Marička

Performans Marička kao i istoimena izložba koja je održana u Galeriji Klovićevi dvori od 7. do 12. studenoga 2006. godine doživio je nezapamćeni medijski skandal koji su isprovocirali i organizirali članovi udruge Prijatelji životinja.

Performans Marička bio je izveden na samom otvaranju izložbe kao uvod u problematiku izložbe a sastojao se od fingiranja svakodnevnice Maričkinog života. Tako sam izvodila radnje šivanja za šivaćom mašinom, uređivala kosu stavljajući viklere, dekorirala zid ukrasnim valjkom te pripremala živog pijetla za objed. Sve se odvijalo uz živu zvučnu kulisu tambure koju je svirala Maričkina unuka Ida Rukelj. Prikaz pripremanja živog pijetla za objed klanjem je prikaz tradicionalnog načina kakav se prakticira još i danas u svim ruralnim krajevima Hrvatske pa i u široj okolici Zagreba a naročito na perifernim dijelovima manjih mjesta ili gradova. U takvim sredinama ljudi za svoje potrebe uzgajaju manje količine peradi ili neke druge vrste životinja, stoke koju i sami pripremaju za jelo. U takvim egzistencijalnim situacijama nema izravnog mjesta emociji ili sentimentu tim više što smo prirodno odabrali da u svojoj prehrani konzumiramo meso i takav nam je fizički odnosno anatomski sklop. U današnje vrijeme meso se konzumira u ogromnim količinama, čak možda pretjeranim. U vrijeme Maričkine mladosti zbog siromaštva meso se jelo samo u nedjelju a često puta je to bila samo jedna nedjelja u mjesecu tako da se meso na jelovniku smatralo posebnom poslasticom i blagdanom.

Performans je izvođen u odvojenom prostoru od publike i u taj prostor publika nije mogla ulaziti. Performans se mogao promatrati samo kroz prolaz u taj prostor koji je bio zatvoren rešetkastim vratima. S obzirom na premali kut gledanja samo kroz vrata, publici je bilo omogućeno da performans prati i gleda na ekranu u drugom prostoru tim više što su se mnoge izvedene radnje performansa ponavljale (šivanje na mašini).

Sam čin klanja pijetla izvođen je u uglu prostorije i nitko direktno nije mogao vidjeti čin klanja osim na ekranu. U trenutku kada sam već zaklala pijetla nasilno je u prostor uletio neki čudan čovjek, snažno me uhvatio za ruku u kojoj sam držala mož. Počeo je vikati o nekakvom zakonu i neka to ne činim. Nakon nekoliko minuta uletio je drugi muškarac. Bili su to članovi udruge Prijatelji životinja. Oni su kako kažu dobili anonimnu dojavu iz Klovićevih dvora da će se odigrati performans u kojem bi moglo doći do ubijanja pijetla. Došli su potpuno organizirano i pripremljeno jer su ljudima dijelili letke sa Zakonom o pravima životinja. No nisu reagirali ni protestirali prije klanja pijetla nego su čekali da se čin klanja dogodi kako bi mogli početi sa svojim performansom. Tako je uz pozvanu policiju došla i krim policija koja je fotografirala cijeli prostor u kojem se performans odigrao i to do najmanjih detalja. Ja sam provela na policiji nekoliko sati a prijetilo mi je da i prenoćim.

Prijetelji životinja snimali su performans i obavijestili sve moguće medije pismenim i slikovnim materijalima. Danima su bile pune novine njihovih fotografija. Oni naprosto traže javni linč umjetnice i umjetničkog djela te prikazuju umjetnicu kao kriminalca.

Policija je dala prekršajnu prijavu za remećenje javnog reda i mira na ime Vlaste Delimar i Milana Božića. Milan Božić je za vrijeme performansa izveo iz prostora nasilnog muškarca koji je V. D. uhvatio za ruku. Policija će napraviti kaznenu prijavu koju će proslijediti Državnom odvjetništvu.

Kroz sve dosadašnje autobiografske zapise, preispitivanja i lutanja unutar vlastite zbrke i jakosti, kroz sve moguće egzistencijalnosti te iskustva sredovječne žene i dalje imam potrebu za još istraživanja, još gledanja sebe, još sumnje, i još puno nove snage za druga nova iskustva. Ovog puta usredotočit ću se na paralelu s jednim drugim iskustvom, kroz koju ću možda izabrati još jedan mudriji put, možda ne lakši ili bolji ali svakako mudriji. Ovo će biti gledanje sebe kroz zrcalo drugoga, kroz Maričku. Čini mi se da sam došla do faze razvoja kada se mogu koncentrirati na fine detalje, kada mogu prepoznati ono što do sada nisam uspjela vidjeti i to me jako veseli.

Marička je stvarna osoba, nisam ju izmislila, ona je zaista postojala. Bila je posebna žena, gotovo svestrana. Znala je šivati, krojiti, pekla je odlične kolače, sama je farbala zidove i prekrasno je pjevala. No bila je jako nesretna sa svojim mužem a najviše s primitivnom okolinom. Kako su živjeli u zabiti provincije, njezin se život sveo na fatalnu sudbinu: postati bolesnom ženom. Emocionalna iscrpljenost odredila je njenu životnu plovidbu. Tako je jedna talentirana žena u okruženju ruralne scene koja ne pruža baš ništa umrla nesretna i “sama” izgubivši se u blatu brjegova i okrutnosti seoskog prostranstva.

Ona i ja, dva autoportreta žena koje su stasale iz istih pozicija okrutne ruralne sredine. Ona je zauvijek ostala; ja sam zauvijek otišla. Njezin ostanak često je iritirao moje spoznaje jer Marička je bila predstavnica žene koja je “nepravedno” završila svoj život bez željene realizacije.

U odnosu na nju imam neku mazohističku potrebu poistovjećenja iz kojeg ću htjeti tražiti neki drugi “dobar” put. To poistovjećenje moja je uobrazilja koja govori kroz našu krvnu povezanost. Marička je bila moja teta (tatina sestra).

Ponekad mi se čini da se vraćam na njezine pozicije tj. na neki čudan neobjašnjivi početak koji nije nimalo privlačan. Kao da mi treba povratak u neku mračnu stranu da bi se opet ponovno uzdigla. Maričkina nesretnost budi u meni želju da osjetim tu nesretnost, da učinim nešto s njom, da je pretvorim možda u kreativan čin. Koliko je samo puta Marička bila zla zbog nesretnosti jer je mislila da se zbog nesretnosti može biti zao.

Autoportret kao način izraza i dalje koristim ne kao strogo provjerenu strategiju, nego kao jako dobar način gradnje vlastitih spoznaja. Vizualizirati i prenositi na fotopapir svaki autozapis može značiti vrhunac samoispovijesti.

Cijela je izložba zamišljena kao ambijent koji će nas pokušati odvesti u samu nutrinu svih psiholoških lutanja kroz paralelne svjetove dviju žena, kroz fotografije autoportreta te performansa na samom otvaranju izložbe.