Kultura i civilno društvo

Završetkom Europske godine interkulturnog dijaloga 2008. ulazimo u novu europsku godinu, posvećenu stvaralaštvu i inovaciji. Time ne završavaju aktivnosti vezane uz interkulturni dijalog: promicanje interkulturnog dijaloga neophodna je komponenta globalnog razvoja i mira, koji je, u ovim prvim danima 2009. godine, doživio nove udarce. Početkom godine sumiraju se događaji koji su obilježili prethodnu, izražavaju želje i nade za onu koja je tek počela, daju vizije, najčešće satiričke, budućih (ne)ostvarenja. Tako je ovih dana jedan francuski književnik u dnevnim novinama Le Figaro poželio da “Paris Hilton konačno shvati da je Goetheov mladi Werther više seksi od Brada Pitta”, aludirajući na položaj knjige u društvu.

Aktivnosti europskog civilnog društva u 2008.

Vratimo li se na 2008. i njene najznačajnije događaje, potrebno je prisjetiti se aktivnosti europskog civilnog društva, osobito u kulturi. Te su godine udruge civilnog društva okupljene oko Platforme za interkulturnu Europu donijele Knjigu duginih boja (The Rainbow Paper) kao ključan politički dokument za nove odnose između civilnog društva i europskih institucija u okviru problematike interkulturnog dijaloga. Knjiga duginih boja je poziv na promjenu, od obrazovnih politika do politika za mlade, prava manjina i položaja migranata. Njene preporuke, sažete pod motom “Građansko zalaganje i javna odgovornost”, snažno su odjeknule na konferenciji o novim perspektivama interkulturnog dijaloga u Europi koju je u studenom 2008. organizirala Francuska kao predsjedateljica Europske unije. Cijelu 2008. odvijale su se brojne aktivnosti i okupljanja udruga civilnog društva širom Europe, a poticaj su za njih osobito davale Europska kulturna fondacija i udruga Culture Action Europe (bivši Europski forum za umjetnost i nasljeđe). Možda će Europska unija jednu od sljedećih godina proglasiti godinom civilnog društva, što bi bilo važno prije svega za zemlje Jugoistočne Europe, u kojima se civilno društvo razvija sporo te su organizacije civilnog društva još slabo uključene u kreiranje javnih politika i uspostavljanje suradničkih odnosa.

U 2008. u Hrvatskoj su izašle dvije knjige kojima je u središtu civilno društvo i koje se njime bave iz dvaju aspekata – aspekta istraživanja i iz prakse: Kultura, mediji i civilno društvo, uredila Zrinjka Peruško (Naklada Jesenski i Turk, Zagreb), i Kulturne politike odozdo. Nezavisna kultura i nove suradničke prakse u Hrvatskoj, pripremila Emina Višnić (policyforculture, Amsterdam/Bukurešt/Zagreb). U Hrvatskoj se malen broj autora bavio sustavnim empirijskim istraživanjima civilnog društva, osobito u kulturi, te pojava tih knjiga predstavlja značajnu promjenu i rast interesa za njegovo djelovanje.

Utjecaj civilnog društva na kulturnu politiku i javne politike u Hrvatskoj

Knjiga Zrinjke Peruško počinje pitanjem što je civilno društvo i postoji li u Hrvatskoj. S raspadom socijalizma i promjenom političkog sustava mijenja se i uloga pojedinca u društvu, nastaju problemi razumijevanja ideje aktivnog građanstva, razvoja institucionalnog okvira civilnog društva, ostvarenja i popularizacije njegovih ciljeva. Istraživanje provedeno u Hrvatskoj 2005. godine (uz korištenje metode fokus grupa, prema: Richard A. Krueger, Focus Groups – A Practical Guide for Applied Research, 1994) pokazalo je da je definiranje i razumijevanje civilnog društva vrlo različito, ali je ipak moguće izdvojiti zajedničko temeljno shvaćanje civilnog društva kao spontana samoorganiziranja građana “odozdo” s ciljem postizanja određene društvene promjene. Istraživanje je upozorilo na probleme u komunikaciji između medija, civilnog društva i javnog sektora. Mediji su veoma važni za razvoj i djelovanje civilnog društva, ali se njihova međusobna komunikacija pokazuje slabom, nedostatnom. Situaciju dodatno komplicira digitalni medijski krajolik i njegov odnos s civilnim društvom te uloga novih interaktivnih publika. Zrinjka Peruško naglašava “da još ne znamo kolike će promjene u društvene odnose, politiku, odlučivanje i participaciju građana u budućnosti unijeti novi digitalni mediji”. Posebno pitanje predstavlja odnos države i civilnog društva: civilno društvo nije “servis” države, nego realizacija participativne demokracije.

U tom smislu naglašena je važnost utjecaja civilnog društva na kulturnu politiku, ali i na druge javne politike. Štoviše, civilno društvo jest značajan čimbenik u oblikovanju demokratski utemeljenih kulturnih i medijskih politika jer osigurava stvaranje ponude koja odgovara potrebama građana. Na primjeru kulturne politike u Hrvatskoj pokazuje se da postoje velike razlike u stupnju uključenosti civilnog društva u procese formuliranja politika i donošenja odluka.

Umrežavanje i novi modeli suradnje

Knjiga Emine Višnić koncentrira se na nezavisnu kulturnu scenu u Hrvatskoj i njen angažman u području kulturnih i drugih javnih politika, osobito urbane politike, politike upravljanja prostorom i politike za mlade. Nezavisna kulturna scena unosi nove kulturne i umjetničke sadržaje i nove načine i principe djelovanja u kulturi. Ona je bitan akter “koji kontinuirano inzistira na participativnim kulturnim politikama koje u procese donošenja odluka, kao i u praćenje njihove provedbe, uključuju što je više moguće sudionika”. Zagovaranje promjena u osnovi je njenog djelovanja. Nezavisna kulturna scena zalaže se za umreženo djelovanje i pronalaženje novih modela suradnje s ciljem sudjelovanja u stvaranju i provedbi kulturnih i drugih javnih politika. Kao primjeri takva djelovanja analizirane su hrvatska suradnička programska mreža Clubture i platforma Policy_forum.

Zajedničko je tim knjigama, od kojih je prva rezultat znanstvenog istraživanja, a druga proizlazi iz prakse, zalaganje za umrežavanje i nove suradničke prakse u Hrvatskoj. Civilno društvo promiče zajedničko djelovanje putem mreža kao suptilna, fleksibilna, tolerantna i nehijerarhijskog načina povezivanja. Riječ je, također, o uspostavljanju horizontalnih intersektorskih veza i suradnje na svim područjima, a osobito među područjima kulture, turizma, znanosti, socijale, zdravstva te politike razvoja u cjelini. Takav pristup pokazuje se danas neophodnim na obje razine: globalnoj i nacionalnoj.