Vruća ljetna dokolica vrijeme je za prisjećanje na opasnosti koje vrebaju iz dubina
“Postoji stvorenje koje živi i danas i koje se kroz milijun godina evolucije nije nimalo promijenilo. Ono i danas živi bez strasti i bez logike, samo radi ubijanja. Ovaj proždrljivi stroj bez pameti napast će i proždrijeti bilo koga. Kao da je Bog stvorio vraga i dao mu ralje.” Tim riječima iz trailera filma Ralje prije 40 godina najavljena je ljetna kino sezona. Hipnotizirajuće ozbiljan glas u stilu retro dokumentaraca uronjen u prizor posve nespektakularnog morskog plićaka privukao je milijune, unatoč tome što ljeti tradicionalno pada interes za posjetama mračnih kino dvorana. Ralje ubrzo postaju pojmom blockbustera, kulturnog fenomena s dobro upakiranim uzbuđenjem i zabavom. Ralje su pravo zaprijetile samo turističkoj sezoni: mjesto pod suncem brojni su turisti i kupači s američkih plaža zamijenili posjetom kinu gdje su već prvog vikenda u kino blagajnama ostavili 7 milijuna dolara, a 40 godina nakon toga jasno je da ispraznost ljetne dokolice mogu uzbuditi samo suludi iracionalni narativi iz dubine kolektivne podsvijesti. S proslavom ove filmske obljetnice započinje još jedno ljeto morskog psa1!
Suptilni humor i smrtni strahov
i Priča kultnog Spielbergovog filma odvija se u gradiću na fikcionalnom Amity Islandu gdje nema mjesta za strah, barem iznad morske razine. Turistička sezona je u svom jeku što znači da je u tijeku pravi otočki vodvilj: na dugim pješčanim plažama noću se opijaju tinejdžeri, danju djeca ovdje rade kule iz pijeska, a u gradiću već lagano raste uzbuđenje tijekom priprema za godišnju proslavu Dana nezavisnosti, praznika od velikog značenja jer se od zarade s proslave može dobro živjeti i ostatak godine. Šareni suncobrani i luftmadraci dio su razigrane ljetne atmosfere koju turisti ritualno slave praćakajući se u moru, dok nogama zamahuju uz rub luftmadraca. Ovaj prizor sadrži jezu samo ako je promatran iz dubine, iz perspektive morskog ljudoždera. Tijekom prve 81 minute ovog klasika morski pas se ne pojavljuje u svojoj prijetećoj veličini pa su njegovi napadi tim šokantniji što je implicitnije prikazano nasilje, reklo bi se, posve u hitchcockovskoj maniri. Tako je prva žrtva napada djevojka Chrissie koju sila smrti povlači u stranu dok pravog napadača zapravo ne vidimo.
Izjave gledatelja koji su se nakon ovakvih scena zakleli da neće više živi ući u more, naravno, nisu bile nimalo kobne za turističku sezonu. Tog su ljeta floridske plaže bile pune koliko i ljetna kina gdje su gledatelji pronalazili dostojno uzbuđenje za zamorne i vruće sate provedene u dokolici na vrućem pijesku ili pak radeći neki nesnosan posao (a nije li svaki nesnosan u ljetnim mjesecima!). Ništa neće upropastiti ‘’dobar posao’’, prijeti otočki gradonačelnik s Amity Islanda, ujedno i korumpirani zaštitnik lokalnog biznisa kojeg morski pas uznemirava zbog izravne prijetnje otočkoj ekonomiji. Suptilni humor tijekom cijelog filma prati smrtne strahove iz najgore ljetne katastrofe, a prisutan je i u sceni sukoba gradonačelnika s glavnim protagonistom filma, policijskim načelnikom Brodyjem koji radi sigurnosti ljudi želi zaustaviti masovno brčkanje kupača u opasnim vodama. U tako dinamičnoj situaciji teško je utvrditi tko zapravo prijeti interesima javnosti, dok korumpirani gradonačelnik ukazuje Brodyju na jednostavan plakat s nasmiješenim suncem i porukom dobrodošlice za goste Amity Islanda, ljuteći se na nemoral šaljivaca koji su na plakatu nadocrtali peraju morskog psa: “To je vandalizam na poruci javnih službi!”
Beživotne crne oči poput lutkinih
“Nijedna od čovjekovih fantazija o zlu ne može se usporediti sa stvarnom slikom ralja.” Jednima donosi puno zabave, a drugima puno para i tako posreduje održavanju postojećeg poretka. Međutim, popkulturni hit ne može ostvariti ni taj cilj ako ne odražava najdublje i fundamentalne nade, strahove i fantazije cijelog društva (Fredric Jameson, Reification and utopia, 1979). “Stvar nije u samom morskom psu”, tvrdi Mark Kermode za Guardian, “U filmu se možda pojavljuje morski pas, kao i na svim plakatima, omotnici filmskog soundtracka i tako dalje (…) Priča koja je ovdje posrijedi kompleksnija je od užasa koji izaziva pomisao da nas proguta veoma velika riba.” Brojni kritičari opsesivno su se zamarali simbolom morskog psa kao utjelovljenjem tjeskobnog straha koji izvire iz različitih psihoanalitičkih i povijesnih ideja o Drugome u američkom društvu. Možda pravu i realnu jezu u filmu sadrži tek Quintovo svjedočanstvo o susretu s morskim psima, umetnutom stvarnom pričom o brodolomu Indianapolisu koji je preko Tihog oceana prevozio atomsku bombu upotrebljenu u Hiroshimi 1945. godine. Quint je kao jedan od preživjelih mornara gledao kako njegove kolege proždiru morske nemani. “Stvar s morskim psom je ta da on ima beživotne crne oči poput lutkinih. Kada ti priđe izgleda kao da nije živ. Sve dok te ne ugrize i dok se te crne oči uzdignu iznad bjeline. I tad čuješ taj užasan visoki vrisak, ocean postane crven. Bez obzira na silno udaranje i viku, on dolazi kako bi te raskomadao.” Usprkos brodolomu Indianapolisa bomba je dostavljena.
Priča o Indianapolisu naknadno je ubačena u scenarij filma koji je na Spielbergov užas neprekidno doživljavao svoje izmjene s obzirom na zahtjevne produkcijske prilike na snimanju: mehanički morski psi bili su gotovo neupotrebljivi (sva tri modela prozvana su imenom Bruce prema Spielbergovom odvjetniku), a i snimanja u turističkom mjestu i malom brodu na oceanu bila su puna komplikacija. Sam scenarij nastao je prema romanu Petera Benchleya. Producenti filma shvatili su da je pred njima prava poslastica zgodno natrpana aluzijama na bezbroj kulturnih narativa (tu su i Herman Melville, i aktualna problematika oko Watergate skandala, i Levijatan, i Vijetnam…) koji omogućuju interpretacije u svim smjerovima. Kada se radnja drugog dijela filma smješta na brod, daleko od gradića tipičnog za sapunice, Ralje se potvrđuju kao pravi muški “ribički” film koji prikazuje odnose trojice protagonista u pokušaju obračuna s morskom nemani. Naravno, ni ovdje ne ponestaje melodrame i macho emocija koje dirljivo kulminiraju upravo u Quintovom prepričavanju tragedije iz svoje prošlosti.
Iznerviran od maltretiranja od strane različitih kritičara koji s redateljem filma žele provjeriti ispravnost svojih interpretacija filma, Spielberg 2012. godine za BBC Radio 5 Live izjavljuje da je ovo prije svega film o morskom psu! Naime, morskog psa ne zanima je li njegova žrtva crnac, oženjen ili samac, ili pak Amerikanac koji je bio u Vijetnamskom ratu: “On te samo želi pojesti!”
Niz filmskih katastrofa
Strah od peraje i fini ljetni humor kruže oko različitih interpretacija Ralja. Otkako je masovnih medija, prenatrpan simbol morskog psa sporadično se pojavljuje tijekom ljetnih mjeseci kako bi popunio isprazne novinske stranice ili zasjenio ostale velike katastrofe što je bio slučaj još 1916. kada Prvi svjetski rat momentalno dospio u drugi plan pred senzacionalističkim člancima o napadima morskih pasa.
Svoju filmografiju Spielberg je nastavio u žanru filmova katastrofe, s “Raljama u svemiru”, to jest Bliskim susretom treće vrste (1977.), a taj trend je u Hollywoodu započeo i prije, početkom sedamdesetih godina s filmovima katastrofe kao što su Airport (1970), Posejdon (1972) i Earthquake (1974). Otad se nižu filmske katastrofe, novi nastavci i svježe ekranizacije filmova o morskim psima. Nakon manje uspješnog drugog nastavka kultnog klasika, snimaju se televizijski i kino hitovi o morskim psima kao što je Duboko plavo more (1999.) te cijeli niz blijedih slešera snimljenih u posljednjih nekoliko godina, Mega Shark vs Giant Octopus (2009.), Sand sharks (2011.) ili Sharknado (2013) čiji uspjeh paradoksalno potvrđuju očajne kritike (‘’Ponosno, besramno i slavodobitno bez mozga, Sharknado redefinira pojam lošeg za nove generacije.’’) upozoravajući gledatelje na slatku prolaznost ljetne dokolice i bespovratno izgubljene sate provedene u gledanju filmova o morskim psima.
Bilješke:
1 Izraz se zapravo koristi za fenomen iz 2001., kada su mediji učestalo izvještavali o napadima morskih pasa zbog čega se stvorio dojam u javnosti o povećanom broju napada morskih pasa. Dramatični događaji pretvaraju se u bizarne priče koje zasjenjuju ostala događanja, sve do terorističkih napada u rujnu te godine.