Razgovor s voditeljem zagrebačke udruge Val kulture i umjetničkim ravnateljem Legendfesta – festivala legendi, mitova i priča Istre, a povodom 8. ovogodišnjega izdanja, Pićan, 26.-28. srpnja 2013.
S obzirom da Vam je ovo prvi razgovor za Zarez, ukratko nas podsjetite kako je došlo do osnivanja Legendfesta točno prije osam godina i zbog čega ste kao mjesto događanja festivala odabrali upravo Pićan?
Pićan je moja djedovina kao i područje Lindara i Pazina od kuda su korijeni moje obitelji Zidarić. U Pićnu su pokopani moji preci, sve do mog oca Vjenceslava. Kao mali sam dolazio u to polunapušteno mjestašce djedu i baki, nažalost od 1997. godine i ocu, na grob. Od malih nogu bio sam očaran ljepotom ovoga gradića i bogatom poviješću. Zavolio sam taj pogled prema Učki i cijeloj Istri koji se pruža sa zidina Pićna. Moj je otac s posebnom pažnjom prikupljao sve podatke o Istri, a naročito o tom dijelu Istre od kuda su naši korijeni. Djed je jedno vrijeme vodio Poljoprivrednu školu u Pazinu, a pradjed je čak bio načelnik Pićna. Jedna se ulica u Pazinu, i dandanas zove po mojemu djedu Vjekoslavu Zidariću kojega je zabilježila i Istarska enciklopedija.
No da ne duljim o genealogiji prezimena tog kraja, od malih nogu sam upoznat s povijesti, narodnim običajima, pričama, legendama i mitovima Istre pa sam, eto, izabrao Pićan kao mjesto koje je bogato takvom tradicijom i baštinom i s punim srcem započeo Legendfest prije osam godina.
Centar za nematerijalnu baštinu Istre
Festival uglavnom opisujete kao obiteljski festival ističući da je njegov cilj i svrha popunjavanje kulturno-umjetničke ponude Istre, oživljavanje Pićna te istarskih predaja i legendi. Koliko sami mještani sudjeluju u kreiranju festivalskoga programa i kako ste ove godine zajedničkim snagama oblikovali gradić kao festivalsku kulisu? U medijima se tako posebno isticala slamnata skulptura zmaja Nikole Fallera, a koju ste posljednjega dana/večeri Legendfesta i zapalili.
Da, tako je. Festival se događa tijekom tri dana (od 18 do 24 sata) i na festivalu se trudimo kroz različite oblike ili pravce umjetnosti prikazati legende, mitove i priče tog kraja, ali i ostalih krajeva Hrvatske i svijeta. Imali smo na nekim prošlim festivalima goste iz Italije, Austrije, Slovenije… Kako programa uvijek ima podosta, karakteristično je da osim multimedijalnoga pristupa, tematski i karakterno obrađujemo legende na način prihvatljiv djeci a i odraslima. Neki su programi više dječji dok su neki za odrasle, pa tako imamo i predavanja, izložbe ali i radionice i igraonice. Pozitivno je što kad obitelj posjeti festival, svatko pronađe neki program za sebe.
Mještani se svake godine sve više uključuju u organizaciju, sudjelovanje i nastupe na festivalu. Osim tradicijskih zanata, koje također prikazujemo (izrada češljeva, izrada bačvi, kovanje željeza itd.), mnoga djeca iz Pićna i okolice su stasala uz ovaj festival, a neki, na koje sam posebno ponosan, danas predaju i završavaju fakultete sa smjerom etnologije i kulturne antropologije ili sličnih usmjerenja! To mi je posebno drago i jednom planiram napraviti veliku izložbu fotografija i filmova sa svih dosadašnjih festivala. Tako će se te osobe, sad već odrasli ljudi, pronaći u ulogama ili radionicama u kojima su nekad sudjelovali.
Ne mogu reći da je otpočetka bilo lako pridobiti domaćine i objasniti mještanima interes i cijeli koncept te svrhu festivala. No, kao i uvijek, svaki početak je težak i glavno je da smo svi zajedno prebrodili sve moguće krize, nedoumice i svake godine imamo sve bolju i bolju suradnju. Neću previše davati značaj Legendfestu, ali upravo se u Pićnu prije četiri godine otvorio Centar za nematerijalnu baštinu Istre. Zanimljivo, zar ne?
Moram spomenuti da zadnjih godina imamo posebno dobru suradnju s Općinom Pićan koju vodi načelnik Ivan Franković i zaposlenicima Općine Pićan. Sve službe općine svake su godine u stanju pripravnosti kad počinje festival jer ipak kroz to malo mjesto prođe i do 8000 ljudi u ta tri dana. Organizacija mora biti vrlo profesionalna i do sada nikada nije bilo nikakvog incidenta, krađe, nesreće itd.
Nikola Faller je odličan umjetnik i zanatlija koji je ove godine izradio velikog zmaja od slame. Točno je da smo zadnju večer zapalili tog zmaja, zapravo smo ga simbolički poslali na spavanje i mirovanje do sljedeće godine u isto vrijeme. Naime, postoji jedna priča u Pićnu o dva zmaja koja su čuvala ulaz i izlaz iz spilja podno Pićna. Dakle, govorimo o crnom i bijelom, ulazu i izlazu, jingu i jangu. Znamo što bi Carl Gustav Jung rekao na sve to. Svaka priča, legenda i mit nije nastala bez razloga. Sve je vrlo usko povezano i isprepleteno te nam ne bi bilo dovoljno papira i listova predviđenih za ovaj kratak razgovor ukoliko bismo krenuli u tom smjeru.
Inače, do sada smo spaljivali zmajeve raznih formi i oblika (od papira, lutke, kartona itd.).
Ovo nije prvi put, ali je do sada najveći definitivno. Ipak je tema ovogodišnjega festivala bila Zmajevi u Istri te zmajeve brazde, Draguć, Orač Dragonja, Dragonja …. (vidite i sami gdje se sve krije Draco). Prošle godine glavna tema je bila Štrige/štriguni i krsnici.
Prvi vampir Jure Grando
Jednako je tako medijski bila istaknuta i predstava o Juri Grandu, prvom poznatom EU vampiru, predstava koju su oblikovali Siniša Kovač i Marija Kolb, a pritom su izmijenili podtekst predaje o tom križanskom vampiru. Naime, folklornu matricu vampirizma Jure Granda autori su preoblikovali u vampirizam pravednoga osvetnika, svojevrsnoga križanskoga Robina Hooda. Kako osobno tumačite tu predaju o prvom poznatom EU vampiru te koliko je, što se tiče turističke ponude, učinjeno oko tog vampira i kao svojevrsnoga HR brenda, u tom sveopćem kolapsu brendiranja?
Dečki su se javili s prijedlogom da bi pripremili cijelu predstavu na temu Jure Granda. Iako je glavna tema ovogodišnjega festivala bila vezana uz zmajeve, nisam mogao odoljeti i odmah sam pristao. Rijetki su takvi umjetnici koji ciljano za festival pripremaju predstavu, bez ikakvih obećanja ili unaprijed dogovorenih angažmana a posebno budžeta ili neke matične kuće. Meni je to dovoljan znak entuzijazma i dobre volje i ugodno sam iznenađen odličnom predstavom koju su na kraju krajeva premijerno izveli na Legendfestu pred punim gledalištem. Oni su tijekom godine više puta išli u Istru, u Kringu, posjetili ljude i osobe koje znaju više o toj tematici, čitali i proučavali materijale o Juri Grandu te o životu male Kringe u to vrijeme. I, eto, taj trud je urodio plodom. Iskreno se nadam da će ista predstava igrati dugo i puno puta na nekim drugim festivalima, u kazalištima i gradovima.
Osobno mi je vrlo teško tumačiti samu predaju o Juri Grandu, prvom ili među prvim opisanim vampirima u književnosti Europe. Postoje puno kvalificiraniji stručnjaci koji bi bolje odgovorili na priču o ovom “Šiljatozubom Robinu Hoodu”. (smijeh)
Ista je stvar sa štrigama/vješticama – koja je bila prva a koja posljednja. Potpuno nebitno prema mojem mišljenju. Ionako su sve te priče, predaje, legende i mitovi povezani s ljudskom maštom, kreativnošću, životom i socijalnim vještinama. To je sve igra svijesti i podsvijesti umrežena i protkana u živote ljudi. Naravno, u svemu postoji i činjenično stanje, odnosno neki dokazi, zapisi itd., ali gdje bismo došli kad bismo počeli govoriti o svim divovima (Orač, Veli Jože), vilama, morama, malićima – patuljcima itd., te stvarati od njih brendove.
Ali vrlo rado bih vidio da se kafići, restorani, klubovi zovu radije po tim imenima kao Jure Grando, Orač Dragonja, Veli Jože itd., nego stalna inozemna imena koja vladaju širom Istre i cijele Hrvatske. Tako da, da – utoliko jesam apsolutno i za komercijalizaciju mitova, legendi i priča iz naših krajeva. Pa već sam predlagao jednom proizvođaču da napravimo igračke u Kini na temu naših junaka/inja, mitskih bića itd. Zašto bi se naša djeca većinom igrala s kaubojima i Indijancima, grčkim junacima i bićima kad imamo isto to i mi ovdje pred nosom!
Očekujem i nadam se da će institucije ili privatni kapital prepoznati ovo o čemu govorim i da će isto tako podržati sve napore, volju i trud oko podizanja svijesti i ako hoćete samog brenda Jure Granda iz Kringe kao i mnogih drugih.
Za kraj ovog pitanja samo da se osvrnem i priupitam koliko je ljudi čitalo Castanedu i Učenje Don Juana, a koliko ljudi zna za naše krsnike (domaće vračeve) i njihova učenja?
Mistična Istra
Koliko su u tome smislu suradnici Legendfesta radili na prikupljanju folklorne i etnološke građe pićanštine te planirate li realizirati i neki izdavački pothvat nakon stručnih priručnika koje je objavio Luka Šešo i Tomislav Pletenac? U vezi navedenoga: koju biste predaju ili legendu iz same pićanštine posebno izdvojili, odnosno koja Vas posebno fascinira?
Definitivno da. Već nekoliko godina postoji napisana knjiga, rukopis Mitski svijet Istre Luke Šeše, koju još nismo objavili zbog nedostatka sredstava. Knjiga je znanstvenoga sadržaja ali sadrži i dio Vjerovali ili ne. Knjiga bi bila lijepo ilustrirana crtežima na teme naših najpoznatijih fantasy strip crtača koji uglavnom rade za velike inozemne kuće. Nažalost, niti jedna institucija još nije prepoznala vrijednost ili nije bila u mogućnosti osigurati adekvatnu financijsku potporu. Nadam se boljim vremenima. Pored tri male knjižice koje smo objavili pod imenom festivala (Davor Šišović, Tomislav Pletenac i Luka Šešo) nadam se da ćemo uskoro uspjeti objaviti i ovu četvrtu. U pripremi su i vrlo zanimljivi materijali, audio i video uratci takvih sadržaja – pričanje priča, predaja, legendi i mitova autohtonoga stanovništva te zapisivanje istih. Na tom projektu već duže vrijeme radi Elis Baćac koja je jedna od onih mladih suradnika/ica, koje sam prije spomenuo, koji su stasali tijekom Legendfesta.
Pripremam i suradnju s dragim prijateljem Nikolom Albanežeom koji bi posebno obradio muzeološki dio te dio materijalne i nematerijalne kulturne baštine Pićna. A već duže vrijeme s Dragom Plečkom radim na dokumentarnom filmu Mistična Istra.
Na pitanje o posebno odabranoj predaji ili priči iz pićanštine, odabrao bih upravo ove neobjavljene priče o morama, krsnicima, štrigama, pučkim vidarima, lijekovima i receptima. Ima ih zaista puno. Postoje legende ovog kraja koje već svi više-manje znaju (legenda o sv. Niceforu, trnoplesarima, biskupima od lješnjaka itd.) a ima ih još puno koje se prenose usmenom predajom. Jedna od tih je i priča o dva zmaja koji su čuvali ulaz i izlaz spilja pod Pićnom, nakon kojih je pojedinac dostizao stanja prosvjetljenja ili uzvišene svijesti ako je uspio ući i izaći.
Zmajeve, brazde, forma mozga...
Zbog čega je festivalski tim za ovogodišnje izdanje Festivala odabrao temu o pićanskom zmaju, odnosno “Teror Zmaja u Istri”? I zbog čega ste se zadržali na simboličkom kristijaniziranom i demoniziranom značenju zmaja? I u vezi navedenoga, po čemu se predaje o pićanskom zmaju razlikuju recimo od onoga dobro poznatoga čakovečkoga pozoja?
Gotovo svaki kraj ili dio ne samo Hrvatske već cijelog svijeta, najčešće ima u grbovima križeve, orlove, lavove ili zmajeve. To su općepoznati simboli koji objedinjuju ili predstavljaju sve elemente prirode ili pak nose u sebi naboj masovne molitve, odricanja u ime i općenito svjesne i nesvjesne energije. Zeleni Pozoj živi u podzemlju grada Čakovca i može ga prizvati na površinu sam dijak grabancijaš. Njegova su glava i rep raspoređeni prema smještaju grada na površini. Isto tako imate zmajeve brazde u Istri koje formiraju oblik zmaja. Dio ljudskog mozga ima fantastično sličnu formu zmaja. Sama Istra ima oblik zmajeve glave. Prema jednoj predaji okružena je s tri zmaja, planinski (Učka), morski s tri strane i onaj koji se proteže po Sloveniji. Dakle, sama predaja o pićanskom zmaju nije posebno drugačija od mnogih sličnih iz cijeloga svijeta, ali nam pokazuje da je stanovništvo u nekom davnom razdoblju pribjeglo ili, bolje rečeno, stvorilo takvu priču i predaju s nekim razlogom, najvjerojatnije zbog političkog ili društvenog stanja.
Inače, prema nekim autorima porijeklo imena Petina (Pićan) proizlazi iz činjenice da je Pićanska biskupija bila peta po redu u svijetu pri čemu u riječi pet vide keltski korijen. Nije li to interesantno? Jedan mali Pićan, a peta biskupija nakon Vatikana u svijetu!
Ne bih vukao paralele napamet, ali očigledno jest da je Crkva bila i imala jak utjecaj u samom Pićnu. Stoga me ne čude alternativni oblici stvaranja, kreacije, priča i legendi iz tzv. podzemlja i s tzv. ruba; tako već u Gračišću, pored Pićna, nailazimo na stare alkemijske simbole nacrtane ili urezane u kamen.
Jednom u budućnosti ljudi će pričati o fenomenu koji je mučio ljude 21. stoljeća, a zvao se S/stres. Da smo slučajno u vremenu koje ne može zabilježiti teorije i slučajeve stresa, vrlo vjerojatno to bi postalo biće iz narodne predaje koje muči stanovništvo.
S kojim udrugama posebno surađujete u oblikovanju programa Legendfesta? Primjerice, ove godine surađivali ste s Udrugom za oživljenju povijest Ordo Sancti Viti. Kojim se programom spomenuta udruga predstavila na ovogodišnjem Legendfestu?
Pa, kroz Festival je u zadnjih osam godina zaista protutnjalo puno programa, udruga, tvrtki, institucija. Ako računate, svake je godine Festival imao oko 20-30 programa puta 8; vidite i sami koliko je to umjetnika i gostiju koji su prošli i ostavili dio sebe u Pićnu te ponijeli dio tog prelijepog kraja sa sobom u svijet.
Moram posebno napomenuti da je stalna suradnja od prve godine zapečaćena s Udrugom Ri Teatar iz Rijeke koju vodi glumac, moj dragi prijatelj a ujedno i umjetnički voditelj programa festivala – Bojan Lakoš.
Udruga za oživljenu povijest Ordo Sancti Viti je podigla viteški kamp gdje su imali programe i prikaz načina života iz davnih vremena. Pored toga, pripremili su i predstavu za djecu i odrasle Križareva romansa i sudjelovali u zatvaranju festivala, Kraju zmajevog terora.
S kojim ste etnolozima/etnologinjama, folkloristima do sada uspostavili suradnju osim spomenutoga Tomislava Pletenca i Luke Šeše? Zamjetno je bilo da ste ove godine suradnju posebno realizirali s, ovdje već spomenutom, Elis Baćac koja je održala, koliko sam čula, iznimno posjećena predavanja o predajama i legendama Pićanštine. Tako je, među ostalim, istaknula i matricu još uvijek vrlo živih vjerovanja, npr. da u Pićnu i danas neki pojedinci odijevaju donje rublje naopako štiteći se na taj način od štriga.
Elis Baćac je studentica treće godine hrvatskoga jezika i književnosti te kulture i turizma. Ove je godine po peti puta sudjelovala na Legendfestu. Održala je predavanje na temu legendi i predaja Pićna. Festival Legendfest je na neki način inspirirao Elis da počne zapisivati pićanske predaje. Tako već nekoliko godina priprema predavanja i pričaonice o predajama iz Pićna koje na terenu i zapiše. U lipnju je gostovala u pulskome ogranku Matice hrvatske i predstavila ono čime se bavi, a trenutno je zaokupljena pisanjem završnoga rada na temu pićanskih predaja i legendi koji će braniti u rujnu ove godine.
Istraživanje pićanskih predaja podrazumijeva terenski rad i temeljeno je na snimanju Pićanaca svih uzrasta na diktafon (od najstarijih govornika do najmlađe djece u mjesnome vrtiću). Najviše je predaja zabilježenih iz kazivanja onih najstarijih stanovnika jer oni najviše priča i znaju te je kod njih vjerovanje u štrige najprisutnije. U Pićnu su još i danas prisutna vjerovanja u mistična bića, posebno u štrige i njihove kćeri – more.
Pored Elis Baćac, na festivalu su prisutni (neki učestalo a neki barem jednom) Davor Šišović, Drago Plečko, Davor Pavuna, Luka Šešo, Tomislav Pletenac, Marijan Vejvoda, kao promatrač festivala često je tu i Vitomir Belaj, Lidija Nikočević, te mnogi drugi znanstvenici, profesori, umjetnici itd., kao uostalom i vi.
Astro Party Lunasa
No zapaženi ste i kao organizator manifestacije Astro party Lunasa koja se u znaku astronomije i mitologije održava od 2007. godine u Novigradu. Je li riječ o istoj publici, što se tiče Pićna i Novigrada, o sličnim izvođačima?
Drago mi je da sam zapažen po dobrom. (smijeh) Lunasa je nešto drugo ali i u nekim dijelovima slično i povezano. Lunasa je dan (1. kolovoza) koji su Kelti slavili kao prvi dan ljeta. Festival Lunasa u Novigradu nosi u sebi jednu drugu vrstu mistike, avanture, plesa i zabave. On slavi zvijezde, nebo, univerzum i zrcalne odraze nas ljudi na ovoj planeti. Taj festival organizira Turistička zajednica Grada Novigrada, a moj je dio obogatiti i na neki način svake godine predstaviti umjetnički program. Dogodi se da neki umjetnici gostuju i na Legendfestu i na Lunasi, što ove godine nije bio slučaj. Inače ovaj je festival od Legendfesta mlađi samo jednu godinu. Gotovo da su vršnjaci sa suprotnih strana Istre!
Lunasa i "ljubavni krijesovi"
Kako izvedbeno obilježavate na tom astro partyju keltski početak ljeta?
Datum Lunase vezan je uz 1. kolovoza, s obzirom na to da su na taj dan neki drevni narodi slavili ljeto u njegovoj najvećoj snazi, zahvaljujući pritom Prirodi i bogovima na svim darovima i blagodatima koje uživaju. Otuda i naziv manifestacije, Lunasa (Lughnasadh), kako su taj dan u svojem kalendaru nazivali Kelti.
Pored prigušene rasvjete i uz plamen svijeća, odražavaju se adekvatni programi na više lokacija u staroj jezgri grada, uz zvonik i u prekrasnom parku pored zvonika iz kojega posjetitelji mogu gledati more i zalazak sunca prije samog mraka i slavlja.
Pored raznih programa imamo i “ljubavne krijesove”, po uzoru na običaj koji su drevni narodi prakticirali u vrijeme Lunase. Ako bi mladi parovi preskočili krijes držeći se za ruke, bio bi to znak da je njihova veza uspješna i da ima budućnost.
Podsjetite nas na sve teme dosadašnjih izdanja Legendfesta te što organizacijski odbor Legendfesta priprema za sljedeću godinu koja će uglavnom biti u znaku obilježavanja stogodišnjice početka Prvog svjetskog rata?
Neću o ratovima, pa tako mogu nabrojati neke teme koje su bile zastupljene na festivalu Legendfest do sada. To su bile teme Vile i vilenjaci, Štrige i krsnici, Gusari, Imaginarij Istre, Glagoljaši, Kelti odnosno Druidi... Mogu li najaviti sljedeći festival u stilu zagonetke? Što je to: veliki i mali?
Mitska zelena Irska
I za kraj, nedavno ste se vratili s putovanja po još jednoj zemlji legenda, predaja, mitova – Irskoj za koju je poznato da je odlično iskoristila EU fondove upravo i za tu folklornu, predajnu, mitsku dimenziju turističke ponude.
Da, prije nekog vremena sam sletio natrag u Zagreb iz te prekrasne, zelene zemljice koja zaista obiluje pričama, predajama, legendama i mitovima. Bilo je to putovanje po cijeloj Irskoj pa sam tako imao prilike vidjeti i uživati u njihovoj kulturi, tradiciji i ostvariti dobre kontakte za buduću suradnju. Naime, svatko tko se bavi turizmom, kulturom, menadžmentom, organizacijom trebao bi se kretati svijetom i upijati nove informacije i modele razvijanja u tim pravcima. Tu je Irska zaista napravila mnogo u vrlo kratko vrijeme, povukla puno novca iz EU fondova i pametno ga investirala.
Putujući tako neotkrivenim i slikovitim predjelom Irske, posjetio sam gradove Dublin, Belfast, Sligo Galway, Kilfenora, Limerick, Adare, Tralee, Dingle, Cork, Kilkenny, Carlow, Glendalough. Obišao sam brežuljkastu pokrajinu Burren, koju obilježava sivi vapnenac i nenastanjenost, prekrasno poljsko cvijeće, sjajna glazba i na stotine starih spomenika. Dah oduzimaju Moherski klifovi koji se izdižu iz mora. Tu je i autentični irski grad Bunratty Castle u čijem je sklopu park koji predstavlja irsko ruralno područje 19. stoljeća.
Vozio sam se u najdužu irsku rijeku Shannon te posjetio jedno od najljepših irskih sela Adare, s prekrasnom pozicijom u pošumljenom kraju, urednim kamenim zdanjima i krovovima od slame. Obavezno treba vidjeti najljepši irski poluotok i mjestašce Dingle, čija je pokrajina ujedno i najzapadnija europska pokrajina. Iz grofovije Kerry slijedio je odlazak do grofovije Cork. Stanovnici ove pokrajine kao i mjesta Cork poznati su po opuštenosti i humoru. Pa grad Blarney, gdje posjetitelji starog dvorca ljube poznati kamen koji prema priči istoimenog dvorca donosi dar govora. Od tuda su korijeni same fraze “Bla, bla, bla ...” kad netko puno i previše priča! Slijedilo je istraživanje mjesta Cork, koje je 2005. godine proglašeno europskom kulturnom prijestolnicom, a koji još nazivaju buntovničkim gradom. Posjetio sam gradić Kilkenny, srednjovjekovni biser s moćnim dvorcem i katedralom. Gradić je, kao i mnogi u Irskoj, prepun pubova, restorana i mjesta iz kojih dopiru melodije irske glazbe, smijeh, žamor i brojne predaje o vješticama, legendama, mitovima, Keltima...
Završio sam tako i u gradiću Glendalough, u gorju Wicklow, gdje su po cijeloj pokrajini razbacana sela i mjestašca tako značajna za seosku Irsku. Život ovdje teče lagano. U ovoj slikovitoj stjenovitoj pokrajini snimljeni su brojni filmovi o Irskoj.
I na kraju puta sreo sam neke ljude iz Dublina koji se bave organizacijom festivala i kulturnim menadžmentom, pa smo posjetili mnoga mjesta u Dublinu koji će mi služiti kao obrazac za daljnji razvoj Legendfesta. Tako smo išli pogledati i Trinity College (koledž Sv. Trojice), gdje je sačuvana dragocjena, a po nekima, i najljepša knjiga na svijetu – Book of Keels (Knjiga Kellsa). Rukopis na latinskom pravo je blago mašte, humora i prirode.
Osnova za sve ovo ipak je otvorenost ljudi/stanovnika Irske, tolerancija, spremnost na suradnju, kompromise, edukacija i mnoge vrijednosti kojima se mi u Hrvatskoj još učimo. Nadam se i vjerujem u najbolje po nas...