Marlon Sex Brand

Postao glumac da bi se mogao ševiti

Marlene nije bila ni prva ni zadnja koja je ponudom tjelesnog zadovoljenja iskazala Brandu divljenje u njegovim mladim glumačkim danima. U njegovoj se biografiji, autora Darwina Portera, nižu jedan za drugim primjeri Brandova osvajanja (s obzirom na njihovu silinu i učestalost, možda bi primjerenije bilo nazvati ih haračenjem) – Njujorčana obaju spolova. Štoviše, nakon predstava u kojima je glumio, iza pozornice su se skupljale gomile mladih gejeva. Oscar Homolka, jedan od svjedoka na temelju čijih je iskaza i nastala ova knjiga, rekao je kako se ranih četrdesetih godina homoseksualnim krugovima New Yorka proširila vijest da, “ako želite ševu, a imate i čvrstu stražnjicu, možete svaku večer doći iza pozornice i potražiti Branda”.

Njegov je život – osobito u ranijim danima kad je iz Nebraske došao u Veliku jabuku, odlučan da se proslavi – dinamična, a na mjestima i šokantna priča o razvratu i divljem, mahnitom promiskuitetu. “Marlon je ševio sve što se micalo”, svjedočanstvo je jednoga od kazalištaraca koji su se četrdesetih motali po Broadwayu. Drugi je autora Razgolićenog Branda uvjeravao da je ovaj i postao glumac “zato da bi se mogao ševiti odavde pa do Timbuktua”.

Najuže traperice na svijetu

Oskarovac, junak Tramvaja zvanog čežnja u kojemu je glumio Stanleyja Kowalskog i Kuma, iz kojega ga pamtimo kao Vita Corleonea, rodio se u znaku ovna, 3. travnja 1924. u Nebraski. Majka Dodie bila je glumica u Omahi. U ono vrijeme bila je poznata kao osebujna i odvažna žena: vozila je automobil, nosila hlače, pušila i pila. Brando je, prema navodima u Porterovoj knjizi, bio privržen majci toliko da mu čak pripisuje Edipov kompleks. Navodno je bilo insinuacija da je i s njom spavao. Dječaštvo Marlona Branda najšturije je obrađeno razdoblje u njegovoj biografiji. Spominje se tek kako ga je otac poslao u vojnu školu koju je i sam pohađao, kako je ondje došla do izražaja njegova sklonost istom spolu, kako se angažirao u kazališnoj sekciji i kako je radi privilegija u podjeli uloga pristao biti priležnikom postarijem gej mentoru, ocvalom učitelju glume. Čini se da ni poslije u karijeri nije propuštao prilike da se “preko kreveta” domogne primamljivih uloga. Prije nego što su ga izbacili zbog maratonskog niza psina i ekscesa, navodno je već mnogo puta iskušao seks s dječacima.

Nakon isključenja iz škole, New York je postao njegova meka. Otišao je ondje k sestri Joycelyn, koja si je tada već polako krčila put prema ulogama u brodvejskim predstavama. Jedno je vrijeme uzdržavala brata. On se pak, pun optimizma i nezadržive energije, bacio u život. Izravno odobravanje Njujorčana doživio je odmah, brzo si je našao društvo i vrlo brzo se uspio upisati u glumačku školu. Ovako ga opisuje Darwin Porter u knjizi: “Bijela, za jedan broj premalena majica pucala je na njegovim rukama i ramenima. Njegove su snažne noge bile zarobljene u najuži par traperica koje su se u eri vrećastih hlača mogle vidjeti na ulicama New Yorka. Prije nego što je napustio Srednji zapad, Brando je svoje traperice prao i sušio na sebi sve dok se nisu toliko skupile da su mu se u njima genitalije izazovno ocrtavale, obećavajući ‘dobru robu’, kako bi on to sam rekao”. Gej lovci na seks su ga željeli, a on je uživao u njihovoj pažnji i požudi. Štoviše, uživao je toliko da je u svojim ranim dvadesetima radio kao muška prostitutka u prvoj takvoj agenciji na istočnoj američkoj obali. Vlasnik agencije rekao je kako misli da je Brando obožavao taj svoj honorarni posao.

Upravo su njegove uske traperice bile zaslužne za uzdahe ženskog dijela publike. Svjestan da žene čine premoćnu većinu kazališnih gledatelja, Brando je igrao na tijelo: tako je prije izlaska na scenu u već spomenutoj predstavi Sjećam se mame (kojom si je priskrbio felatio i divljenje Marlene Dietrich) masturbirao do najveće erekcije i njome se šepirio po sceni. Broj žena koje su došle gledati taj prizor, stalno se množio.

Svaka je djevojka dovoljno dobra za seks

Bio bi težak posao pobrojiti sve Marlonove avanture za jednu noć koje se u njegovoj biografiji navode. U seksualne odnose hrlio je bezglavo, nije se klonio orgija, a često je u jednoj noći imao po nekoliko partnera i partnerica. Bobby Lewis, jedan od izvora informacija za ovu knjigu, rekao je kako misli da je “u osnovi Marlon bio heteroseksualac, unatoč brojnim ljubakanjima s muškarcima, osobito u četrdesetima i pedesetima. Prema svim dostupnim informacijama, Marlon je bio aktivan gej četrdesetih, a manje tijekom pedesetih godina. Nakon toga, što je bio stariji, čini se da je više-manje imao samo heteroseksualne veze. Tako sam barem čuo, ali s Marlonom nikad niste mogli biti sigurni”.

Budući da je bio objektivno lijep i zgodan, mnogi se nisu mogli načuditi činjenici da za seks nije birao ljepotice nego je, naprotiv, vrlo često spavao i s jako ružnim i debelim djevojkama. I sam je nekonvencionalni glumac priznao da mu je svaka djevojka dovoljno dobra za seks, bez obzira na vanjštinu. Ustvari, čini se da ga je privlačio svaki tip djevojke osim “klasičnih” plavokosih i dugonogih ljepotica. Gotovo je sigurno da u njegovu životu nije bilo žene koju nije prevario s nekom drugom. “Ne znam kako je to činio, ali ih je nekako uspijevao sve zadržati iako su one bile svjesne da nisu i jedine. I ne samo to, Marlon je uz to uspijevao svakog tjedna imati koju vezu sa strane. Bio je tako seksualno privlačan da bi mu se žene uvijek vraćale u zagrljaj. Čak i kad bi se dogodilo da se ujutro probude i otkriju da se iz njihova toplog kreveta možda preselio u neki još topliji”, posvjedočio je Marlonov prijatelj Bobby Lewis.

Od njegovih heteroseksualnih avantura koje se jedna za drugom nižu u biografiji (a što ostavlja dojam da je Brando bio možda i patološki usmjeren na seksualni aspekt svog života, te baca u sjenu sve intelektualno, kreativno, emotivno) valja izdvojiti odnose s Bette Davis, Stellom Adler, Dame Whitty (u pedestima najbogatija žena svijeta), Tallulah Bankhead, Geraldine Page, Rita Moreno, Marilyn Monroe. S potonjom je održavao prijateljstvo i povremene ljubavne susrete sve do njezine smrti 5. kolovoza 1962. Štoviše, Marlon je bio jedan od posljednjih osoba s kojima je Marilyn razgovarala neposredno prije smrti. Tvrdio je da je ona ubijena i da mu je nekoliko sati prije smrti “ispričala tako šokantnu priču koja bi razotkrila tajne ovoga grada i dovela do ponovnog pisanja svih tih biografija o Marilyn i Kennedyju”.

Razdjevičenje dvanaestogodišnjaka/inja

Na više se mjesta u Razgolićenom Brandu spominje kako je glumac najviše volio – sebe. U stvarnosti je mnogima zacijelo bilo iritantno slušati agresivno samouvjerene ispade Brandova samoobožavanja. “Pokorit ću svijet” i “Ja sam najbolji glumac i ljubavnik” – to su izjave koje su se od njega mogle često čuti. Svoj je penis zvao “moje plemenito oruđe”, obožavao je pokazivati golotinju gdje god je stigao i bio toliko tašt da je, poput neemancipirane žene današnjice, osjećao iskrenu mržnju prema svakome tko ga je nadmašivao ljepotom ili muževnošću. Tako je jednog dana u Marlonovu garderobu stigao Frank Sinatra da mu čestita na izvedbi. Svojoj je prijateljici i ljubavnici Stelli Adler ispričao: “Sav je blještao, taj prepečeni zamorac. A što se njegova glasa tiče, ljepše mi zvuči uškopljeni pijevac u zoru”.

Brandov je život, jasno je iz njegove biografije, sadržajniji i uzbudljiviji od svih filmova u kojima je glumio. Iz obilja seksualnih avantura koje ova knjiga stavlja u fokus, među intrigantnijim je ona s glumicom Taritom Teriipajom. Vezu s ljepoticom čija je majka bila Kineskinja, a otac s Bora Bore, upoznao je na snimanju Pobune na brodu Bounty. Tarita je u tom filmu imala sporednu ulogu. Nakon dugog i mukotrpnog snimanja, njihova se veza realizirala zajedničkim odlaskom u Los Angeles, gdje je Tarita otkrila da je Marlon oženjen. Kad je ostala trudna, Marlon ju je nagovarao da pobaci, ali je ona to odbila. Rodila je sina Teihotua kojemu je Marlon odbio priznati očinstvo. Razbješnjen, odletio je do atola gdje je šakama i remenom brutalno pretukao Taritu i ostavio je u lokvi krvi nakon čega se vratio u Los Angeles. Sve to svjedoči o Brandu kao nemoralnoj osobi, čije je mane slava samo pojačavala. Ipak je s Taritom živio u divljem braku i imao s njom dvoje djece.

Među muškarcima koji se navode kao Brandovi priležnici su i Clifford Odets, Montgomery Clift, Tenesee Williams, Steve Gilmore i mnogi drugi. Muškarac s kojim je pak prijateljevao prije smrti, bio je – Michael Jackson. “Michael je moj najbolji prijatelj... barem jedini vjeran. Svi su me drugi izdali”, rekao je 2000., godinu uoči smrti. Darwin Porter u biografiji navodi kako je za brojne usluge koje je Jackson za njega napravio, Marlon htio uzvratiti zaštićujući ga od optužbi da je seksualno iskorištavao djecu. “Ako te ikad proglase krivim u nekom od onih slučajeva seksualnog zlostavljanja djece, ja ću te izvući iz zemlje i prebaciti u sigurno utočište na Tahitiju. Ništa se ne brini, mogu ja to, uvjeravao ga je.”

Ne čudi da je Marlon Michaelu (implicitno) tolerirao taj grijeh: i sam je u divljim mladim njujorškim danima često općio s maloljetnicama. Ustvari, bio je “nabrijan” na razdjevičavanje tinejdžerica, a njegovi poznanici tvrde da se nije libio obljubiti dvanaestogodišnjake obaju spolova.

Zaražen slavom

Zato što je sadržajno previše orijentiran na Marlonov seksualni život (na to ukazuje i naslov biografije), autor Darwin Porter ne ostavlja previše prostora za Brandov aktivizam u području ljudskih prava. Glumac je, posvjedočili su mnogi, bio rasno snošljiv i čak preferirao crnu boju kože u vrijeme kad su crnci bili izvrgnuti drastičnoj segregaciji, osobito na jugu. Posebno se angažirao oko problema američkih Indijanaca, kojima je pomagao i novčano i čestim javnim istupima. Čak je odbio Oscara za ulogu u Kumu 1972., protestirajući tako protiv načina na koji američka filmografija tretira Indijance.

Zaražen slavom, Marlon Brando nije znao “stati kad je najbolje” nego je na pozornici i platnu ostao više od pet desetljeća. Publika ga se zasitila. Michaelu Jacksonu je prije smrti 2001. (a navodno je umro od komplikacija s dijabetesom i plućnim traktom) priznao: “U povijesti šoubiznisa nitko se nije opraštao dulje od mene. Moja je tragedija bila u tome što nisam znao sići s pozornice kad je predstava završila”.