#440 na kioscima

17.6.2004.

Luther Blisset  

Manifest Luthera Blissetta

Protiv nihilističke tiranije spektakla najbolje se boriti neobičnim govorom i pričanjem izmišljenih prič a, odnosno stvaranjem vrtloga laži i izmišljotina sve dok kratki spoj u komunikaciji ne razori taj virtualni svijet kako bi se onaj pravi mogao opet pojaviti

tema broja

Luther Blissett komi čan je lik u farsi koja se odigrava na svjetskoj pozornici. On proširuje tradicionalne pojmove društvene borbe da bi uključio sve ono što je pozitivno u suvremenoj urbanoj pop-kulturi. Manipuliranje i razaranje jezika mitova je njegovo polazište. On uništava arhetipe puč ke kulture, kao i one koje je iznjedrila tehno-poganska vjerska obnova. Luther Blissett nije proizvod preddemokratskog ili predindividualisti čkog svjetonazora koji polaže pravo na despotsko društveno jedinstvo. Avant-bardizam (kombinacija avangarde i bardizma , narodnog pjesništva) lucidni je šamanizam koji se smjestio izvan granica demokracije i individualnosti.

Druid Luther Blissett podržava slobodnu kaoti čnu empatiju između svih živih bića. On je šarmantan transseksualac, fetišist stopala – kombinacija Pacoa Ignacia Taiba i Paracelzusa nastala na nekom underground rave partyju . Luther Blissett nas izaziva, vara i laskanjem obmanjuje kako bismo shvatili da nije dovoljno samo suo čiti se s Bezdanom. Njegove nas šale tjeraju da se zagledamo u crninu te rupe, njegova zadirkivanja bude mjesečare. Suvremeni društveni odnosi su vrlo zarazna neuro-epidemija. Luther Blissett ulazi u tu Katastrofu vežući za nju svoj simboli čki kapital, i na taj način održava prolaze otvorenima. Korištenje jednog imena za više ljudi postaje borederline iskustvo, prijenos uživo s posljednjeg rta stolje ća. Istražujući načine na koje je moguće pobjeći od okova konvencionalnog identiteta, Luther svijetu daje novu vitalnost.

Protiv nihilisti čke tiranije spektakla najbolje se boriti neobičnim govorom i pričanjem izmišljenih priča, odnosno stvaranjem vrtloga la ži i izmišljotina sve dok kratki spoj u komunikaciji ne razori taj virtualni svijet kako bi se onaj pravi mogao opet pojaviti. U stvari, radikalna kritika svijeta ili pravo na tu kritiku bio je najve ći uspjeh pirata, plagijatora, lopova, lakrdijaša i dvorskih luda u prošlim stoljećima. Tadašnji feudalni sukobi bili su nalik na ove danas. Jezik kraljeva i papa – jezik Zakona, Drž ave i Društvenog položaja – bio je kritiziran, potkopavan i izobli čavan plagijatima i parodijom. Otpor s pomoću laži održavao je fluidnost jezika i sprječavao svaki pokušaj sustavne kodifikacije. Skitnice, pelivani i trubaduri izbjegavali su prihvać ene oblike poput dvorske poezije i viteške balade, i služili se prezrenim žanrovima poput satire, prosta čkih pjesama i bogohulnih molitvi.

I dok je jezično križanje tih neurednih barda i trubadura cvalo, istodobno je kultura u rukama moćnika venula. Zahvaljujući brojnim druidskim dervišima, jezici različitih klasa, kultura, okruga i zanimanja modificirali su se i pomlađivali jedan drugoga. Djelo Françoisa Rabelaisa iz šesnaestog stoljeća svoj radikalni pristup i subverzivan naboj može zahvaliti utjecaju veselih bardskih šaljivč ina. Uništivši svaku ideološku razdiobu izme đu ideala i stvarnosti, Rabelais je predvidio i utjecao na Bahtinovu teoriju. Naravno, oduvijek je bilo nužno ignorirati tradiciju i pustiti govor da bludniči i umnaža se, kako bi se poredak stvari mogao srušiti, a kultura stvoriti iznova. Trebalo bi biti jasno da se, unatoč stalnim intervencijama autoritativne vladaju će klase, koja život želi zamrznuti u ledenu hijerarhiju, različite pojave i dalje stapaju i sudaraju u svoj svojoj konkretnosti i različitosti.

Rabelais, Villon i njihovi bezimeni prethodnici nisu trošili vrijeme na pokušaje artikuliranja Istine u svijetu ispunjenome lažima. Umjesto toga, bardi i trubaduri zaobilazili su službenu istinu i izvrtali je dovode ći njezinu logiku do krajnjih paradoksalnih granica. Čak je i danas borba protiv jezika vladajuće klase sastavni dio svake klasne borbe. Šala je oružje s pomoću kojeg stvaramo nove veze među stvarima i uništavamo svaki oblik hijerarhije. Jednako kao što je Rabelais ustrajavao na tome da je srednji vijek gotov i da novi druš tveni odnosi uklanjaju feudalni svijet, naša je zada ća odreći se nadničkog rada kao zastarjelog društvenog oblika koji će nestati na tragu naše cyber -revolucije. No, umjesto da samo sjedimo i čekamo katarzične eksplozije koje će razoriti kapitalistički sustav, možemo ubrzati taj proces pomno planiranim vragolijama.

Vladaju ća nam klasa neće omogućiti slobodan pristup bazama podataka oko kojih se vrti njihova informacijska revolucija. Moramo prkositi načinu na koji je znanje organizirano i tako okončati vladavinu buržoazije. Još jednom moramo zaprijetiti kaosom. Glasine i šumovi moraju se širiti svim raspoloživim komunikacijskim sredstvima sve dok javnost ne prizna da svaka naša šala ili laž u sebi sadrži više informacija nego svi policijski dosjei na svijetu. “Moral” onih koji jašu na valovima digitalnog oceana je nužno provizoran. Donedavno su pojedinci koji su predvodili taj smjer u Italiji bili poznati kao transmanijaci. Iz najmra čnijih dubina Interneta koje su istražili ti osvajači umova pojavila se stara šala mnogostrukog identiteta i uskoro će ona preplaviti cijeli svijet. Tehniku su obnovili neoisti sredinom osamdesetih, kada je va žno višestruko ime bilo i Karen Eliot. Sad su ga preuzeli bivši transmanijaci.

Projekt pod nazivom Luther Blissett pokrenula je u ljeto 1994. me đunarodna skupina revolucionara, mail-umjetnika, pjesnika, performans-umjetnika, urednika underground - časopisa, cybernauta i squattera . Ako se koristi izvan tog uskog kruga radikala, višestruko ime je jednostavno rješenje problema poput odnosa izme đu pojedinca i zajednice ili potrage za identitetom. Taj pojam je zamijenio sve rasprave o nomadologiji te beskrajna i besmislena naklapanja o stvaranju situacija . Luther Blissett je djeljiv (- dividuum ) jer ima mnogo osobnosti i brojne glasove. Luther Blissett je tako đer i kon-dividuum jer mnogo ljudi dijeli to ime. Luther Blissett je i gomila i decentralizirani subjekt. Luther Blissett je ono što je Marx nazvao Gemeinwesen , zajedni čka bit čovječanstva, svijest o opć oj zajednici. Luther Blissett je (anti)umjetnik poput Karen Eliot. Ona je kulturalni terorist koji bez obzira na to podupire religiozni program neoisti čkog saveza. Sabotaže, vragolije, urbane legende, performansi, časopisi, oglasne ploče i televizijski ili radio-prijenosi šire to ime po cijelome svijetu. Ta šala nikad neće prestati. Svatko može postati Luther Blissett, treba samo usvojiti njegovo ime. Uključite se u Opć i Um i postanite Luther Blissett prije nego što Luther Blissett do đe po vas.

S engleskoga preveoKristian Göttlicher.

Luther Blissett, The Luther Blissett Manifesto, u Stewart Home, ur . Mind Invaders, Serpent's Tail, 1997.
preuzmi
pdf