Iva Udiković  

Mamurluk života

Nakon triju knjiga poezije (Tour de force, Divovski koraci i Commedia) izašla je i prva zbirka pripovijedaka Krešimira Pintarića Rebeka mrzi kada kokoši trče bez glave. Iza toga neobičnog naslova krije se četrnaest pripovijedaka koje su od 1996. do 2003. godine bile objavljivane po različitim časopisima ili na Trećem programu Hrvatskoga radija. Za zbirku poezije Tour de force Pintarić je dobio nagradu Josip Ivan Kozarac koja se dodjeljuje najboljemu slavonskome mladom autoru. Pjesnička zbirka Commmedia nosi epitet prve hrvatske multimedijalne knjige, bogato je grafički opremljena, a pjesme su objavljene na hrvatskome te u njemačkom i engleskom prijevodu.

Nova uloga fusnota

Posebnost Pintarićevoj prozi daje lagan, urban, lepršav, lako razumljiv jezik, iako upravo u toj ležernosti ima i pretjerivanja, posebno s obzirom na vulgarizme. Prateći tendencije postmodernizma autor svoj tekst pretvara u eksperiment u koji uključuje citatnost, intertekstualnost (primjerice J. D. Salinger, Kundera, časopis Glorija), kao i intermedijalnost (svima poznati South Park). Budući da se Pintarić u svojoj prijašnjoj zbirci pjesama služio multimedijalnošću, ona postaje njegova prepoznatljiva odlika. Naravno, time su izgledi za uspjeh autora znatno povećani jer se na taj način približava mladome urbanom čovjeku.

Uz asocijativno-monološku pripovjednu tehniku, Pintarić rabi dijalog, deskripciju i fusnote. Njegov dijalog približava se dramskom dijalogu te on postaje, mogli bismo reći, redatelj. U pripovijesti Kundera tekst je raščlanjen na netom spomenute dijaloge kojima dodjeljuje “uloge” likovima i prati tekst grafičkim rješenjima. On svojim dijalogom prostire likove, ali ih pritom ne tumači niti nudi karakterizaciju. Likove oživljava samo da bi iznio svoje preokupacije, mišljenje i percepciju. Deskripcijom se služi ne bi li približio atmosferu prostora i vremena. Uobičajenu ulogu fusnota autor zamjenjuje posve novom, a to je izravno obraćanje čitatelju, gdje osim objašnjenja pojmova iznosi razloge zašto piše fusnote (komentira same fusnote citatom, primjedbom ili anegdotom) ili jednostavno komentira radnju, situaciju. Time se ruši zatvorena koncepcija određene pripovijesti (mislim na pripovijest Kako se umiliti čitatelju na pet kartica).

Originalnost u pripovijesti 38 odlučnih i smislenih koraka što ih je Marko poduzeo nakon jednog telefonskog razgovora ističe se naracijom koja prati slijed misli i zbivanja kroz trideset i osam točaka. Kroz tu postupnu naraciju otvaraju se novi horizonti viđenja književnosti, rušenja njezinih granica, približavajući je običnom tekstu, natuknici ili nekakvu popisu. Cijela je zbirka pripovijedaka povezana jedino likovima (Davor, Sanja, Ivan, autorova supruga, autor), dok su pripovijesti neovisne jedna o drugoj. Tehnika montaže kojoj autor pribjegava ujedinjuje tekst u kompaktnu cjelinu. Čak ni naslov ne povezuje pripovijesti. On je izdvojen iz cijeloga konteksta, osim ako za autora ima, samo njemu znanu, metaforiku. Jedna od mogućih interpretacija naslova jest – kokoši, koje autor spominje u naslovu, mogu označavati pripovijesti razbacane po časopisima poput kokošiju na dvorištu, a Rebeka je netko ili nešto što ih povezuje.

Svijet u stagnaciji

Tekst je iznimno ironičan i autoironičan, a obilježava ga i autobiografičnost. Na trenutke se osjeća infantilan pogled na svijet, neodgovornost u odnosu na sadašnjost, na trenutačnu stvarnost života. Cijeli njegov svijet prepušten je stagnaciji. Autor je zaokupljen vlastitim svijetom u kojem se istodobno pojavljuju osjećaji bunta i ravnodušnosti pri čemu se on ne opredjeljuje za neko djelovanje, nego se zatvara u samoga sebe gradeći barijeru i jednostavno se prepuštajući trenutku – a jedino rješenje pronalazi u opijanju alkoholom i drogama. Bitna je uhvaćena slika izdvojena iz života (bilo da je to odlazak na pivo ili pušenje jointa), doslovna realizacija stare latinske Carpe diem, pri čemu se autor ne bavi budućnošću, nego se potpuno prepušta životnoj bujici danoga trenutka.

Na sadržajnoj razini u zbirci će se otvarati svijet čovjeka s problemima na osjetljivome intimnom mjestu (pojava gljivične infekcije na genitalijama obaju supružnika), jutarnjeg mamurluka, ljubavno-erotske priče s mafijaševom sestrom... Autor će upirati prstom na političku situaciju, nepravdu, a sve to izreći će britkom oštricom sarkazma i cinizma, no dvije glavne teme knjige su ljubav prema ženi i egzistencijalni problemi maloga čovjeka. U tkivu teksta lagano pulsira melodija koja u stopu prati tijek naracije. Služi poput pozadine, gotovo ritmički, prateći ton govorenoga jezika. Riječ je o suvremenim glazbenim grupama, čija glazba omogućava poistovjećivanje likova i situacija s onima iz njihovih glazbenih ostvarenja.

Slučaj Pintarić zahuktava se u književnoj utrci za vodećim mjestom novoga izražavanja dvadesetprvog stoljeća. Njegova riječ pronašla je odaziva u čitateljskoj publici. Smion i drzak, buntovan i vulgaran označava jedno novo poglavlje naše književnosti i njezin potpun raskorak s tradicijom.