Međunarodna razmjena kulturnih dobara

Koliki udjel u svjetskoj trgovini imaju razmjene kulturnih dobara i usluga? Tko je najveći izvoznik kulturnih dobara, a tko uvoznik? Koliko pojedini kontinenti, regije i zemlje sudjeluju u svjetskoj trgovini kulturnim dobrima? Koja kulturna dobra i usluge zauzimaju najveći postotak u kulturnoj trgovini? Na ova i mnoga druga pitanja o međunarodnim kretanjima i razmjeni kulturnih dobara i usluga odgovara nova studija Unescova Instituta za statistiku pod naslovom Međunarodni tokovi odabranih kulturnih dobara i usluga u razdoblju od 1994. do 2003. (International Flows of Selected Cultural Goods and Services, 1994-2003, Unesco Institute for Statistics, 2005.). Ovo izvješće dio je Unescovih napora u jačanju i implementaciji Konvencije o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izraza koja je gotovo jednoglasno (dva glasa protiv, SAD i Izrael) prihvaćena na Generalnoj konferenciji Unesca u listopadu prošle godine i koja, nakon što je ratificira najmanje trideset zemalja (Kanada je bila prva), stupa na snagu. Analize u ovoj studiji ponajbolje svjedoče o potrebi postojanja i provedbe Konvencije. Broj stvorenih i prodanih kulturnih proizvoda u svijetu povećava se ubrzanim ritmom. Sve intenzivnija međunarodna trgovina ovim proizvodima predstavlja značajan dio svjetske ekonomije (prema nekim pokazateljima sedam do deset posto). Trgovinska razmjena kulturnih dobara i kulturnih usluga nosi sa sobom ekonomske, sociokulturne i političke implikacije širokog raspona na koje Konvencija o raznolikosti kulturnih izraza s pravom upozorava.

Novi pristup statističkim podacima

Studija donosi novi pristup u usporedbi s prethodnim radovima Unescova Instituta za statistiku, jer je usmjerena na pojam kulturnog sadržaja, te odvaja razmjenu kulturnih dobara, odnosno “sadržaja”, od razmjene kulturnih usluga. U današnjem svijetu, glazba, knjige, filmovi, mnoga druga kulturna dobra i kulturne usluge, brzo prelaze međunarodne granice i stvaraju složenu sliku kulturnih trgovinskih tokova. Premda se u studiji navodi da se, uslijed nedostatka raspoloživih podataka, daje tek “parcijalni pogled” na trgovinske tokove kulturnih dobara i usluga u razdoblju od 1994. do 2003., analizirani podaci ipak omogućuju uvid u raspodjelu i smjernice svjetske trgovine kulturnim dobrima i uslugama. Podaci otkrivaju da je trgovina kulturnim dobrima snažno napredovala u deset godina, od 39,3 milijardi dolara u 1994. na 59,2 milijarde dolara u 2002. Istodobno, podaci pokazuju da se tržište u 2002. limitiralo na uski broj zemalja koje se javljaju kao najveći proizvođači i potrošači kulturnih dobara (tri zemlje – Velika Britanija, SAD i Kina – s 40 posto udjela). Kina se uzdigla na treće mjesto izvoznika kulturnih dobara u 2002. s iznosom od 5,2 milijardi dolara. Na vrhu liste izvoznika su Velika Britanija, koja je u istoj godini izvezla kulturne proizvode u iznosu od 8,5 milijardi dolara, te SAD sa 7,6 milijardi dolara. Zemlje u razvoju predstavljaju manje od jedan posto u ukupnom izvozu kulturnih dobara, ali podaci pokazuju da se među njima javljaju zemlje koje postižu sve zapaženije rezultate u izvozu kulturnih dobara.

Promatrajući po regijama i ekonomskim zonama, udio petnaest zemalja Europske unije u ukupnom izvozu kulturnih dobara u 2002. iznosio je 51,8 posto. Posljednjih godina najbolji je napredak ostvarila Azija, osobito jugoistočna Azija (mediji) i istočna Azija (vizualne umjetnosti i videoigre). Azija je u 2002. bila druga po veličini izvozna regija s udjelom od 20,6 posto, osobito zahvaljujući rastu u istočnoj Aziji koja je u razdoblju od 1994. do 2003. udvostručila svoj udio, te predstavlja 15,6 posto. Sjeverna Amerika je pala na treće mjesto izvoznih regija, od 25 posto u 1994. na 16,9 posto u 2002. Položaj Latinske Amerike nešto se poboljšao, ali još ostaje nizak: tri posto ukupne trgovine kulturnim dobrima. Izvoz Oceanije i Afrike nije pokazao nikakav napredak, s manje od jedan posto 2002.

U pogledu uvoza kulturnih dobara po pojedinim zemljama, na prvom su mjestu SAD s iznosom od 15,3 milijardi dolara, a slijedi Velika Britanija s dvostruko manjim iznosom – 7,8 milijardi dolara. Na trećem je mjestu Njemačka s 4,1 milijardom dolara.

Dominantna područja i kategorije

Studija se, također, posvećuje područjima i kategorijama koje imaju dominantnu poziciju u međunarodnoj trgovini kulturnim dobrima. Premda su tiskani mediji (30 posto, od čega se najveći postotak odnosi na knjige) izgubili prvo mjesto, oni su zajedno s nosačima zvuka (31 posto) i vizualnim umjetnostima (20 posto) očuvali u 2002. vodeći položaj u međunarodnoj trgovini kulturnim dobrima. Audiovizualni mediji predstavljaju 14 posto, i to zahvaljujući prvenstveno videoigrama.

Statistički podaci najviše nedostaju u području kulturnih usluga (osim u domeni audiovizualnih usluga): kulturne usluge često ne čine dio podataka koje su zemlje zakonski obvezne prikupljati. Podaci koji se odnose na audiovizualne i ostale usluge pokazuju da je SAD najveći izvoznik kulturnih usluga sa 6,7 milijardi dolara, dok je Velika Britanija na drugom mjestu s 1,5 milijardi dolara.

Uslijed nedostatnosti podataka i metodoloških teškoća, nije moguće uočiti, na primjer, ulogu Indije kao velikog proizvođača i izvoznika dugometražnih filmova: Indija snima gotovo 700 filmova godišnje (usporedbe radi, SAD snima oko 400 filmova godišnje). Te nedostatnosti i teškoće svakako su prisutne i kada je riječ o udjelu zemalja u tranziciji i zemalja u razvoju na međunarodnom tržištu kulturnim proizvodima. Također će se pozornost morati posvetiti novim oblicima trgovine vezanim uz informacijske i komunikacijske tehnologije koje su promijenile i mijenjaju tradicionalne tokove trgovine kulturnim dobrima i donose nove, kao što je, na primjer, elektronička trgovina. Upravo je Internet imao glavnu ulogu u širenju trgovinskih tokova kulturnih proizvoda (glazbe, knjiga on-line...), a time potakao i pitanje višejezičnosti (prema Unescu, samo 10 posto od 6000 jezika u svijetu koristi se na Internetu).

Primjer Hrvatske

Tabelarni pregledi na kraju studije obuhvaćaju 120 zemalja, što omogućuje i usporedbe između zemalja. Izvoz kulturnih dobara iz Hrvatske u 2002. iznosio je 39 milijuna dolara, od čega se najveći dio (24 milijuna) odnosio na tiskovine, dok su knjige i nosači zvuka na drugom mjestu (sa šest milijuna svaki). U istom razdoblju, na primjer, izvoz iz Mađarske iznosio je 720 milijuna dolara, Slovenije 59 milijuna dolara, Slovačke 113 milijuna dolara. Uvoz kulturnih dobara u Hrvatsku u istoj godini iznosio je 87 milijuna dolara (prema 205 milijuna u Mađarsku, 50 milijuna u Sloveniju, 94 milijuna u Slovačku). Podaci izneseni u Unescovoj studiji dragocjeni su za daljnja istraživanja položaja i promicanja Hrvatske u međunarodnoj razmjeni kulturnih dobara i kulturnih usluga. Samo usput, Finska je unutar Odjela za kulturnu politiku Ministarstva obrazovanja nedavno osnovala novi sektor za kulturni izvoz koji će voditi brigu o promicanju izvoza kulturnih dobara i usluga, o čemu bi se i u Hrvatskoj moglo razmisliti.