Biserka Cvjetičanin  

Kulturni koridori u jugoistočnoj Europi

kolumna

Kulturno naslijeđe, materijalno i nematerijalno, zajedničko je bogatstvo čovječanstva u svojoj raznolikosti i posebnosti, ali ponekad nismo u potpunosti svjesni kako nas i koliko to naslijeđe svakodnevno okružuje i na nas utječe. Kulturna baština jedan je od ključnih elemenata za prepoznavanje, definiranje i afirmaciju kulturnih identiteta, ona je, kao što se navodi u Unescovim dokumentima, “zrcalo kulturne raznolikosti kojom se osigurava održiv razvoj” (Okrugli stol ministara kulture u Istanbulu 2002.). Kulturna baština je, ističe Unesco, temelj za razumijevanje svijeta danas, za poticanje interkulturnog dijaloga i suradnje. Međutim, ubrzano nestaju tradicijske kulture i njihove posebnosti, brojni jezici, znanja i običaji koji su se njegovali naraštajima i koji su duboko povezani s pojmom održivosti, kao i ostali oblici materijalne i nematerijalne kulturne baštine.

Upravo iz tih razloga – važnosti kulturne baštine kao izraza identiteta i raznolikosti i kao poticaja za dijalog i razumijevanje, ali i opasnosti njezina nestajanja – od najveće su važnosti međunarodne akcije, međunarodna solidarnost i suradnja za očuvanje, zaštitu i promicanje kulturnog naslijeđa.

Dinamički procesi razmjene i partnerstva

Jednu od takvih akcija pokrenuli su predsjednici država jugoistočne Europe u suradnji s Unescom i Vijećem Europe s namjerom jačanja dijaloga i suradnje između kultura i civilizacija ove regije. Prvi sastanak održan je u sjedištu Unesca u Parizu 2002., a zatim slijede forumi u Ohridu 2003. i Tirani 2004. Ovogodišnji susret na najvišoj razini održan je u Varni, 20. i 21. svibnja, na temu kulturnih koridora u jugoistočnoj Europi: zajednička prošlost i naslijeđe koje svi dijelimo, ključ su budućeg partnerstva. Najčešće riječi koje su izgovorene tijekom foruma bile su mir i napredak, dijalog, otvorenost, tolerancija, međuovisnost, sve ono što je ovoj regiji itekako potrebno.

Projekt kulturnih koridora u jugoistočnoj Europi zasnovan je na principima održivog razvoja i kulturne raznolikosti. U njemu se naglašava važnost podizanja svijesti i znanja o kulturama jugoistočne Europe u kontekstu europske integracije, te zaštita i promicanje kulturnog naslijeđa kao čimbenika ekonomskog i sociokulturnog razvoja zemalja regije. Kulturni koridori ne predstavljaju statično očuvanje materijalne baštine i tradicijskih vrijednosti, nego pretpostavljaju procese razmjene i partnerstva. Oni ne nude samo historijski presjek i geografiju interkulturnog dijaloga kroz stoljeća; koridori pridonose, prije svega, susretima i interakcijama usmjerenim na budućnost. Na taj su način zaštita i unaprjeđenje kulturne baštine, odnosno kulturni koridori, u dinamičkom suodnosu sa suvremenim stvaralaštvom i zbivanjima.

Važnost tog dinamičkog odnosa u svojem govoru naglasio je generalni direktor Unesca Koichiro Matsuura, zagovarajući ambiciju projekta za preobrazbom koridora prošlosti u povlaštene pravce interkulturne komunikacije sutrašnjice. Istaknuo je da se Unesco oduvijek borio za ključno mjesto kulture u međunarodnim odnosima, te da sastanak predsjednika država jugoistočne Europe u Varni također pokazuje kako danas kultura sve više osvaja sferu međunarodnih odnosa.

Hrvatska domaćin foruma 2006.

U Deklaraciji iz Varne predlaže se uspostavljanje regionalne mreže koja bi uz sudjelovanje stručnjaka iz cijele regije razvijala daljnju provedbu projekta. U prirodi je mreža da svjedoče o kulturnom pluralizmu kao šansi za interakciju kroz koju kulture izražavaju svoje raznolikosti, ali i tolerantnost prema drugim kulturama. Zahvaljujući mrežama ostvaruju se novi načini povezivanja, između ostalog razvijaju se inovativni pristupi kulturnom turizmu. Kulturni turizam ne uključuje samo povijesnu baštinu već i suvremena stvaralačka dostignuća, a uz njega se vezuju i izričito moderni koncepti kulturnih/stvaralačkih industrija i elektroničke kulture. Stoga bi se prijedlog predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića da se sljedeći regionalni forum na visokoj razini održi u Hrvatskoj 2006. na temu znanosti, koji je ušao u zaključke Deklaracije iz Varne, mogao odnositi na kulturne koridore ne samo kao svjedoke bogatstva i raznolikosti kulturne baštine nego i kao središta stvaralačkih industrija i suvremenih stvaralačkih aktivnosti.