Kulturna raznolikost u središtu

Na nedavno održanom Zagreb Film Festivalu (od 17. do 22. listopada 2005.) kao popratni filmski program odvijao se afrički program pod naslovom Afrika. Prikazani su filmovi iz Kameruna, Čada, Mauriciusa, Burkine Faso i Centralnoafričke Republike. Već dugo naša kulturna sredina nije imala prigodu gledati afričke filmove. Zanimanje, uglavnom mlade publike, bilo je veliko, dvorana &TD-a bila je svaku večer prepuna, a ta želja za upoznavanjem novog, drukčijeg, kulturno raznolikog, možda je i najvrednija komponenta ovakvih manifestacija. Simbolično, nekako u isto vrijeme odvijala se na 33. zasjedanju Glavne skupštine Unesca rasprava o kulturnoj raznolikosti koja je završila prihvaćanjem, 20. listopada 2005., Konvencije o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izraza.

Vratimo se u nedavnu prošlost, kada je na 31. zasjedanju Glavne skupštine Unesca 2001. jednoglasno i uz aklamaciju prihvaćena Opća deklaracija o kulturnoj raznolikosti, iz koje jasno proizlazi da se kulturne aktivnosti, dobra i usluge ne mogu tretirati na način kao da imaju isključivo komercijalnu vrijednost. Dostojanstvo kultura i njihov međusobni dijalog, uzajamno bogaćenje novim spoznajama i vrijednostima, tolerancija i suradnja, istaknuti su u Općoj deklaraciji kao najveći ulog međunarodnog mira i sigurnosti. Kulturna raznolikost se razumijeva kao jamac socijalne kohezije: shvatiti, poštivati i poticati raznolikost bit je Opće deklaracije o kulturnoj raznolikosti koja povezuje države članice na osnovi etičkog angažmana. U Akcijskom planu Deklaracije poziva se Unesco na daljnje “razmišljanje o donošenju obvezujućeg međunarodnog pravnog instrumenta o kulturnoj raznolikosti”.

Konvencija o raznolikosti kulturnih izraza

Konvencija o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izraza, prihvaćena četiri godine kasnije, nakon niza stručnih sastanaka i intenzivnih pregovora, predstavlja međunarodni normativni instrument koji osnažuje ideju iz Opće deklaracije o raznolikosti kao zajedničkom nasljeđu čovječanstva. Konvenciji je cilj daljnja afirmacija povezanosti kulture i razvoja, poticanje kulturne interakcije i dijaloga, te stvaranje inovativne podloge za međunarodnu suradnju i solidarnost u duhu partnerstva kako bi, osobito, ojačale sposobnosti zemalja u razvoju u zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izraza. Cilj je, također, potvrđivanje suverenog prava država na razradu i primjenu politika i mjera koje će same države ocijeniti pogodnima za zaštitu i promicanje kulturne raznolikosti. Niz vodećih principa u Konvenciji ističe da je kulturnu raznolikost moguće zaštititi i promicati jedino pod uvjetom zajamčenosti poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda kao što su sloboda izražavanja, informiranja i komuniciranja, te mogućnost pojedinaca da izaberu kulturne izraze. Princip otvorenosti i uravnoteženosti naglašava da bi države, prihvaćanjem mjera u korist raznolikosti kulturnih izraza, trebale nastojati promicati, na podesan način, otvorenost prema drugim kulturama u svijetu. Prava i obveze uključuju suvereno pravo država na provedbu kulturnih politika i prihvaćanje niza mjera za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izraza (na primjer, mjere koje se odnose na kulturna dobra i usluge, kulturne industrije), te fundamentalnu ulogu civilnog društva u zaštiti i promicanju raznolikosti, odnosno u naporima za postizanje ciljeva Konvencije. Jačanje međunarodne suradnje, osobito kada je riječ o zemljama u razvoju, u središtu je Konvencije. Uspostavljanjem Međunarodnog fonda za kulturnu raznolikost omogućuje se financijska potpora provedbi Konvencije.

Odnos nepodređenosti

Briga za postizanje koherentnosti između Konvencije i drugih međunarodnih instrumenata izražena je u članku posvećenom odnosima s drugim međunarodnim instrumentima. Zastupa se odnos međusobne potpore, komplementarnosti i nepodređenosti između ove Konvencije i drugih instrumenata. Konvencijom se uspostavlja niz mehanizama radi osiguranja efikasne provedbe novog instrumenta; u slučaju spora o interpretaciji ili primjeni Konvencije, naglasak je prvenstveno na traženju rješenja putem pregovora. Konvencija ne uključuje nikakve mehanizme sankcija.

S ovom Konvencijom Unesco je kompletirao svoje djelovanje u obrani kulturne raznolikosti u svim njezinim izrazima i, posebno, u dva stupa kulture: nasljeđu i suvremenom stvaralaštvu. Konvencija je prihvaćena sa 148 glasova za, dva protiv (SAD i Izrael) i četiri uzdržana (Australija, Nikaragva, Honduras i Liberija). Ovaj međunarodni normativni instrument stupit će na snagu tri mjeseca nakon što ga ratificira 30 država. Tijekom pregovora i sastanaka neovisnih i vladinih stručnjaka, međuvladinih konzultacija itd., tekst se mijenjao, u nastojanju da se prihvate primjedbe te jednoglasno i Konvencija. Međutim, SAD je odbio i konačnu, razmjerno ublaženu verziju, uz objašnjenje da “kontroliranje kulturnih ili umjetničkih izraza nije u skladu s poštivanjem ljudskih prava ili slobodnim protokom informacija”. Stručnjaci iz američke The Heritage Foundation smatraju da “na žalost, Konvencija više govori o trgovinskom protekcionizmu i kulturnim predrasudama nego o kulturnoj raznolikosti i razumijevanju… te može rezultirati ukidanjem slobodne trgovine i političkih prava”.

Važnost Konvencije o raznolikosti kulturnih izraza

Primjena i provedba Konvencije o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izraza pokazat će ponajbolje kolika je njezina snaga. Već sada treba reći da je prihvaćanje Konvencije dragocjeno. Konvencija ističe ulogu i legitimitet javnih/kulturnih politika u zaštiti i promicanju kulturne raznolikosti, daje golemu važnost međunarodnoj kulturnoj suradnji, te kulturi u održivom razvoju. Prvi put se definiraju odnosi s drugim međunarodnim instrumentima, što će biti iznimno važno u svim budućim aktivnostima u sklopu WTO-a, WIPO-a, UNCTAD-a itd. Konvencija nije subordinirana, podređena drugim ugovorima, nego će biti ravnopravna, na primjer, sporazumima WTO-a. To, naravno, ne znači da će kulturna dobra i usluge biti isključeni iz sporazuma WTO-a, ali će WTO morati voditi računa o Konvenciji u okviru svojih trgovinskih aranžmana (možda već na prvom sljedećem sastanku WTO-a u Hong Kongu u prosincu ove godine). To će, bez sumnje, unijeti promjene u procese upravljanja na svjetskoj razini.