Nakon terorističkog napada u Bostonu, američkim medijskim i fizičkim prostorom opet vladaju paranoja i brutalnost prema Drugom
Jean Charles de Menezes ime je kojeg se danas rijetko tko sjeća, iako je ovaj mladi brazilski student nakon svoje smrti pretvoren u mučenika, u simbol svega onog užasnog što je donijelo prvo desetljeće novog milenija. Menezes je ubijen dva tjedna nakon terorističkog napada u Londonu u srpnju 2005. godine, i to, koliko god se britanske vlasti pokušavale udaljiti od takvog zaključka, zato što je imao tamniju kožu, i zato što je, s obzirom da je u London došao iz znatno drugačije klime, nosio jaknu usred ljeta. Paranoja koja je vladala ulicama Londona tih dana bila je preslika situacije u Sjedinjenim Državama nekoliko godina ranije, kada su skupine naoružanih muškaraca upadale u džamije i ostala “teroristička gnijezda” te batinale ljude tamnije boje kože, svih naroda i narodnosti. Prije desetak dana, u trenucima neposredno nakon što su odjeknule detonacije u Bostonu za vrijeme održavanja tamošnjeg znamenitog maratona, opet je proradio bjelački strah od Drugog, što je i doslovno Tamno, te smo umalo dobili novog Jeana Charlesa de Menezesa. U panici što je zavladala nakon eksplozija, neki ljudi ipak su bili dovoljno pribrani da u trenucima sveopćeg meteža opaze Arape koji su se nalazili blizu eksplozije te potrče za njima kako bi ih savladali. Srećom, Saudijac koji je imao nesreću da se nalazi tamo gdje se nalazio, nije bio ubijen, no bio je izubijan. Ali posebno je zastrašujuća bila reakcija policije, koja je ovaj slučaj izdvojila kao najbolji trag, a osobu koja je napala i svladala prestrašenog čovjeka nazvala američkim herojem. Ovako je policija shvatila čitavu situaciju: “Viđen je čovjek kako bježi od eksplozivne naprave. Logično je da bi u tom trenutku normalna osoba bježala od eksplozije. No, problem je u tome što je sumnjivac viđen kako se mota na tom mjestu i ranije. Civil koji ga je ugledao sustigao ga je, bacio na pod i savladao ga, te ga potom predao bostonskoj policiji. Sumnjivac je pritvoren, a što je veoma važno, ima tjelesne ozljede odnosno opekotine. To znači da je ta osoba bila dovoljno blizu mjestu gdje se dogodila eksplozija, ali ne preblizu da bi dobio teške tjelesne ozljede poput drugih ljudi.”
Po ovom izvještaju ispada da je sumnjivac sumnjiv zato što se nalazio blizu mjesta eksplozije, te zato što je ranjen, no ne dovoljno teško poput ostalih nesretnika, što očito govori da tu nešto nije kako bi trebalo biti. Dakako, u ovom izvještaju nije spomenuta boja kože “sumnjivca” kao ključan element njegovog pritvaranja, već činjenica da je bježao od eksplozije s mjesta na kojem je viđen da se prethodno mota. Ovaj slučaj odvratnog ponašanja građana i policije nije pretjerano kritiziran u američkim medijima, koji su ionako unisono pretpostavili da su za eksploziju krivi pripadnici Al Qaede ili neke srodne islamističke terorističke skupine.
Osumnjičeni i upucani No, napad u Bostonu donio je još nešto dosad neviđeno u američkim takozvanim mainstream medijima. Naime, po prvi put su novinari počeli pisati tekstove u kojima su se kao plauzibilne postavljale konstrukcije o mogućim teorijama zavjere, nešto što je dotad bilo potpuno nezamislivo, i što je bilo rezervirano za blogove i razne chat-roomove. Teorija zavjere, nešto što možemo nazvati utočištem iracionalnog, prvi put je dobila legitimitet u američkom medijskom prostoru, iako je u ovom slučaju mahom bila riječ o desničarskim tiskovinama.
No, nakon gotovo nekoliko dana istrage, policija je kao glavne osumnjičene za bombaške napade izdvojila dvojicu američkih državljana čečenskog podrijetla, braću Tamerlana i Dzhokhara Tsarnaeva. U noći s četvrtka na petak, kada je došlo do puškaranja s policijom i pokušaja bijega, prema tvrdnjama osobe kojoj su oduzeli automobil, braća su se hvalila rečenicama tipa, “Jeste li čuli za napad u Bostonu? Mi smo to učinili.” Dvadesetšestogodišnji Tamerlan ubijen je nakon sukoba s policijom, dok je devetnaestogodišnji Dzhokhar teško ranjen. Braća po svemu sudeći nisu imala nikakve veze s drugim terorističkim skupinama te su djelovali posve samostalno. Motiv napada, prema američkim vlastima, “religijski” je, što god to značilo, s obzirom da nikakva dodatna objašnjenja nisu dana, usprkos brojnim spekulacijama. Dzokhar Tsarnaev nalazi se trenutno u bolnici nakon što je upucan u vrat, no u stabilnom je stanju. Protiv njega su podignute optužnice za korištenje oružja za masovno uništenje s ubilačkom namjerom te bi se u slučaju osude mogao suočiti sa smrtnom kaznom.
Usprkos inzistiranju nekih američkih republikanaca da se Tsarnaevu sudi na vojnom sudu kao državnom neprijatelju, Obamina administracija odlučila je slučaj ipak prepustiti civilnom sudu. No, s obzirom da su Tsarnaevi američki državljani, paranoja u Americi je opet podignuta na vrhunce viđene prije deset godina, a američki građani ponovo nadziru sumnjive Arape diljem zemlje slobodnih i domovine hrabrih.