Kultura u doba recesije

Za razliku od Hrvatske, u kojoj na odgovornim mjestima nitko ne govori da su recesija i kriza zahvatile i našu zemlju, Francuska, a pogotovo Sjedinjene Američke Države već uvelike raspravljaju o posljedicama i donose strateške planove za preživljavanje kulturnog sektora

U raspravama o globalnoj financijskoj krizi, recesiji, raspadu “sustava” u koji nitko više ne vjeruje, općem osjećaju nesigurnosti… zaboravlja se kulturu kao “ključ razvoja” (UNESCO) i uglavnom joj se pristupa s pozicije borbe za opstanak. U mnogim zemljama otkazuju se kulturne manifestacije, zatvaraju operne kuće i kazališta, kulturne institucije javno protestiraju zbog ekonomskih teškoća. Globalna kriza već ima na njih sve snažniji utjecaj. Ovih je dana francuski Théâtre de la Cité internationale pozvao na nacionalnu mobilizaciju i u svom “Pozivu svih poziva” optužio vladu da u ime ideologije homo oeconomicusa prepušta zaposlene i korisnike “prirodnim” zakonima tržišta, što se već ranije u kriznim razdobljima pokazalo katastrofalnim, štoviše, i u poslovnim krugovima iz kojih je takva ideologija proistekla. Među stručnjacima koji postavljaju pitanje na koji način kulturni sektor može preživjeti financijsku krizu jest Helmut K. Anheier, profesor sociologije na Sveučilištu u Heidelbergu i urednik višetomnog istraživačkog pothvata o kulturama i globalizaciji (www.labforculture.org/en/content/view/full/39830). Anheier smatra da će utjecaj krize biti još dubljih i širih razmjera nego što je danas, premda nije jasno koliko će se dugo osjećati posljedice i što će u konačnici značiti za kulturni sektor. Suprotno apelu pariškog Théâtre de la Cité internationale Anheier ističe da su transferi između neprofitnih i profitnih modela postali sve češći, kao i konverzija javnih institucija u privatne (obrazovanje i kultura). Drugim riječima, mnoge se organizacije u kulturi mijenjaju, neprofitne postaju slične profitnima, a javne institucije preuzimaju obilježja privatnih, što znači da se mijenja i cijela struktura financiranja, od javnih fondova do privatnih donacija, te stvara veća financijska nestabilnost.

Proaktivna politika i inovacija

Anheier se ne zaustavlja samo na pitanju utjecaja krize na kulturni sektor, već formulira niz novih; na primjer, na koji način umjetnički i kulturni sektor odgovara na krizu te kako bi neprofitni sektor mogao svojom aktivnom ulogom nametnuti  nove izazove. Anheier daje odgovore u obliku šest sugestija za prevladavanje krize te pripreme za budućnost. Temelj su za Anheiera proaktivna politika i inovacije kulturnog sektora. Zalaže se za javno-privatno partnerstvo, osnivanje javnog fonda za neprofitne organizacije (za pomoć u nestabilnim situacijama) i niz drugih mjera. Pozivajući se na sociologe i ekonomiste koji već dugo raspravljaju o krizama kao nužnim korektivima, kao dijelu procesa “kreativne destrukcije”, Anheier smatra da krize, u tom slučaju, možda nude nove izazove. Neke će institucije nestati, neke doživjeti uspon. Staro upravljanje i elite bit će zamijenjeni. Pojavit će se novi obrasci financiranja i načini organiziranja. Odgovor na krizu istodobno zahtijeva smanjenje nesigurnosti i iskorištavanje povoljnih prilika. Iznad svega, ističe Anheier, ovladavanje krizom zahtijeva “proaktivan pristup kulturnoj politici od odgovornih u kulturi na europskoj razini: otvarati  prostore za kreativnost i inovaciju, i očuvati dosadašnja postignuća na korist svih”.

Prema pisanju američkog tiska, proaktivni pristup kulturi bit će dio strategije predsjednika Baracka Obame. Od dana svoje inauguracije do danas, dakle u samo dva tjedna, Obama je najavio i počeo provoditi nekoliko ključnih strategijskih inicijativa. Najavio je nove više standarde u pogledu očuvanja okoliša, odlučio je zatvoriti vojni logor koji je štetio pravnom i vanjskopolitičkom ugledu SAD-a, istaknuo je bitnu ulogu diplomacije u rješavanju svjetskih problema umjesto uporabe vojne sile. Obama je donio nove, više etičke standarde u vladanju i zapošljavanju u raznim državnim tijelima federalne vlade i u Bijeloj kući te je predložio cijeli niz ekonomskih i financijskih mjera usmjerenih na rješavanje sadašnje (ekonomske) krize, uključno i zakon o ekonomskom stimulansu od oko 800 milijardi dolara. Tijekom kampanje osnovao je tranzicijski tim za umjetnost i kulturu, te je po Obaminu dolasku u Bijelu kuću organiziran sastanak predstavnika dvadesetak vodećih umjetničkih organizacija, koji su raspravljali o strategijskim pravcima u umjetnosti i kulturi u vrijeme ekonomske krize, što predstavlja respektabilnu promjenu. “Svijet oko nas brzo se mijenja i mi moramo biti dio toga, a poziv federalne vlade na dijalog unosi novinu”, naglašava Jesse Rossen iz Lige američkih orkestara (LAO). Kao što navodi Helen Stoilas u The Art Newspaper od 7. siječnja 2009, Barack Obama bio je jedini kandidat koji je u predizbornoj kampanji dao detaljan program inicijativa u kulturi, pa tako i planove za osnivanje Artist Corps mladih umjetnika za promicanje umjetnosti u školama i siromašnim zajednicama, za zdravstveno osiguranje umjetnika, za povećanje sredstava Nacionalnoj zakladi za umjetnost (NEA) i Nacionalnoj zakladi za humanističke znanosti (NEH). Zacrtani ciljevi mogu predstavljati bazu za kulturnu strategiju, ističe Stoilas.

Obamin zalog za umjetnost i kulturu

Isti list 14. siječnja 2009. donosi članak Davida A. Rossa o prvih deset koraka koje bi Barack Obama, usred ekonomske krize, mogao poduzeti u promicanju umjetnosti. Među tim koracima navodi se ulaganje u umjetničko i muzičko obrazovanje u osnovnim i srednjim školama, ulaganje u obnovu infrastrukture i programa kulturnih institucija, promicanje umjetnika kao kulturnih ambasadora u svijetu i jačanje međunarodne kulturne suradnje, pojednostavljenje dobivanja viza za strane umjetnike itd. Štoviše, u članku Put Culture in the Cabinet, objavljenom u The New York Times 27. prosinca 2008, William R. Ferris predlaže osnivanje ureda na razini državnog tajnika za kulturu (ili, eventualno, osnivanje savjetničkog ureda) u Bijeloj kući koji bi koordinirao administrativne aktivnosti u novom području umjetničke i kulturne politike. Mnogi američki umjetnici podržavaju taj prijedlog, među njima i Quincy Jones, koji tu ideju promiče više od deset godina.

Možemo se upitati što Hrvatska poduzima u ovo doba globalne krize. Na odgovornim mjestima nitko ne govori da su recesija i kriza zahvatile i našu zemlju, pa nam rasprave, sugestije ili koraci za prevladavanje krize kojima je zaokupljen ovaj naš jedini i zajednički svijet nisu ni potrebni.