Massimiliano Di Gioia  

Luther Blissett, ili revolucija koja teče

tema broja

U ovo naše doba kad se kolektivni imaginarij stopio sa spektaklom i informacijom, “hibridi” više ne iznenađuju. Dovoljno je pomisliti na to da je Luther Blisset u početku bilo ime jednoga nogometaša Milana. Ali tko je ili što je Luther Blisset? Fantom iz masovnih medija, poznat prije svega po svojim provalama na račun tiska i televizije, čiji se mit gradio poput mita neke pop-zvijezde, koju svatko može učiniti svojom. Luther Blisset je “višestruko” ime; drugim riječima, ime koje svatko može koristiti i širiti ga; jedno otvoreno djelo, kolektivni lik kojim se valja koristiti poput trojanskog konja u svijetu masovne kulture, s programom izričito subverzivnim, programom kulturalne gerile. Da, moglo bi tu biti nekog odjeka na Maovu revoluciju; da, moglo bi tu biti nekog odjeka na ideje Umberta Eca kao esejista (njegova je gerila, doduše, semiološka, no ionako ga masovni mediji optužuju da je otac projekta Luther Blisset). Godinama se već semiolozi, antropolozi, proučavatelji subkultura mladih i njihova odnosa s tehnologijama pitaju koje su doista odlike te neuhvatljive otvorene zajednice koju bi možda bilo bolje definirati kao nepostojano protjecanje bjelodano kontradiktornih informacija . Novinari se natječu u kovanju ekstravagantnih definicija: telematički gusari, kulturalni teroristi i radikalni umjetnici . Budimo iskreni, teško je tu vidjeti jasno, ali ono što isplivava na površinu je revolucija koja teče, s neizvjesnim rezultatima. Revolucija koja preobražava pojam pojedinca, a identitet svodi na apsolutnu ništicu, i to izbacivanjem jednog novog “proizvoda”, neopipljive, nematerijalne robe, jednog mita zajedničkog svim plemenima buntovnika – “višestrukog imena”. Služeći se urbanim legendama i strategijama reklame, ali zakrećući sve to prema stvaranju jednog najprije virtualnog, a potom sve stvarnijeg lika, Blisset izvodi gerilske akcije usmjerene na izlizanu kulturu svojega doba. Konstruira se mit, dakle, i ugled oko Luthera Blissetta, uz pljačku i ponovno prilagođavanje jedne prastare baštine mitova i arhetipa zajedničkih svim ljudskim društvima, da bi mit naposljetku bio prerađen u masovnu umjetnost i masovnu kulturu. Pronalazi se mnoštvo figura, poseže za filmom, za stripom, za književnošću i poviješću i od svega proizvodi nekakva sinteza: to jest reputacija shvaćena kao otvoreno djelo, neprestano na novi način podesivo, zasnovano na najvećem mogućem broju “retuširanja”. To da mnoge osobe koriste isto ime, prastari je iskaz simulacije i utaje, strategija kamuflaže koju su koristili najprije srednjovjekovni i renesansni heretici, potom tajna društva: prije svega Hermes Trismegistos i Christian Rosenkreutz. “Višestruko ime” je i afirmacija novog pogleda na svijet iz koje potječe, za pojedinca koji je vrijedan toga da usvoji ime, novi sloj svijesti u zajednici ljudskih bića.

Ukratko, ta je “transmutacija” doista nešto više i nešto drukčije od obične medijske gerile u koju nas i sami masovni mediji navode da vjerujemo. Štoviše, kako uči Blisset, konformizam i kompaktnost medija, tih “dezinformatora režima”, ne rađaju se toliko iz neke osobite strateške sposobnosti fantomskih upravljača medijske moći, koliko iz krajnjeg neznanja, zlonamjernosti, duhovne bijede i skučenosti malih muškaraca i žena koji se prave da su informacijski profesionalci, a ne znaju drugo nego spljoštiti se zajedno, ostavljajući na taj način dojam da su kompaktna i moćna postrojba. Medijska gerila je određena praksa, sredstvo, ali za postizanje jednog drugog cilja. Gledati u tom smislu na roman Operacija Q otkriva koliko je revolucionarno, više od bilo koje terorističke ili nasilničke akcije tipične za sedamdesete godine, rekonstruirati priču iz “višestrukih” gledišta, stvarajući reputaciju na takav način da priča, u jednoj realnoj priči, za većinu postane skrivena.

Roman Q, špijunska je priča od 650 stranica smještena u šesnaesto stoljeće i ide u potpuno suprotnome smjeru u odnosu na ono što je posljednjih godina proizvela talijanska književnost. Kvalitativni skok u vođenju kulturalne gerile. Skok neizvjesnog ishoda, ali nešto poput osvajanja pozicija na neprijateljskom teritoriju. U međuvremenu, Lutheri Blissetti rastu. Već ovi reci napisani su zahvaljujući pljačkanju Blisseta, a to je način poput bilo kojega drugog da se bude dijelom njegova projekta.

S talijanskoga prevela Ita Kovač.

Massimiliano Di Gioia, Luther Blissett – ovvero una rivoluzione in corso, http://www.eseresi.it/ri_blissett.htm