Loše vrijeme u Hrvatskoj započinje s gušenjem demokracije na razini medija i stvaranjem unutrašnjih neprijatelja na razini pojedinca
Jasno je da i u Hrvatskoj val političkih promjena počinje kad stvari postanu iznimno loše. Tako je to bilo sedamdesete godine kada je jedan represivni, hegemonistički, jugoslavenski val počeo snažnije pritiskati. Tako je to bilo od 1987-88. godine kada je Miloševićeva mašinerija krenula u pohod po Jugoslaviji, a tako je to i u zadnje dvije godine kada je neuspjeh jednog modela vladanja u Hrvatskoj počeo drastično ugrožavati većinu građana u pitanjima socijalne pravde, sigurnosti radnog mjesta, egzistencije i perspektive mlade generacije. Zato se Hrvatskoj mora dogoditi političko proljeće, jer je kritična masa zahtjeva za promjenom svakog dana sve snažnija iveća.
Loše vrijeme u Hrvatskoj započinje s gušenjemdemokracije na razini medija i stvaranjem unutrašnjih neprijatelja na razini pojedinca, a kada je društvo na taj način imobilizirano, sputano i omamljeno, onda na kraju svi plate cijenu koja se u ukupnoj kvaliteti življenja plaća u osobnom standardu. Društvo bez demokracije jest društvo bez agensa razvoja, bez konkurencije, a društvo bez konkurencije tada na svim područjima postaje neefikasno. A kada je neefikasno, tada ne stvara, a kada ne stvara tada se nema što dijeliti, a kada se nema što dijeliti onda se nema od čega živjeti. Hrvatska je mala zemlja, relativno homogena po moguć nosti komunikacije. Ona ne može dugo preživjeti na osnovi sadašnjih prirodnih resursa, već budućnost treba tražiti u stvaranju nečeg novog. U navedenim uvjetima, novo se ne može stvarati. Ne može se biti uspješan ako država nije transparentna, otvorena, međunarodno uklopljena - jednom riječju demokratska i efikasna. Zbog svega toga, uvjeren sam da sadašnja situacija neće trajati dugo.