Problemi i zadaće usporednog istraživanja etnogeneze Hrvata u kontekstu Ukrajine, Jevgenija Paščenka. Sličan povijesni i geopolitički smještaj ovih dviju država unutar Europe pa samim time i razvoj kratko objašnjava tekst Ukrajina i Hrvatska: civilizacijske, geopolitičke i mentalne paralele, Olega Bagana. Kontakti su vidljivi u brojnim područjima. Sjetimo se samo Jurja Križanića pa Augusta Šenoe, koji prevodi pjesmu Rozryta mogyla Tarasa Ševčenka već 1863. godine, a na kraju i slavnog ukrajinskog književnika Ivana Franka, koji je bio doktorand poznatog hrvatskog slavista Vatroslava Jagića. Slična, dakle, povijesna sudbina: od formiranja moćnih ranosrednjovjekovnih država, gubitka državnosti i boravka unutar istih državnih granica (Austro-ugarska), preko borbe za samostalnost i preporoda pa sve do osamostaljenja 1991. godine, ove etape potvrđuju zajedničku političku i kulturološku povijest Hrvatske i Ukrajine. Ovo je uostalom vidljivo i u sličnostima pjesništva domoljubne tematike kod T. Ševčenka i hrvatskih pjesnika, o čemu govori rad Nacionalni koncepti u poeziji Tarasa Ševčenka i hrvatskih pjesnika: tipologija očitovanja nacionalnog imperativa, Petroa Ivanyšyna. U kontekstu dugotrajnih međusobnih veza dviju država, nemalu je ulogu odigrao grad Lavov pa je i njemu u ovom zborniku posvećen tekst Lavov u povijesti ukrajinsko-hrvatskih veza (kraj XVIII. – 1960-ih godina XIX. Stoljeća), Myhajla Krilja.
Od gradnje kuća do ubijanja zmajeva Temom etnogeneze Hrvata u indoeuropskom kontekstu bavi rad Etnogeneza Hrvata u kontekstu indoeuropske zajednice, Viktora Kyrija i Ljubomyra Sikore. Rad problematizira povijesni smještaj Bijele Hrvatske, kritički se osvrće na postojeće historiografske podatke te analizira etimologiju imena Hrvat (od sunčanog božanstva Horsa), ali i Srbin, odnosno Srbi (od riječi serbuvati, koju i danas nalazimo u guculjskom dijalektu, a znači slaviti).
Sličnostima u nazivlju toponima, hidronima i ojkonima s područja današnje Ukrajine i Hrvatske, od kojih su Lomnica, Neretva, Dobra, Glina, Đakovo, Bistrica i Roč tek kap u moru, svoj je rad, Komparativni pokazatelji jednoznačnih toponima u regionu ukrajinskih Karpata i na prostoru Hrvatske i Bosne i Hercegovine, posvetio Boris Graljuk.
O sličnoj drvenoj gradnji kuća, organizaciji gospodarstva, tkanju, vjerovanjima i običajima (na primjer pjevanja koledara) govori tekst Neki zajednički elementi u tradicijskim kulturama Hrvatske i Ukrajine, Vitomira Belaja i Gorana Pavela Šanteka, a o paralelama u srednjovjekovnoj sakralnoj arhitekturi rad Ukrajinsko-hrvatske paralele u srednjovjekovnoj sakralnoj arhitekturi, Jaroslava Tarasa, koji zaključuje da, iako postoje sakralne građevine u Ukrajini, koje nemaju paralela u istočnoj Europi, i iako postoje sličnosti s građevinama na području Hrvatske, to područje još uvijek nije dostatno istraženo.
Etnomuzikološkim poveznicama među Ukrajinom i Hrvatskom bavi se rad Ususret etnomuzikološkim usporedbama tradicijskih napjeva iz Međimurja i drugih hrvatski područja s tradicijskim napjevima iz Ukrajine, Lidije Bajuk. Ona zaključuje da tema suodnošenja antičkih (keltskih, grčkih, romanskih), drugih slavenskih, mađarskih i njemačkih glazbenih čimbenika s hrvatskim još uvijek nije dovoljno istražena. Podlogu za daljnja istraživanja daje navodeći sličnosti tradicijskih međimurskih napjeva s ukrajinskim na tematsko-motivskoj razini, na razini meloritamskog ustroja tradicijskih napjeva te u načinu izvođenja pjesama i plesova, potkrepljujući ih zanimljivim primjerima.
Tekstovi Hrvatska bajoslovlja, Vida Baloga i Zmaj i junak ili kako ubiti zmaja na primjeru međimurskih predaja o grabancijašu i pozoju, Suzane Marjanić uvode nas u lokalna poganska vjerovanja, legende i priče. I iako ne navode sličnosti s ukrajinskim poganskim vjerovanjima, na temelju dobivenih saznanja, iz ranije utvrđenih etnografskih sličnosti, daju zaključiti da bi komparativne sličnosti trebalo istražiti i u Ukrajini.
Prvi korak na davnome putu Uz navedene teme, obuhvaćene su i one koje problematiziraju nacionalni identitet hrvatskih Rusina (Nacionalna identifikacija hrvatskih Rusyna – tokovi i perspektive, Mykole Nagirnyja) te Lemka, koji žive u karpatskom dijelu današnje Ukrajine (Rusyny-Lemky – potomci Bijelih Hrvata. Etnomuzikološka potvrda hipoteze, Jaroslava Bodaka), a obrađena je i tema glagoljaštva u Hrvatskoj (Ćirilometodsko naslijeđe u hrvatskom kršćanstvu, paroha Ivana Gavanja), odnosno tema pokrštavanja Hrvata te povijesti nastanka i utjecaja glagoljice.
Premda zbornik Etnogeneza Hrvata i Ukrajina ne odgovara na pitanje etnogeneze Hrvata, kao što bi naslov možda dao naslutiti, on, kao što se navodi u uvodnim tekstovima čak četiri autora (Ljubomyra Sikore, Oleksija Radzijevs´kog, Ruslana Kozyra i Jevgenija Paščenka), predstavlja prvi korak na davnome putu, kako kaže i naslov uvodnog teksta Jevgenija Paščenka, odnosno prvi korak u razvoju međunarodnog znanstvenog dijaloga, koji bi u budućnosti zasigurno trebao doprinijeti akumulaciji rezultata etnografskih istraživanja te iznalaženju novih zaključaka o povijesti obaju naroda.