Kršćanska demonologija i pučka mitologija s rubova Europe

Krajem prošle godine sveučilište Central European University iz Budimpešte objavilo je drugi iz trilogije zbornika radova s konferencije Demons, Spirits, Witches (Demoni, Duhovi, Vještice) održane u Budimpešti 1999. Nakon prvog zbornika Communicating with the Spirits (Komunicirati s duhovima) drugi zbornik nosi naziv Christian Demonology and Popular Mythology (Kršćanska demonologija i pučka mitologija) i obrađenim temama naslanja se na prvi zbornik objavljen 2005. Finalni svezak trilogije objavljen je u kolovozu ove godine pod naslovom Witchcraft, Mythologies and Persecutions (Vještičarenje, mitologije i progoni). Time su urednici Gábor Klaniczay i Éva Pócs zaokružili opsežan rad koji traje već više od dva desetljeća, a zapravo je tek svojevrsni nastavak cjelokupnih strujanja koja su se odvijala tijekom prošlog stoljeća na području istraživanja nadnaravnih manifestacija kroz povijest i razna (europska) društva.

Manifestacije nadnaravnog

Naime, tijekom prošlog stoljeća, povjesničari, folkloristi i etnolozi posvetili su veliku pažnju problemu progona vještica, pitanju podrijetla vještičjih sijela, ulozi kršćanske demonologije u sudskim procesima te mnogim drugim pojavama vezanima uz manifestacije nadnaravnog tijekom povijesti, odnosno u narodnim običajima i vjerovanjima. Naravno, kada govorimo o progonima vještica, u prvom redu misli se na zapadne tradicije, odnosno europske zemlje i njihove kolonijalne posjede i tvorevine u kojima je tijekom povijesti ovaj fenomen bio naglašeniji nego u drugim kulturama i civilizacijama. U zapadnim društvima tijekom ranog novog vijeka (otprilike 1450.-1750.), razdoblja najveće koncentracije pojava i suđenja vješticama, pogubljeno je više optuženih za vještičarstvo nego igdje u svijetu. Pored toga, suđenja su odobravali politički autoriteti i prihvaćali su ih u crkvenim krugovima, što ovaj problem svakako izdvaja kao bitnu povijesnu varijablu koja pridonosi istraživanju ovog problema u spomenutom razdoblju i društvima. Manifestacije nadnaravnog, kroz fenomen vještica, demona i drugih nadnaravnih bića, ostavile su u europskom društvu značajan trag koji je znanstvenicima raznih struka bio poticaj za istraživanje društva, kulture, mentalnih i religijskih sklopova određenog razdoblja (uglavnom rani novi vijek) i prostora (pretežno zapadna Europa).

Takvo znanstveno zanimanje za problem europskog ranonovovjekovnog vještičarenja tražilo je komparativni pristup istraživanju te je održano nekoliko znanstvenih konferencija, od kojih je ona u Stockholmu 1988. prvi put predstavila neke konkretne probleme progona vještica i na “rubovima” Europe: Skandinaviji te Srednjoj i Istočnoj Europi. Nakon toga je uslijedila konferencija u Budimpešti Witch beliefs and witch-hunting in Central and Eastern Europe (Vjerovanja u vještice i progoni vještica u Srednjoj i Istočnoj Europi) te istoimeni zbornik radova što su ga uredili također Gábor Klaniczay i Éva Pócs (1991/92). Na toj su konferenciji zapadnim stručnjacima kolege iz Srednje i Istočne Europe predstavili do tada nepoznat i zanemaren materijal o progonima vještica s “rubova” Europe. Kroz prezentirani materijal koji je, za razliku od ranonovovjekovnih progona vještica na zapadu, donosio podatke i iz 18. stoljeća, znatno je promijenjena dotadašnja slika na tom području istraživanja. Analize novih materijala o šamanizmu, vjerovanjima u vile i ostalim nadnaravnim pojavama u folklornoj mitologiji Srednje i Jugoistočne Europe pridonijele su daljnjim debatama, pitanjima podrijetla i konceptima vjerovanja, što je preduvjetovalo još niz konferencija, pa tako i drugu konferenciju u Budimpešti 1999. pod nazivom Demons, Spirits, Witches (Demoni, duhovi, vještice). Cilj te konferencije, kao što će pokazati objavljeni zbornici radova, bio je, prema riječima urednika, pokušaj okupljanja znanstvenoga kadra s područja povijesti vještičarstva i demonologije koji bi uključivao značajne stručnjake iz Skandinavije, s Balkana i iz Izraela i koja bi doktorandima sveučilišta Central European University omogućila da prezentiraju svoje viđenje ovoga problema. Namjera je bila da se problemu vještičarstva, šamanizma, opsjednutosti duhovima i demonologiji pristupi s novog, sintetskog kuta gledišta koji počiva na širem polju znanstvenih pristupa i istraživanja okupljenih znanstvenika. Svrha je bila da znanstvenici raznih struka predstave i raspravljaju o pitanju univerzalnih ljudskih mentalnih iskustava: formama i tehnikama komunikacije s pripadnicima drugog svijeta kao i da donesu zaključke o osnovnim etnološko-religijskim konceptima koji će služiti za razumijevanje tih fenomena. Pored toga, želja je bila da se predstave istraživanja onih pojava i problema koji su kontinuirano živjeli i odvijali se kroz povijest te koji i danas imaju određenu ulogu u proučavanim zajednicama.

Prvi zbornik radova Communicating with the Spirits (Komunicirati s duhovima) pokazao je brojne mogućnosti interpretacije novih materijala kroz tradicionalne etnološke, folklorističke, povijesne te antropološke metode i pristupe putem kojih se pokušalo istražiti određene mentalne fenomene unutar vlastita sociološkog konteksta i društvenih mehanizama. Dorađeni radovi sudionika konferencije tom su prigodom svrstani unutar tri veća poglavlja: Discernment of Spirits and Possession (Razlikovanje duhova i opsjednutosti), Contacts with the Other World (Doticaji s drugim svijetom) i Divination, Shamanism (Proricanja, šamanizam). Prvi svezak je, dakle, posvećen doticajima i vezama zemaljskog svijeta sa svijetom duhova te je pokazano da je upravo komuniciranje i koketiranje s nadnaravnim sferama igralo značajnu ulogu i time utjecalo na mentalne strukture srednjovjekovnog i ranonovovjekovnog europskog društva.

Pučka mitologija

Drugi zbornik radova Christian Demonology and Popular Mythology (Kršćanska demonologija i pučka mitologija) učinit će vremenski korak naprijed. Posvećen je problemu suživljavanja i međudjelovanja učenih gledišta (crkvene demonologije, religije, civilne vlasti) i pučkih vjerovanja u natprirodno, s naglaskom na istraživanje što recentnijih materijala ili po mogućnosti živućih pučkih vjerovanja.

Zbornik je podijeljen na tri tematska dijela unutar kojih je razvrstano sedamnaest radova. Prva cjelina naslovljena je Learned Demonology, Images of the Devil (Učena demonologija, prikazi vraga) i u njoj autori analiziraju arhivski materijal Srednje i Sjeverne Europe, područja koja su do danas bila manje zastupljena u zapadnim istraživanjima. Tom prigodom povjesničar Benedek Láng, u svojem članku Demons in Krakow, and Image Magic in a Magical Handbook (Demoni u Krakovu i slikovna magija u magijskom priručniku) proučava korištenje, značenje i utjecaj priručnika za magiju u kasnom srednjem vijeku s posebnim naglaskom na do danas nepoznat poljski magijski priručnik iz Krakova. Analizirajući krakovski priručnik, kroz kontekst nekih drugih europskih magijskih tekstova i priručnika, Láng pokušava poljske i srednjoeuropske magijske tekstove svrstati u odgovarajući diskurs.

Anna Kuznetzova u radu “A Wall of Bronze” or Demons versus Saints: Whose Victory? (“Zid od bronce” ili demoni protiv svetaca: tko je pobjednik?) donosi zanimljivo viđenje borbe svetaca i demona. Autorica kroz slavenske srednjovjekovne zbirke pravoslavne provenijencije, Život istočnih svetaca Ivana Efežanina (6. st.) i Paterikon kijevskog Špiljskog manastira (13. st.), analizira primjere u kojima demoni stavljaju svece na iskušenja slična onima iz Isusovih četrdeset dana u pustinji. Budući da demoni ne mogu nadvladati svece i askete opsjedanjem, pokušavaju ih namamiti izdajom njihovih ideala ponajprije preko ponosa i taštine. Međutim, najjače oružje svetaca je “Zid od bronce”, odnosno poniznost pred kojom svaki demon pada u svojem naumu.

Varijacije prikaza vraga

Ezsébet Tatai u članku An Iconographical Approach to Representations of the Devil in Medieval Hungary (Ikonografski pristup prikazivanjima vraga u srednjovjekovnoj Mađarskoj) prati razvoj prikaza vraga od biblijskih vremena do oblika koji se javljaju u srednjovjekovnoj Mađarskoj. Proučavajući triptihe, freske, rukopise, kipove i drugi likovni materijal, autorica je razvrstala pojavne oblike vraga na prikaze Sotone, obične vragove, vraga u obliku zmaja, vraga u vlastitoj formi, vraga kao životinju, vraga u ljudskom obliku te duh vraga. Pritom je zamijetila razlike između ranijih prikaza vraga, kada se ponajprije prikazivao kroz grandiozne oblike demona kaosa, i kasnijih prikaza iz 11. stoljeća kada se vrag najčešće prikazivao u obliku minijaturnih životinjskih likova.

U članku Talking With Demons. Early Modern Theories and Practices (Razgovor s demonima. Ranonovovjekovne teorije i prakse) kulturni povjesničar György E. Szönyi daje pregled ranonovovjekovnih magijskih priručnika te njihov sadržaj objašnjava tekovinama hermeneutičkih, platonističkih i srednjovjekovnih tradicija. Imajući u fokusu istraživanja popularne priručnike De figura Almandel, Clavicula Solomonis, Ars Notoria Solomonis, Liber sacer i Liber juratus autor prati promjene i varijacije prikaza i opisa vraga, ali isto tako otkriva podkontekst koji se odnosi na vječnu ljudsku želju da se putem razumijevanja i upućenosti u magijske tajne i moći posegne za vlastitim uzdignućem i poravnanjem s Bogom.

Protestant Devil Figures in Hungary (Protestantski oblici vraga u Mađarskoj) članak je etnografkinje Éve Szacsvay koja zaključuje da je dolaskom protestantizma u Mađarsku prestala praksa prikazivanja vraga na freskama i oltarima te da se vrag, u manjoj mjeri, pojavljivao samo u sklopu dekorativnih plastika u crkvama.

Prva cjelina zbornika završava člankom finske folkloristiknje Ulrike Wolf-Knuts The Devil and Birthgiving (Vrag i porod). Autorica analizira folklorne tekstove iz jedne švedske ruralne enklave sa zapadne obale Finske. U tekstovima se javlja vrag kao pomagač ženama pri porodu, pri čemu ženu oslobađa muka, ali odnosi dijete sa sobom. Autorica takvu pojavu povezuje s biblijskom Knjigom Postanka, u kojoj Bog Evi proriče rađanje u mukama. U tom pogledu vrag pomažući ženi pri porodu tjera čovjeka da ponovo krši Božje odredbe.

Druga cjelina zbornika naslovljena je Exchanges Between Elite and Popular Concepts (Razmjene između elitnih i pučkih koncepata), a donosi radove koji spajaju narodna vjerovanja i pučke legende s pisanom i učenom kulturom te raspravljaju o crkvenim konceptima vraga. Prvi članak autorice Karen P. Smith Serpent-damsels and Dragon Slayers: Overlapping Divinities in a Medieval Tradition (Dame-zmije i ubojice zmajeva: preklapajuća božanstva u srednjovjekovnoj tradiciji) analizira hagiografiju i druge tekstove o Margareti Antiohijskoj, svetici iz 4. stoljeća. Radi svladavanja vraga u obliku zmaja, sv. Margareti u kasnijim tekstovima pripisivala su se herojska svojstva te se njezin kult ubrzo proširio Europom. Folklorističkom analizom tekstova autorica zamjećuje da se u kasnijim stoljećima sv. Margareta Antiohijska javlja kao simbol borbe protiv zla i čuvanja kreposti te isto tako kao pomoćnica pri porodu. Pored toga, sv. Margareti su se počela pripisivati magijska svojstva i uloge plodnosti, čime je njezino obožavanje izašlo iz okvira kršćanskih doktrina i počelo se preklapati s raznim pučkim, magijskim i mitskih vjerovanjima.

Poljakinja Wanda Wyporska u članku Jewish, Noble, German or Peasant? – The Devil in Early Modern Poland (Židov, plemić, Nijemac ili seljak? – Vrag u ranonovovjekovnoj Poljskoj) razmatra mogućnosti utjecaja učenih demonoloških latinskih tekstova na poljske sudske procese protiv vještica kao i na same pučke predaje i vjerovanja koja su bila podloga za progone.

“Bestijalizacija” demona

Povjesničar Jonas Liliequist u radu Sexual Encounters with Spirits and Demons in Early Modern Sweden: Popular and Learned Concepts in Conflict and Interaction (Seksualni susreti s duhovima i demonima u ranonovovjekovnoj Švedskoj: pučki i učeni koncepti u opreci i prožimanju) analizira odnos učene demonologije s folklornim konceptima vraga i demona. Kroz proučavanje sudskih dokumenata autor prati suđenja pojedincima koji su tvrdili da su se susreli i spolno općili s vragom u obliku vodenih nimfi ili drugih bića. Pri analizi dokumenta autor razabire snažan pomak u presudama i samom tijeku suđenja u kojima se početkom 17. stoljeća pojedinca za takvu optužbu kažnjavalo smrću dok se stotinu godina kasnije nastojalo utjecati na pojedinca i njegov iskaz uvjeravajući ga da je riječ o mašti i fantazijama. Pritom autor zamjećuje princip “bestijalizacije” pojavnosti demona te, s druge strane, “demonizaciju” pučkih vjerovanja, kao i pojavu naturalističkih i racionalističkih svjetonazora u kasnijim periodima.

Soili-Maria Olli kroz članak Church Demonology and Popular Beliefs in Early Modern Sweden (Crkvena demonologija i pučka vjerovanja u ranonovovjekovnoj Švedskoj) ukazuje na različita značenja vraga u Švedskoj tijekom progona vještica. Autorica analizira problem protestantskog poimanja vraga kao čistog zla te s druge strane pučkog viđenja vraga koji se često javlja kao lik blizak čovjeku, odnosno kao njegov čest pomagač u raznim poslovima i radnjama.

Treća i posljednja cjelina zbornika možda će biti najzanimljivija domaćim čitateljima. Pod nazivom Evil Magic and Demons in East European and Asian Folklore (Zla magija i demoni u istočnoeuropskom i azijskom folkloru) donosi radove s područja slovenskog, makedonskog, bugarskog, ukrajinsko-židovskog te mongolskog folklora.

Prvi rad Saintly and Sympathetic Magic in the Lore of the Jews of Carpatho-Russia Between the Two World Wars (Svetačka i simpatetička magija u pričanjima karpatsko-ruskih Židova između dva svjetska rata) folkloristkinje Ilani Rosen istražuje stare mitske priče ukrajinskih Židova doseljenih u Izrael između dva svjetska rata. Riječ je o hasidskim pričama podkarpatske Rutenije u kojima određeni rabini, izjednačeni s kakvim prorocima i religijskim junacima, djeluju nadnaravnim silama na svoju okolinu. Kroz priče autorica prati promjene i razne utjecaje koji su s vremenom oblikovali sadržaj tekstova i mijenjali njihovu interpretaciju.

Slovenska folkloristkinja Monika Kropej daje nam kratak prikaz slovenskih narodnih vjerovanja i pučke magije. U svojem radu Magic as Reflection in Slovenian Folk Tradition and Popular Healing Today (Magija kao odraz u slovenskoj folklornoj tradiciji i pučko liječništvo danas) autorica spominje nadnaravna bića poput kresnika i objašnjava kontekste u kojima se javlja. Na kraju se usredotočuje na 76-godišnju Mariju Wieser koja se i danas bavi pučkim liječenjem te kroz njezinu priču skicira pučki, vjerski sustav sela Windisch Bleiberg.

“Zli mrtvaci”

Ljupčo S. Risteski u članku Categories of the Evil Dead in Macedonian Folk Religion (Kategorija “zlih mrtvaca” u makedonskim folklornim vjerovanjima) na temelju etnografskih zapisa raspravlja o pojmu i značenju zlih mrtvaca u makedonskim folklornim vjerovanjima u koje se najčešće ubrajaju vampiri, navi, i duše nasilno ubijenih, utopljenih, nekrštenih, nevjenčanih itd. Opisuje niz pravila i tabua vezanih uz “vraćanje” iz mrtvih te navodi da mrtvi traže spokoj nanoseći štetu čovjeku. Autor raspravlja i o podatku da postoje osobe koje su za života bili vampiri te donosi niz folklornih priča u kojima se spominju sredstva i radnje za obranu i ubijanje “zlih mrtvaca”.

Anna Plotnikova na osnovi publiciranog materijala kao i arhivske građe proučava demone i bića koja čuvaju ognjišta, selo, mjesto šume, vode. U članku Balkan Demons Protecting Places (Balkanski demoni – čuvari mjesta) usredotočila se na slavenske zajednice Makedonije, Bugarske, Albanije i Grčke. U radu daje prikaz i klasifikaciju demona podijelivši ih na ljude s posebnim moćima, demone, duhove, zmajeve s imenima stikho, stihia, stopan i lamia/lamija.

Makedonska etnologinja Vesna Petrevska u članku Demons of Fate in Macedonian Folk Beliefs (Demoni sudbine u makedonskim folklornim vjerovanjima) raspravlja o raširenoj pojavi demona sudbine koji se javljaju u obliku tri mlade djevojke i određuju sudbinu novorođenčeta. Autorica povlači paralelu sa starogrčkim Mojrama i rimskim Parkama, te pritom naglašava i magijsku ulogu babice ili bake koja vrši blagoslove i priziva sreću u život novorođenog djeteta što je slično ulogama demona sudbine – narečnica, suđenica, urečnica ili rečenica.

Psoglavci (kinokefali)

Slovenski etnolog Zmago Šmitek u članku Gog and Magog in the Slovenian Folk Tradition (Gog i Magog u slovenskoj folklornoj tradiciji) analizira slovenske folklorne tekstove koji spominju Goga i Magoga kao pripadnike naroda (ili sâm narod) koji živi u udaljenim, mračnim područjima. Pri tome autor povlači paralele s mnogim srednjovjekovnim i biblijskim tekstovima i traga za korijenima ovih priča ustaljenima u slovenskim pučkim vjerovanjima. Šmitek navodi da je pojam i značenje Goga i Magoga u Sloveniju donesen raznim legendama o Aleksandru Makedonskom kao osvajaču dalekih i nepoznatih zemalja gdje, među ostalim, žive i Gog i Magog. Autor također spominje psoglavce (kinokefale), koji prema slovenskim i hrvatskim predajama također žive u tamnim i zabitim rupama, a u folkloru su im značenja gotovo izjednačena s Gogom i Magogom.

Posljednji rad u ovom zborniku pripada Ágnes Birtalan. Systematization of the Concept of Demonic and Evil in Mongolian Folk Religion (Sistematizacija koncepta demona i zla u mongolskim folklornim vjerovanjima) rad je u kojem autorica objašnjava pojavu i razvoj zla i demona na osnovi isključivo staromongolskih priča i podataka pokušavajući izbjeći razne budističke, kršćanske i druge predodžbe o zlu nakalemljene u kasnijim razdobljima. Tako su u “izvornim” mongolskim vjerovanjima svi bogovi živjeli na nebu i bili podijeljeni na zapadne i istočne, a zlo je nastalo zbog pokvarenih radnji vođe bogova Istočnog neba. Zbog toga raskomadan i bačen na Zemlju, prouzročio je razna zla među ljudima koji su nastanjivali ovu sferu. Tek kasnijim budističkim utjecajima pojavio se pojam pakla i podzemlja sa stravičnim i zlim epitetima koji su služili kako bi se ljude uplašilo i natjeralo da se pridržavaju ispravnog života. Pored bogova neba i podzemlja u mongolskoj se religiji kao najvažniji demonski sloj javljaju duhovi čuvari pojedinih sfera koji kao ambivalentna bića nisu štetili čovjeku osim ako sam čovjek nije napravio neke prijestupe prema njima ili kršio tabue. Na taj je način autorica jasno klasificirala tipove demona i pojma zla koji se javlja u mongolskim tekstovima i zapisima te je ukazala na problem predbudističkih i budističkih religijskih tekovina. Paletom istraženih bogova, demona i duhova autorica je postavila čvrste temelje koji bi svakako mogli poslužiti pri istraživanjima i klasifikaciji europske demonologije.

Pitanje o hrvatskoj “demonologiji”

Na kraju pregleda raznolikih i nekih zaista inovativnih radova u ovom zborniku potrebno je ipak postaviti jedno pitanje. Gdje su hrvatski povjesničari, etnolozi, folkloristi te njihovi radovi koji bi zasigurno pridonijeli kvaliteti i širenju koncepata i spoznaja ovog ambicioznog projekta? Znajući da su hrvatska etnografija i folkloristika tijekom 20. stoljeća aktivno radile na prikupljanju i interpretaciji terenskog materijala, zasigurno bi u ovoj ediciji, koja je usmjerena “rubovima” Europe, bilo vrijedno predstaviti i hrvatski pučko-folklorno-nadnaravni opus koji se ionako u nekim od navedenih radova citira kao reprezentativan. Pored toga, iako urednici naglašavaju kako se radovi dijelom odnose i na suvremen terenski materijal te proučavanje današnjih mitološko-demonoloških konstelacija u određenim društvima i zajednicama, predstavljeni radovi ipak razrađuju pretežno ranonovovjekovne teme ili pak etnografski i folklorni materijal skupljan prije stotinjak godina. Među tekstovima se ne razabire nijedan rad koji ukazuje na današnje stanje, razmišljanja ili funkciju nadnaravnih vjerovanja u živućem društvu ili zajednici.

Pored toga, u zborniku se razabire i težnja da se struka “uskladi” i raspravi nekoliko osnovnih problema otvorenih u dosadašnjim istraživanjima, a poglavito ona o međuodnosu i međuutjecajima pučkih i učenih koncepata. Time se svakako kvalitetno zaokružuje ovaj hvalevrijedan pothvat historijsko-antropološkog istraživanja magijsko-mitološkog svijeta s “rubova” Europe.