Od ranih dana Interneta, pornografija je bila jedan od ključnih elemenata u raspravama o Internetu, njegovoj estetici, politici i tehnologijama. S mrežnom distribucijom, razne vrste pornografije – od komercijalne mainstream pornografije do nezavisnih produkcija, opskurne, umjetničke i fetišističke pornografije – sve je to postalo dostupno u mjeri koja je uvelike nadišla bilo koji prethodni ili usporedivi medij. Premda je pornografija svakako bila naširoko dostupna u tiskanim oblicima, na filmu i videu, sveukupna vidljivost pornografije na Internetu, u kombinaciji s mogućnostima anonimnog gledanja i sudjelovanja na daljinu, označava određeni paradigmatski pomak.
U javnim raspravama i raznoraznim moralnim panikama, pornografija se predstavlja kao mračna drugost koja ugrožava nevinu djecu, sretne brakove i moralnu vertikalu naroda (poglavito Sjedinjenih Američkih Država), a povezuje se s ovisnostima i poremećajima svakakvih vrsta. S druge strane, mogućnosti kiberseksualnog eksperimentiranja, novih tjelesnih estetika i tjelesnih iskustava pobudili su veliku dozu entuzijazma. U mnogostrukim oblicima i utjelovljenjima, internetska pornografija može se jednostavno označiti sveprisutnom, dok su sredstva kojima se hvatamo u koštac s njenom prisutnošću istovremeno manjkava i pretjerano polarizirana. Pornografija je istovremeno svugdje – vidljiva i javna – a ipak ostaje nešto skriveno, privatizirano i nerijetko cenzurirano.
Vrtlog sveprisutne i nagomilane pornografije tema je i polazišna točka u projektu Darka Fritza XXX [body.technology.desire.porno] koji se proteže tijekom posljednjeg desetljeća: od digitalnih grafičkih serija Internet Porno (1997./98.) i Internet Porno Weekend (1998.) do tekstova i pjesama pisanih u HTML kodu na porno stranicama (1998.), instalacije p.sound i projektnog performansa, instalacije Dream Factory (1999.), internetske animacije i instalacije The Birth of an Unborn Nation (Rođenje nerođene nacije) (2002.) i instalacija i video uradaka Crypted TV Porn (1999.–2005.).
Fritzove digitalne grafike sastoje se od pornografskih slika skinutih s komercijalnih internetskih stranica koje su pretvorene u šarene stilizirane slike, pri čemu se prikrivaju i naglašavaju prikazani činovi. Rad Internet Porno izvija pornografiju u fraktalne oblike, zamagljene, filtrirane, izrezane i ponovno razvrstane u nevjerojatne oblike, uzorke i scenarije ispisane na platnima velikog formata. Iskorištavajući u potpunosti, čak i pretjerujući, s mogućnostima rada u Photoshopu, Fritz postavlja cenzorsku logiku naglavačke naglašavajući “vruće točke” koje su često zamagljene ili zamutnjene u ime doličnosti. Internet Porno Weekend predočava gledatelju razrađene kožobraze (skinscapes), sastavljene od lako prepoznatljivih detalja i motiva koji neprestanim ponavljanjem postaju začuđujući: penisi u vagini, ruke koje se stišću ili trljaju, usne koje ližu vrškove penisa u erekciji, sve jedno do drugoga, popunjavaju cijelu površinu slike, zauvijek zaleđeni u pokretu. Ovi pomalo ikonični pornografski primjerci utkani su u tapiseriju različitih boja kože. U instalaciji Dream Factory, razrađena slika – repetitivni uzorak sjajnih, napuhanih grudi u intezivnim nijansama crvene – doslovce postaje tapeta koja obavija osobu kad uđe u prostor. Umjesto suptilnosti ili smirivanja pornografskog, Fritz ga stavlja u prvi plan i izokreće – slike ljudskoga mesa pretvorenog u tapiseriju, ponavljajući motivi, generičke poze i izrazi kao žanrovske značajke pornografije. Iako slike još uvijek donose dio produkcijskog, distribucijskog i tiražnog konteksta, taj ih kontekst više ne određuje. Dok internetska pornografija besciljno pluta na pučini značenja, postaje nešto drugo i predstavlja drugačiju semantičku zagonetku. Izrezuckane i preraspoređene, slike i tjelesni činovi mogu drugačije zaživjeti u prostoru galerije.
Radovi p.sound i Crypted TV Porn koriste nađene materijale – prvi, audioteku porno filmova na CD-u, dok potonji ometa televizijski signal amsterdamskog programa s plaćenim sadržajima za odrasle. U radu p.sound duboko disanje, stenjanje, zapomaganje, nasumične riječi i rečenice na američkom engleskom (“Ohhh”; “more”; “that’s nice”) uvršteni su u gotovo jezivu zvučnu podlogu koja je intezivna i otuđujuća. Slična dinamika prisutna je i u drugim radovima iz projekta XXX [body.technology.desire.porno]. Ne upućujući na bilo koje značenje, argument ili interpretaciju, Fritz stvara raznovrsni prostor u kojem publika može eksperimentirati, susresti se i doživjeti pornografiju. Kod p.sound mogućnosti sučeljavanja variraju od instalacije do radija, umreženih zvučnih projekata i izvedbi uživo gdje se ljudima nudi materijal koje mogu preraditi i remiksirati.
Sve u svemu, projekt XXX koristi gotove slike i zvukove koje su prerađene i ponovno kontekstualizirane. Video uraci iz Crypted TV Porn možda su najizravnija varijacija “nađene umjetnosti” jer efekti i inverzije, polarizacije, uslojavanje, izobličenja i interferencije nastaju ometanjem televizijskog signala: analogne snimke montiraju se pritiskom na gumb “still” dok se prijenos snima, a digitalne snimke nemontirani su, gotovi materijal, readymade. U svakodnevnom životu, takvim slikama i zvučnim izobličenjima vjerojatno se želi spriječiti gledanje pornografskih sadržaja (ili im je barem takva namjena), kako bi se odgodio i obustavio eventualni užitak nakon pristupa emitiranom sadržaju, ujedno potičući gledalje da plate pretplatu. Snimljene i nanovo montirane, smještene u galerijski prostor ili na ulicu – kao što je bio slučaj s video instalacijom – slike prestaju biti smetnja ili prepreka i postaju zanimljive same po sebi. Istovremeno otkrivaju i skrivaju, pokazuju i izobličuju, kodirane slike čitaju se kao komentari kontradiktornog položaja pornografije u medijskoj kulturi, gdje je stekla status javne tajne, sveprisutne, ali i brižno probrane do neprepoznatljivosti.
Zvukovi pornografije, pokretne i nepokretne slike ovdje su u potpunosti u službi promijenjivosti. Izvođači, produkcija – činovi i dijelovi tijela – gube svoje individualne i prepoznatljive značajke aproprijacijom i manipulacijom dok ne postanu tjelesni krajolici. Dojam repetitivnog, generičkog i bezličnog (odnosno, krajnje antipersonifikacijskog) odražava se ili uvećava kroz centralnost sličnih osobina u takozvanoj mainstream pornografiji (što uključuje komercijalnu pornografiju namijenjenu uglavnom muškoj heteroseksualnoj publici, a materijali korišteni u projektu XXX ogledni su primjeri): pornjava je glomazna, repetitivna i u njoj se uživa kao takvoj.
Eksplicitna tjelesnost pornografije, detaljna i razrađena posvećenost dijelovima tijela, šupljinama, tjelesnim tekućinama i izlučevinama tvori modalitet kao takav koji je više usredotočen na pokazivanje nego na narativno, na pokazivanje i osvjedočenje nego na pričanje. Podudarni scenariji, činovi i poze ponavljaju se od jednog pornografskog teksta do drugog. Izrazito repetitivna u svojim generičkim značajkama, hiperbolična u pokazivanju seksualnog uzbuđenja, užitka i utjelovljenih razlika, neprestano se trljajući o granice između javnog i privatnog, pornografija je sve samo ne upečatljiva. Pornografija se izdvaja od ostalih popularnih žanrova po minucioznoj tjelesnosti i stiliziranim prikazima, ujedno se smještajući na najnižim slojevima kulturnih hijerarhija – na kraju krajeva, pornografija se često definira kroz pretpostavljeni nedostatak umjetničke ili društvene vrijednosti. XXX [body.technology.desire.porno] poigrava se s afektivnom privlačnosti pornografije prikazujući je uznemirujućom i pretjerano tjelesnom.
Fritzov projekt je otvoren i omogućava ne samo raspon različitih iskustava, već i mnoštvo interpretacija. Tjelesni krajolici mogu se čitati kao komentari pornića kao popularnog žanra (glomazni, repetitivni, ekscesivni i osobiti); kao komentari rodnih morfologija i ikonografije; kako se odnose prema tjelesnosti i govoru tjelesnosti; kao komentari o logici cenzure; ili kao puko poigravanje uređivanjem slika, kao što je slučaj s najranijim digitalnim grafikama koje dočaravaju užitke sveukupnosti savitljivih i promijenjivih digitalnih slika. Pornografske slike dodatno su stilizirane digitalnom doradom, apstrahirane i pretvorene u estetske objekte. Suprostavljanje i kombiniranje eksplicitnog i stiliziranog nudi nešto uznemirujuće, jer se banalno i možebitno kontemplativno u radovima Darka Fritza opire jednoobraznoj definiciji – oni se, baš kao i pornografija, odbijaju skrasiti i stoga ostaju privlačni.
Prevela Una Krizmanić Ožegović
Tekst je objavljen u publikaciji Fritz, Darko (ur.). Archives In Progress [projects 1987 -2007]. Croatian Association of Artists HDLU Zagreb, Museum of Modern and Contemporary Art MMSU Rijeka, Zagreb 2008.