tema broja
1. Koncept Revolucije inherentno je religiozan i odnosi se na neostvarivu apstrakciju. Oni koji djeluju u pravcu kolektivne preobrazbe svijeta moraju odbaciti ideju revolucije i sve ostale koncepte koji promjenu smještaju u neodre đenu i daleku budućnost. Sve dok ne uništimo ideju revolucije, bit ćemo robovi povijesti.
2. Dijalektika je mistifikacija. Naivno je pretpostaviti da će međudjelovanje ideja unutar društvenog procesa mehanič ki riješiti društvena proturje čja. Ideja povijesne neizbježnosti doista je smiješna. Razmatranje povijesti ukazuje na akumulaciju proturje čjâ , č iji je identitet proizvod logi čkih navika promatrača.
3. Osje ćajne žudnje koje se izlažu kao teorije društva nikad nisu bile niti trebaju biti istinski znanstvene, dok je izlaganje programa u obliku znanstvenog iskaza najgora mistifikacija koju revolucionar može u činiti. To što revolucionar tako čini, jasno ukazuje na općeniti nedostatak kritičkog pristupa znanstvenome mišljenju u sklopu revolucionarne kulture. Znanost je fašisti čka ideologija koja opstaje zahvaljujući tehničkoj eliti koja proizvodi istinu u korist kapitalizma. Zasnovana je na nizu pogrešnih pretpostavki koje gotovo nitko ne dovodi u pitanje. Najo čitija među njima oslanjanje je znanosti na model uzroka i posljedice , što je ljupko upakirana verzija kapitalisti čke logike individualnosti koja individualne uzroke izravno povezuje s individualnim posljedicama u sklopu jedinstvenog univerzuma. Iako je taj koncept u praksi vrlo razra đen, on svoje korijene vuče iz fragmentiranog pogleda na svijet što ga podrazumijeva kapitalizam. Komunisti bi trebali pokušati kolektivizirati istinu i svrgnuti znanstveno znanje koje je donijelo destruktivnu tehnologiju i industrijsko ropstvo.
4. Revolucionari često ulaze u sukob sa sistemom isključivo u vlastitom umu, stvarajući vi še zasebnih identiteta koji ravnaju njihovim otu đenjem. Biti revolucionar zna či uhvatiti se u koštac s nostalgičarskom fašističkom ideologijom, koja čini jednu od zabavnih kulisa Zapadnoga svijeta . Da bi se ostvarile promjene, nužno je da svi zasebni identiteti budu uništeni, zajedno s institucijama i teorijama koje ih podupiru.
5. Zajednica je apstrakcija putem koje etnocentrizam biva nametnut na lokalnoj razini. Ideja zajednice, kao apstrakcije, dodatno u čvršćuje smještanje čovjekova života u prostor proizvodnog, receptivnog diskursa koji je posve izvan njegove kontrole. Biti dijelom zajednice zna či ojačati identitet koji je jednako otuđen kao i individualni identitet. Rješenje pitanja kolektivizacije mo ći nalazi se izvan prostora banalnih i pojmljivih kultura.
6. Opsežne promjene na lokalnoj i općoj razini moguće su i već se događaju.
S engleskoga preveo Višeslav Kirinić.
Monty Cantsin, Counter-revolutionary communism, u Stewart Home, ur . Mind Invaders, Serpent's Tail, 1997.