Love Online: Emocije na internetu

Aaron Ben-Ze’ev

Raj je baš poput mjesta na kojemu ste sada... samo mnogo, mnogo bolji.

Laurie Anderson

U današnje vrijeme jedno od najuzbudljivijih društvenih, jednako kao i romantičnih mjesta koje možete posjetiti jest cyberprostor. U svakom trenutku milijuni ljudi širom svijeta surfaju tim prostorom družeći se međusobno ili održavajući romantične veze. Njihov broj raste svake minute. U čemu je privlačnost neta? Zašto se ljudi osjećaju ponukanima da napuste udobne okoline svojeg stvarnog svijeta i urone u taj zavodljivi prostor? Zašto su emocije toliko snažne u tom naizgled imaginarnom svijetu? Jesmo li svjedoci pojave nove vrste emocija i romantičnih veza? Kakva je budućnost romantičnih odnosa i prevladavajućih veza poput braka?

U ovoj knjizi analiziram dvije teme: cyberprostor i emocije. Dok su emocije bile u središtu našeg svakodnevnog života za čitava razvoja ljudskih bića, cyberprostoru je dodijeljena takva važna uloga tek posljednjih godina. Mnogi su filozofi pridonijeli različitim raspravama o emocijama, ali sustavnije studije emocija tek su nedavno došle u središte pozornosti važnijih znanstvenih istraživanja. Sam cyberspace je relativno nova pojava i znanstvena je zajednica tek započela prikupljati i objavljivati podatke i oblikovati teorije o njemu.

U svojoj knjizi The Subtlety of Emotions predstavio sam sveobuhvatan sustav za razumijevanje emocija u našem svakodnevnom životu. Ta knjiga nastoji primijeniti taj sustav na brzo rastuće primjere online veza. Usredotočuje se na nekoliko središnjih emocija koje se pojavljuju u cyberprostoru, a osobito na romantičnu ljubav i seksualnu želju. Proučavam prirodu tih emocija u cyberprostoru i uspoređujem ih s njihovim parovima u offline okolnostima. Nema sumnje da su snažne, stvarne emocije prisutne u online vezama – inače takve veze ne bi bile toliko popularne. Međutim razlozi za rađanje takvih emocija nisu lako uočljivi.

Internet ima snažan utjecaj na stupanj i prirodu romantičnih i seksualnih veza. Opisivanje tog utjecaja može pomoći u suočavanju s online romantičnom i seksualnom revolucijom te u predviđanju budućeg razvoja tih veza.

Zavodljivi prostor

Najuzbudljivije privlačnosti su između dviju suprotnosti što se nikada ne sretnu.

Andy Warhol

Pojava računalno posredovane komunikacije uvela je novu vrstu diskursa, a slijedom toga razvila se i nova vrsta osobnih veza. Postoje različite vrste računalno posredovanih odnosa koji se razlikuju u nekim važnim aspektima: oblici komunikacije jedan-na-jedan ili grupne komunikacije, međusobni odnos sa stvarnim osobama ili osobama iz mašte, međusobni odnos s anonimnim ili poznatim osobama te komuniciranje u sinkronim ili asinkronim oblicima. Takve vrste komunikacije mogu biti utemeljene na tekstu, glasu, videu ili kombinacije bilo kojega od navedenoga. Moja su ključna preokupacija one vrste komunikacije koje omogućavaju i potiču romantične veze. Najistaknutiji među tim vrstama jest e-mail, koji je asinkrona komunikacija utemeljena na tekstu, a može biti jedan-na-jedan ili jedan-na-mnogi, te chat ili slanje istovremenih poruka (instant messaging) što omogućava sinkronu komunikaciju utemeljenu na tekstu, bilo jedan-na-jedan ili mnogi-na-mnoge. Takve vrste komunikacije događaju se između stvarnih osoba koje, iako nisu sasvim anonimne, možda nisu potpuno razotkrile svoj identitet: u većini slučajeva ne možete vidjeti ili čuti drugu osobu.

Interaktivna revolucija u mašti

Gubimo vrijeme na traženje savršenog ljubavnika/ce, umjesto da stvorimo savršenu ljubav.

Tim Robbins

Cyberprostor je psihološka i društvena domena. Nije opipljiv, a neke od njegovih dimenzija, kao što su udaljenost i lokacija, ne mjere se fizičkim parametrima, nego psihološkim sadržajem. Ta često imaginarna stvarnost nije ograničena na privatnu domenu određene osobe, nego je, umjesto toga, dijele mnogi ljudi. Takva nova psihološka stvarnost podržana je sofisticiranom tehnologijom, ali nije definirana tom tehnologijom; definirana je različitim psihološkim interakcijama koje se u njoj pojavljuju.

Cyberprostor je virtualan u smislu da je tom prostoru svojstvena imaginacija. U mnogim online vezama možete zamisliti svog cyberpara u čemu god želite i možete opisati sebe kako god želite biti viđeni. Kada ljude upitamo zašto se upuštaju u seksualne odnose online, najčešći navedeni razlog jest da imaju specifične fantazije i želje koje nisu ispunjene u njihovim offline vezama. Međutim u još jednom važnom smislu cyberprostor nije virtualan: online veze događaju se između stvarnih ljudi od krvi i mesa. Iako ta veza uključuje brojne imaginativne aspekte, sama veza nije imaginarna. Cyberprostor je dio stvarnosti, pa je, dakle, netočno smatrati ga izravnom suprotnošću stvarnom prostoru. Cyberprostor je dio stvarnog prostora, a online veze su stvarne veze. Pojam “zbiljski” mogao bi biti precizniji od “stvarnog” u opisivanju suprotnog od “virtualnog” – iako također uzrokuje određene poteškoće. Još jedan pojam koji ću se često koristiti za opisivanje suprotnog od “online” jest “offline”.

Ljudi obično smatraju virtualnu, ili imaginativnu, prirodu cyberprostora njegovom jedinstvenom karakteristikom. Iako cyberprostor uključuje imaginarne likove i događaje takve vrste i važnosti kakve prije nisu viđeni, manje razvijene virtualne stvarnosti oduvijek su bile integralni dijelovi ljudskoga života. Svi oblici umjetnosti, uključujući spiljske crteže koje su izradili naši preci iz kamenog doba, uključuju neku vrstu virtualne stvarnosti. U tom smislu cyberprostor ne nudi potpuno novu dimenziju ljudskom životu. Ono što je novo kod cyberprostora jest njegova interaktivna priroda, a ta interaktivnost učinila ga je psihološkom stvarnošću jednako kao i društvenom stvarnošću. To je prostor u kojemu stvarni ljudi imaju zbiljske interakcije s drugim stvarnim ljudima, dok su sposobni oblikovati, pa čak i stvoriti, svoju vlastitu i osobnosti drugih ljudi. Pomak od pasivne imaginarne stvarnosti do interaktivne virtualne stvarnosti cyberprostora mnogo je radikalniji od pomaka od fotografije do filmova.

Većina ostalih vrsta virtualnih stvarnosti u osnovi su jednodimenzionalne: osoba može pasivno primati informacijski sadržaj izvana (kao kod umjetnosti) ili ga stvoriti sama (kao kod imaginacije), no nema zbiljske interakcije među sudionicima – interakcija je sasvim imaginarna.

Komuniciranje uz pomoć pisanja pisama ili razgovora preko telefona uključuje zbiljsku interakciju, no nijedno od toga ne uključuje sveobuhvatnu virtualnu okolinu – sudionici u takvoj komunikaciji obično su potpuno uronjeni u svoju vlastitu običnu, ne-imaginarnu okolinu. Cyberprostor pruža čitavu virtualnu okolinu u kojoj se događaju takva djela. Najbliža imaginarna stvarnost virtualnoj povezana sa cyberprostorom jest ona koju otkriva telefonski seks. Zbiljska interakcija također je dio telefonskog seksa, no imaginarna okolina ograničena je samo na određenu seksualnu aktivnost. Iz toga slijedi da je i njegov učinak isto tako ograničen.

Interaktivnost je ključan element u psihološkoj stvarnosti cyberprostora. Što je veća i dublja interakcija, to joj veći stupanj psihološke stvarnosti pripisujemo. Dakle, psihološka stvarnost shvaćena je kao veća ako se ono što šaljemo i ono što primamo sastoji ne samo od riječi koje ispisujemo, nego isto tako i od glasova, slika i pokreta tijela. Izlazne informacije koje šaljemo imaju veću psihološku stvarnost za nas što prirodnijom nam se čini njihovo izvođenje; na primjer, što je manji napor koji nam je potreban da ih kontroliramo. Psihološka stvarnost ulaznih podataka koje dobivamo određena je obilježjima kao što su brzina i frekvencija odgovora koji izražavaju psihološki stav pošiljatelja prema nama. Neposredan odgovor psihološki je uzbudljiviji baš kao što je prijenos uživo uzbudljiviji. Slično tome, slanje istovremenih poruka psihološki je stvarnije od komunikacije e-mailom. Što su ulazni i izlazni podaci sličniji offline interakciji, obično će biti shvaćeni kao stvarniji.

Veća interaktivnost cyberprostora podrazumijeva da imamo veću kontrolu nad svojim osobnim vezama. Na primjer, kada tako želimo, možemo ih ili usporiti ili ubrzati njihov tempo. Ako vas netko iznenadi – recimo, izražavanjem ljubavi prema vama – imate vremena razmotriti svoj odgovor. Ne morate se osloniti samo na svoje spontane odgovore. U tom smislu lakše je nositi se s online vezama. Osjećaj veće kontrole često je ključan za ugodna iskustva.

Cyberseks je sličniji unajmljivanju prostitutke

Cyberprostor je sličan fikcionalnom prostoru u smislu da u oba slučaja let u virtualnu stvarnost nije toliko poricanje stvarnosti koliko oblik istraživanja i igranja s njome. Ključna razlika između to dvoje jest interaktivna priroda cyberprostora. U cyberprostoru ljudi ne samo da čitaju ili gledaju romantične veze koje uspostavljaju drugi nego na neki način i zbiljski sudjeluju u njima. Kako kaže jedna žena: “To je gotovo kao da čitate erotiku, osim što vi isto tako pišete erotsku priču i ne znate što će se sljedeće dogoditi”. Karl Marx je jednom rekao da ljudi “stvaraju svoju vlastitu povijest, ali ne baš onako kako im se sviđa”. U cyberprostoru konačno je mogu stvoriti upravo onako kako im se sviđa.

U cyberprostoru smo aktivnije uključeni nego što smo kada čitamo romane, ali, osim toga, online komunikacija dotiče se osobnijih i određenijih aspekata nego čitanje romana. Kako piše jedna žena: “Volim čitati o seksualnim stvarima. Kada znam da pisac misli točno na mene, to je potpuno, apsolutno uzbudljivo. A kada pronađem nekoga tko uživa u istoj razini eksplicitnosti kao i ja i ima sličan stil pisanja, to je osobito zamamno”. S obzirom na to da je osobni aspekt od posebne važnosti u stimuliranju snažnih emocija, cyberljubav i cyberseks obično su uzbudljiviji od čitanja romana ili gledanja televizije.

Kada čitamo fikciju ili gledamo film, ulazimo u imaginarni svijet čak i ako ostajemo svjesni njegove imaginarne prirode. Zatomljujemo nevjericu i iako, na jednoj razini, prihvaćamo fikcionalnu stvarnost likova, na drugoj prepoznajemo da je situacija privid. U cyberprostoru to je prepoznavanje često odsutno.

Imaginarno putovanje u fikcionalnu stvarnost romana ili filmova nije obično osuđeno osim ako je shvaćeno da ima negativan utjecaj na naš svakodnevni život. Onog trenutka kada je takav negativan utjecaj prisutan, kao u slučaju nasilnih filmova, djelovanje imaginarne stvarnosti je osuđeno. Interaktivna priroda cyberprostora čini ga podložnijim moralnoj kritici jer je njegov praktični učinak veći. Kako tvrdi jedan čovjek: “Cyberseks je sličniji unajmljivanju prostitutke nego obična pornografija zato što je u to uključena stvarna i aktivna osoba na drugom kraju. Ljudi međusobno dodiruju umove na zajednički i suradnički način koji nijema fantazija ne dopušta”. Ustvari, u istraživanjima korisnika interneta 75 posto izjavilo je da bi njihovu/njihovoj partneru/ici bilo prihvatljivo da posjećuju stranicu za odrasle, dok je 77 posto njih reklo da njihovu/njihovoj partneru/ici ne bi bilo prihvatljivo da sudjeluju u jedan-na-jedan videokonverzaciji za odrasle s pripadnikom suprotnog spola kojega ne poznaju. Zahvaljujući interaktivnoj prirodi cyberprostora, virtualnim aktivnostima na netu pripisana je moralna važnost.

Cyberljubav i cyberseks

Online seks je predivan izum. Kad bi samo svi mogli tipkati brže.

Anonimni izvor

Interaktivni element u cyberljubavi i cyberseksu učinio je te mogućnosti vrlo privlačnima. Prirodu cyberljubavi i cyberseksa proučavam u čitavoj knjizi, a u ovom poglavlju karakteriziram neke od njihovih istaknutih obilježja.

Cyberljubav je romantična veza koja se sastoji uglavnom od računalno posredovane komunikacije. Unatoč činjenici da je partner fizički udaljen i do određene mjere anoniman u jednom je važnom aspektu ta veza slična offline romantičnoj vezi – emocija ljubavi doživljena je jednako potpuno i jednako intenzivno kao i u offline vezi.

U širem smislu cyberseks se odnosi na sve vrste seksualno povezanih aktivnosti ponuđenih u cyberprostoru. U tom smislu gledanje seksualno eksplicitnih materijala na internetu također je vrsta cyberseksa. S obzirom na to da se ova knjiga bavi osobnim vezama, manje me zanima ta vrsta cyberseksa i koristit ću se tim pojmom u užem smislu, kao onim koji se odnosi na socijalnu interakciju između barem dvoje ljudi koji izmjenjuju digitalne poruke u stvarnom vremenu kako bi se seksualno uzbudili. Ljudi šalju provokativne i erotske poruke jedni drugima sa svrhom da jedno drugo dovedu do orgazma dok zajedno masturbiraju u stvarnom vremenu. Te se poruke obično šalju putem privatne komunikacije, kao što su e-mail ili istovremene poruke, ali mogu isto tako biti i dio javne chat room – u kojem slučaju ih možemo smatrati javnom seksualnom aktivnošću. Poruke mogu biti različitih vrsta – video, audio i tekstualne; ovdje uglavnom mislim na cyberseks utemeljen na tekstu. U cyberseksu (ili u slengu “cyberingu”) ljudi opisuju tjelesne karakteristike jedni drugima, verbaliziraju seksualne radnje i reakcije i pretvaraju se da su virtualna događanja stvarna. Cyberseks zahtijeva artikulaciju seksualne želje do mjere koja bi bila zaista neuobičajena u susretima licem u lice. U cyberseksu ono što često ostaje neizgovoreno mora biti pretočeno u riječi.

Kada se ljudi upuštaju u cyberseks, ne mogu zbiljski poljubiti jedan drugoga, a ipak je poljubac koji mogu poslati emocionalno živ, a njegov je emocionalni učinak često sličan onome zbiljskog poljupca. Naša aktivna uloga u cyberprostoru čini tu okolinu uzbudljivijom i zavodljivijom od one sanjarenja, erotskih romana ili filmova za odrasle; tako je i iskušenje da se uključimo u seksualne aktivnosti veće. Oženjen muškarac čija supruga s kojom je u braku četrnaest godina upražnjava cyberseks kaže: “Ponudio sam kompromis i predložio da čita priče za odrasle ili gleda slike umjesto chata jedan-na-jedan. Odbila je. Čak sam joj predložio da za vrijeme cyberinga ona piše, a ja radim stvari koje druga osoba opisuje, no odlučno je odbila i rekla mi da je to osobni chat te da to sa mnom nema nikakve veze”. Osobna interakcija, a ne puki aspekt imaginacije, jest ono što uzbuđuje njegovu suprugu. Kako je linija koja dijeli pasivno promatranje od pune interakcije u cyberseksu već prijeđena, postaje lakše izbrisati liniju koja dijeli imaginaciju od stvarnosti.

Sudionici u cyberljubavi ozbiljno shvaćaju stvarnost cyberprostora. Tako ljudi govore o svojim cyberpartnerima ili čak o svojim online supruzima ili online suprugama. Ljudi su se čak cybervjenčali i zavjetovali da će ostati vjerni jedni drugima. Jedna je žena napisala da je ono što ju je privuklo da odgovori na prvu poruku koju joj je poslao njezin online ljubavnik u kojega je sada zaista zaljubljena bilo to što ju je zatražio da cyberpleše s njim. Neke su žene tvrdile da se ne žele upustiti u cyberseks s prvom osobom koja im to predloži, jer žele sačuvati svoju virtualnu nevinost za onog pravog. Slično tome, neke kažu da ne žele cyberseks za jednu noć, nego radije žele imati prošireniju i smisleniju online seksualnu vezu. Čovjek koji često sudjeluje u cyberseksu piše:

“Volim cyberseks; mislim da je odličan. Jedina stvar jest što to ne mogu raditi s nekim s kim nikada prije nisam razgovarao. Netko mi je poslao poruku i krenuo odmah u cyberseks a da me nije upitao/la kako se zovem ili čak želim li to uopće. Znam da je to vjerojatno luckasto s obzirom na to da je osoba s kojom se upuštate u cyberseks nepoznata, ali volio bih prvo uspostaviti uobičajenu konverzaciju. Valjda određena stvarnost zaista igra ulogu ovdje, zato što se ne bih upustio u seks (u stvarnom životu) s nekime čije ime uopće ne znam”.

Socijalna masturbacija

Ljudi se žale da sada također imaju dodatan pritisak glumljenja cyberorgazama. U jednom istraživanju 36 posto surfera po netu koji su se upustili u cyberseks izjavilo je da su doživjeli orgazam, 25 posto njih reklo je da su ga glumili, a ostali nisu ni doživjeli orgazam niti su ga glumili. (Postotak ljudi koji glume orgazam u offline okolnostima čini se nešto veći: u jednom istraživanju 56 posto žena i 23 posto muškaraca ustvrdilo je da su glumili orgazam.) Jedna udata žena opisala je svog online seksualnog partnera: bio je “usredotočen na samoga sebe i svoju ulogu, nije bio osobito uzbudljiv pa sam se našla u situaciji da glumim orgazam preko računala i mislila sam da sam potpuno poludjela”. Iluzorna priroda cyberprostora ne umanjuje potrebu pribjegavanja istim iluzornim metodama korištenim u offline okolnostima.

Prisutnost interaktivnih karakteristika u imaginarnom području online veze jest golema revolucija u osobnim vezama jer omogućava ljudima da “pokupe” većinu koristi povezanih s offline vezama bez istraživanja opsežnih resursa.

Interaktivna revolucija u online romantičnim i seksualnim odnosima unaprijedila je i bolju socijalnu interakciju i nešto samotnije aktivnosti. U usporedbi sa standardnim fantazijama online veze uključuju više socijalnih aktivnosti s drugim ljudima. Međutim u usporedbi s offline vezama mnoge romantične aktivnosti izvođene su dok osoba potpuno sama sjedi ispred računala. Uzmimo, na primjer, cyberseks. U usporedbi s offline masturbacijom cyberseks (poput telefonskog seksa) jest mnogo više socijalna interakcija jer se radi za vrijeme komunikacije s drugom osobom. Dok u offline masturbaciji orgazam dolazi zahvaljujući vlastitim rukama i umu osobe, kod cyberseksa do orgazma dolazi zahvaljujući umu druge osobe. Cyberseks smanjuje jaz između masturbacije i offline seksa jer uključuje aktivan doprinos druge osobe. Međutim u usporedbi s offline seksualnim odnosima cyberseks je manje socijalan i zapravo može smanjiti potrebu za zbiljskim socijalnim interakcijama.

S engleskoga prevela Lovorka Kozole.

Tekst je skraćena verzija prvog poglavlja The Seductive Space knjige Love Online: Emotions on the Internet Aarona Ben-Ze’eva, Cambridge University Press, 2004.

Oprema teksta redakcijska.