Kulturna raznolikost i interkulturalna komunikacija

Nakon što je u listopadu 2005. na Unescovoj Generalnoj konferenciji prihvaćena Konvencija o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izraza, izašlo je više knjiga i časopisa posvećeno važnosti Konvencije, među najnovijima i ugledni francuski časopis L’Observatoire des politiques culturelles s temom Izazovi kulturne raznolikosti. Niz članaka u tom časopisu naglašava mjesto kulturne raznolikosti u kulturnim politikama i zahtijeva “novu konfiguraciju kulturnih politika” na svim razinama (lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj) i od svih čimbenika kulturnog života. Kulturna raznolikost i interkulturna komunikacija (koju autori promatraju kao način organiziranja i upravljanja dijalogom između različitih kultura) moraju biti u središtu kulturnih politika: ratificiranjem Konvencije, svaka će zemlja morati preispitati politiku koju vodi prema kulturnim industrijama s obzirom na zaštitu i promicanje kulturne raznolikosti. U osobito su lošoj poziciji nerazvijene zemlje, jer su njihove kulturne industrije pogođene uskoćom nacionalnih tržišta, slabom kupovnom moći, kulturnom fragmentacijom lokalnih tržišta, što sve limitira potencijal širenja lokalnih proizvoda i njihovu rentabilnost. Pitanje je, također, kako će digitalna domena (digitalni mediji i digitalna kultura) moći postati prostor u kojem će se kulturna raznolikost promicati a da je, istodobno, ne kontroliraju interesi velikih kulturnih industrija.

Djelovanje Međunarodnog fonda za promicanje kulture

O tim se temama raspravljalo i na sjednici Administrativnog vijeća Međunarodnog fonda Unesca za promicanje kulture koja je održana krajem veljače ove godine u sjedištu Unesca. Međunarodni fond za promicanje kulture osnovan je na Generalnoj konferenciji Unesca 1974. u svrhu potpore razvojnim projektima u kulturi, a Administrativno vijeće potpuno je autonomno u odlučivanju. Kulturna raznolikost i održiv razvoj u središtu su njegovih preokupacija. Svake godine povećava se broj projekata koji dolaze na natječaj Fonda, pa je, na primjer, 2004. stiglo 73 zahtjeva, 2005. godine 175, a 2006. godine 212 zahtjeva. U geografskoj distribuciji, omjer se u protekle tri godine gotovo nije mijenjao: najveći broj zahtjeva dolazi iz zapadne Europe i Sjeverne Amerike (40 posto), zatim slijede Latinska Amerika (28 posto), Afrika (16 posto), središnja i istočna Europa (9 posto), Azija i Pacifik (4 posto), arapske zemlje (3 posto). Najzanimljivije je pitanje ciljeva i sadržaja predloženih projekata – u kojoj mjeri promiču raznolikost kulturnih izraza, jačaju interkulturnu komunikaciju i koriste informacijske i komunikacijske tehnologije u afirmaciji novih kulturnih oblika kao što je digitalna kultura.

Zapadna Europa i Sjeverna Amerika prezentiraju najveći broj projekata vezanih uz nove tehnologije, pa je dovoljno navesti tek neke od ponajboljih kao što su interaktivne internetske sjednice kojima je cilj otvaranje prema drugim kulturama i koje predstavljaju virtualno putovanje učenika osnovnih škola pod nazivom Svi živimo na istoj planeti; projekt Terra Incognita – putovanje u nepoznatu zemlju, kroz vrijeme i povijest; međunarodno natjecanje u digitalnom stvaralaštvu; umjetnička razmjena elektroničkih glazbenih grupa; potpora izbjegličkim zajednicama u očuvanju njihove kulture korištenjem novih tehnologija. Središnja i istočna Europa prijavile su projekte kao što su internetski portali, promicanje umjetnosti putem Interneta, korištenje novih medija i tehnologija u kazalištu, a projekt ArtExpo koji je predložila Armenija, predviđa stvaranje digitalne knjižnice djela suvremenih umjetnika. Ostale regije predložile su, uglavnom, tradicionalne oblike (seminari, posebice o kulturnom menadžmentu i kazalištu, susreti pisaca, itd.), osim Latinske Amerike s prijedlozima, na primjer, virtualne radiopostaje koja omogućuje širenje i upoznavanje različitih glazbenih izraza, te mreže mikrokina s DVD-projekcijama pod nazivom Za audiovizualnu raznolikost.

Razmatrajući ove projekte, moguće je upitati se kako se uspostavlja i gradi međuodnos kulturne raznolikosti, interkulturne komunikacije i digitalne kulture, zatim, koja su glavna obilježja tog odnosa, ali odgovore tek mogu dati produbljena istraživanja.

Projekt UrbanFestival

Među dvadeset odobrenih projekata je i hrvatski projekt UrbanFestival nevladine organizacije BLOK koji promiče urbane prostore kao prostore kulturne raznolikosti, komunikacije i dijaloga.