Strip Waltera Neugebauera (Tuzla, 1921. – MÜnchen, 1992.) temelj je izložbe načinjene prema stručnoj koncepciji Frana Dulibića
Nakon velikih retrospektivnih izložbi Andrije Maurovića i Ivice Bednjaneca (2007. i 2009.), Galerija Klovićevi dvori odlučila je predstaviti i opus Waltera Neugebauera, autora iz tzv. ”zlatnog doba” hrvatskog stripa i animacije. Iako se kašnjenje ove izložbe mjeri u više desetljeća, jer je riječ o umjetniku čija se ostvarenja bez lažne skromnosti svrstavaju u sam vrh svjetske produkcije, za svaku je pohvalu ideja organizatora da hrvatskoj javnosti konačno predoči njegovu pravu veličinu i puni značaj.
Neugebauer, koji je jednakom lakoćom risao karikaturalni i realistički strip, stvarajući brojne stranice i pasice kvalitetom jednake onim najboljim iz američkih novina i magazina toga doba, uz nezaobilaznog Maurovića, začetnik je domaće stripovske scene. Činjenica je da je iste godine kad je objavljen Maurovićev pustolovni strip Vjerenica mača (1935.) koji se smatra prvim hrvatskim stripom, isti magazin donio i humoristički strip Nasredinove pustolovine, tada četrnaestogodišnjeg Waltera. Upravo će njih dvojica drugom polovicom 1930-ih stvoriti i odgojiti prvu generaciju čitatelja i ljubitelja stripa na ovim prostorima. Nakon objavljivanja u Oku, Novostima, Hrvatskom dnevniku i Mickey stripu, Neugebauer je 1938. pokrenuo i vlastiti časopis tiskan u dvije boje – Veseli vandrokaš za koji je, primjenjujući različite crtačke pristupe (humoristički, geg, avanturistički,...) stripovskim serijama, crtao i ilustracije i vinjete.
Strip – animirani film – reklama Stekavši solidno iskustvo u uredničkom poslu, uz ogroman entuzijazam u izuzetno teškom vremenu Drugog svjetskog rata, izdao je 1943. prvi broj tjednika Zabavnik u kojem će neki od najvećih hrvatskih crtača i pisaca za strip objaviti svoje ponajbolje radove. Tjednik je u četverobojnom tisku izgurao do visokog 103. broja i postao apsolutni bestseller u čitavoj povijesti domaćeg stripovnog izdavaštva, dok mu je naklada znala narasti i do vrtoglavih 150 tisuća primjeraka! Stripovi visoke estetske vrijednosti, poput Maurovićevih Knez Radoslav i Grob u prašumi ili Neugebauerovih Patuljak Nosko, Gladni kralj i Tarzanovim stopama, danas su klasici usporedivi s djelima Harolda Fostera, Alexa Raymonda i najkvalitetnijim iz Disneyeve ”radionice snova”. Nakon završetka rata i gašenja Zabavnika okušao se Neugebauer i kao crtač satiričkih kratkih stripova za humoristički tjednik Kerempuh. Redateljski debut omogućio mu je tadašnji urednik Kerempuha, Fadil Hadžić, osiguravši sredstva za rad na prvom hrvatskom crtano-animiranom filmu Veliki miting iz 1951. Do odlaska u Njemačku 1958. godine, na stranicama Miki stripa i Plavog vjesnika, adaptacijama romana 40 000 milja pod morem Julesa Vernea i Prvi ljudi na Mjesecu H.G. Wellsa, potvrdio je svoj status majstora realističkog izraza, prepoznat i ranije u sjajnoj adaptaciji Karla Maya Winnetou, serijaliziranoj od 1938. do 1940. u Veselom vandrokašu. U Njemačkoj je osnovao vlastitu producentsku kuću za proizvodnju reklamnih animiranih filmova često prikazivanih na televizijskim kanalima njemačkih govornih područja. Likovi koje je kreirao u tu svrhu doživjeli su ogromnu popularnost posebno među mlađim naraštajima Njemačke, Austrije i Švicarske. Salon stripa u Vinkovcima dodijelio mu je 1986. godine Nagradu za životno djelo.
Cjelovitost izloška Galerija Klovićevi dvori izložbom odabranih radova iz obiteljske ostavštine prekida dugogodišnju zapostavljenost opusa Waltera Neugebauera u javnosti, upisujući njegovo ime na mjesto koje mu zasluženo pripada u hramu sedme i devete umjetnosti, ali i na mapi globalne pop kulture.
Jedina zamjerka ovoj retrospektivi, kustosice Koraljke Jurčec Kos, na koju smo tako dugo čekali je neprofesionalno prezentiranje izloženih radova, slično kao u slučaju gigantiziranih reprodukcija, premale rezolucije za uvećanja tih dimenzija, majstora minijature u stilu manirizma Julija Klovića: tim se tehnološki lošim postupkom zanijekala priroda rada umjetnika kojemu je izložba bila posvećena (“U njega bješe pozrnost najveća za najmanje stvari“, kako piše na Klovićevom grobu u rimskoj crkvi San Pietro in Vincoli). Na Neugebauerovoj izložbi, paspartui korišeni za uokviravanje prečesto prekrivaju rubne dijelove izloženih crteža tako da posjetitelji ostaju uskraćeni za uživanje u pogledu na cjelovitost pojedinog izloška, to jest, na kompletan crtež, ilustraciju, skicu, panel i stranicu, a to odaje nepoznavanje standarda u postavljanju originalnog stripa u izložbenim prostorima poput galerija i muzeja, ili pak krajnji nemar i aljkavost prilikom izrade paspartua što je samo po sebi još i gore jer nedvojbeno ukazuje na nedostatak poštovanja prema umjetniku i njegovu djelu. Nadalje, neki od radova nisu poput ostalih popraćeni naslovom i godinom (iz razloga jasnog vjerojatno samo onima koji su postavljali izložbu), a ta nekonzistentnost nikako ne ide u prilog stručnosti organizatora i njegova tima.