10.3.2005.

Silva Kalčić  

Mehanička reprodukcija stvarnosti

Slavko Kačunko, profesor moderne umjetnosti na Sveučilištu u Osnabrücku, u Zagrebu u kojemu je studirao predstavio je svoju opsežnu knjigu na temu closed-circuit instalacija. Novi mediji su živo područje u nastajanju i stoga teoretski slabo pokriveno, a osobito poglavlje instalacija zatvorenog kruga, relevantna iako dosad podcijenjena tema. Tim je veća vrijednost predstavljene publikacije, kao jedinog sveobuhvatnog pregleda dosad nesustavno obrađene umjetničke forme u razdoblju od 40 godina ili od njezinih početaka (autor započinje s 1964.).

Zamjena strategija nadziranja

Knjiga sadrži teorijske tekstove i kritike o vizualnoj kulturi, te geo-povijesni pregled closed-circuit video instalacija. Autorski rad na prikupljanju građe i pisanju knjige trajao je tri godine (s dvogodišnjom stipendijom Fritz-Thyssen Foundation, Köln), a rezultat je gusto pisana knjiga od 1182 stranica, opremljena DVD-om sa shemama, crtežima i fotografijama (više od trinaest tisuća slika i instalacija, koje su pregledno poredane prema umjetnicima i njihovim radovima, abecednim i kronološkim redom). Prvi je put dostupna građa sakupljena, arhivirana prenošenjem analognih zapisa u digitalni medij, a proces nastajanja instala?ija dokumentiran skicama (uglavnom u privatnom vlasništvu umjetnika), napokon je zabilježen i trajno sačuvan. Za potpunu razvidnost funkcioniranja radova Kačunko je svaki (1100 radova koje su smislili i realizirali 650 autora) detaljno opisao, te ih je svrstao u cjeline prema umjetničkom, kronološkom i geografskom kriteriju. Knjiga uključuje i pregled teoretskih radova objavljenih na tu temu od početaka medija, također donosi bibliografiju, reference i opsežna terminološka objašnjenja s prijedlozima defini?ija za pojmove: instalacija, performans, Input/Output, Feedback, (vremenska) neposrednost/izravnost, interface i interakcija i kao takvi oni predstavljaju bitni diskurzivni aparat Kačunkova istraživanja.

U uvodnom dijelu predavanja autor je pojasnio o čemu je tu zapravo riječ: pod closed-circuit ili video instalacijama zatvorenog kruga razumijevamo live prijenos audiovizualnih signala ili digitalnih podataka, kao što ih poznajemo iz medija radija i televizije. Direktna, CC-veza između aparata za snimanje i reprodukciju tehnička je osnovica za sve CC-video instalacije, koje se u Americi i zapadnoj Europi pojavljuju već sredinom šezdesetih godina. Odmah su postale, prije svega zbog njihova vremenskog i prostornog učinka, jedno od omiljenih područja umjetničkog djelovanja. Pritom nije važno je li video slika snimljena ili reproducirana uživo (istodobno snima?je i reproduciranje stvarnosti putem kamere, ili s time-delayom), no neizostavno mora postojati izravna ili neizravna veza između spomenutih uređaja.

Umjetničko stvaranje kao manipulacija stvarnošću

Knjiga je podijeljena na poglavlja koja pokrivaju područja: odnosa između Subjekta i Objekta, konstrukcije stvarnosti, sistemskih modela i uzoraka vladanja/ponašanja, koncepata igre i obrazaca učenja, prikupljanja podataka i njihove kontrole, telekomunikacije. To su polja umjetničke djelatnosti koja su se kristalizirala iz opsežnog prikupljenog materijala, posluživši kao “sadržajne” upute ili vodiči u svrstavanju konkretnih djela, objašnjava autor. Ona pokrivaju sve danas poznate oblike kreativnog izraza u području medijske umjetnosti i stoga imaju reprezentativni karakter, ona su model za medijsku umjetnost, tvrdi Kačunko. Njegova knjiga, također, predstavlja prvi gl?balni pregled jednog aspekta medijske umjetnosti, jer pruža uvid u interkulturalne uvjete rada raznih umjetnika (međukulturalni nomadizam razlog je zbog kojega su neki autori neopravdano manje poznati publici, neuvrštavani u preglede umjetnosti neke pojedine države, nigdje se ne zadržavajući dovoljno dugo) i uključuje istočnoeuropske, južnoameričke, istočnoazijske i australske umjetnike. Video slika uživo nastaje kasnih šezdesetih godina prošlog stoljeća s Josephom Paulom, koji je u javnosti postao poznat ?ao video bandit jer je razvio vrst video konvertera kojim je, kao idejni prethodnik hackera, uspio ući u državnu televiziju.

Najpoznatiji rad u ovom mediju, u kojemu je “tematiziranje odnosa subjekt-objekt podignuto (ili spušteno) na jednu općenitiju razinu s mnoštvom popratnih konotacija” svakako je Nam June Paikov TV Budha iz 1974. Statua Bude koji sjedi postavljena je, zamjenjujući gledatelja, ispred TV monitora sa slikom tog istog kipa, transmitiranom video kamerom. TV slika je živa (direct video streaming), statična, nepomična. Kod instalacija zatvorenog kruga česta je promjena uloga u tradicionalnom odnosu subjekta i objekta, umjetnik ili sam promatrač postaju “eksponat” ili “performer”. Ta vrsta promjene uloga postaje realnost tek s mogućnošću istodobnog snimanja i reproduciranja stvarnosti, putem videokamere i monitora. Dieter Kiesling u radu 2 cameras iz 1995. sučelice i tek malo preblizu postavlja dvije digitalne kamere podešene na auto-fokus, koje se cijelo vrijeme pokreću (pojačan je intenzitet zvuka) u nemogućnosti izoštravanja slike. Umjetnik tim tragikomičnim efektom “primijenjenu tehnologiju stavlja u centar pažnje”. Odnos subjekt-objekt, dakle, može biti i odnos između čovjeka i stroja, kao i (ne)samostalnost tehnologije.

Medijalne “konstrukcije stvarnosti” uz ostalo obuhvaćaju i čitav spektar instalacija iz područja Virtual-/Augmented-/Mixed Reality/Enhanced Reality, navodi Kačunko dajući za primjer umjetnika Petera Campusa koji se igra s različitim razinama realiteta: različiti isječci stvarnosti dovode se u različite odnose jedan prema drugome, oni se mogu pretapati, preklapati itd. U Campusovu radu Interface iz 1982. zahvaljujući projekciji preko ploče od pleksiglasa vidimo našu dvostruku sliku u naravnoj veličini, istodobno kao video sliku i kao zrcalni odraz (gdje su zamijenjene lijeva i desna strana tijela). U drugom njegovu radu (Tri tranzicije, 1973.) tzv. performans zatvorenog kruga prikazuje se kao video. Umjetnik se snima u činu rezanja papira, u sobi koju istodobno snimaju dvije nasuprotne kamere. Njihove se snimke preklapaju – ista je figura viđena sprijeda i straga odjednom; time umjetnik želi pokazati da vizualna percepcija nije mjera stvarnosti.

“Stari” novi medij video slike

Pod “sistemske modele i uzorke vladanja/ponašanja” spadaju instalacije koje se bave komunikacijskim i biološkim sistemima, umjetnom inteligencijom i robotikom. Zanimljive su biofeedback-instalacije, kod kojih kompjutorski sustav prerađuje funkcije ljudskog organizma koje se ne može svjesno kontrolirati: otkucaje srca, pokrete zjenica. Način na koji mičemo oči, aktivnost gledanja tada su-stvara umjetničku instalaciju. Osim kompjutorske vizualizacije slika, video instalacije zatvorenog kruga mogu biti i zvučne, posebno česte u Japanu gdje auditivna percepcija ima prednost pred vizualnom, dominantnom u zapadnoj kulturi. Tako se u djelu Davida Rockebyja glazba generira na temelju pokreta gle?atelja... Takozvani “koncepti igre i procesi učenja” označavaju četvrto eksperimentalno područje medijske umjetnosti: “kao igrači prisiljeni ste prihvatiti pravila igre, morate se u tom smislu “opustiti” i istovremeno razmišljati, odnosno težiti uspostavi ili održanju kontrole”. Peto područje, Kačunko ga naziva “prikupljanje podataka i njihova kontrola”, uključuje brojne instalacije koje se bave kako tradicionalnom, tako i aktualnom problematikom nadziranja u medijalnom, umjetničkom i socijalno-političkom kontekstu. “Pitanje koje si postavljamo je: na koji način i s kojim posljedicama se odvija medijski prouzrokovana pretvorba od Homo Sapiensa do Homo Fabera, do Homo Ludensa i konačno do Homo Numericusa?” Video instalacija shematski se sastoji od inputa, outputa i kompjutora; kod instalacija zatvorenog kruga input uvijek mora biti kamera. To može biti i nadzorna kamera, kada se umjetničkim radom otvara problematika nadziranja gdje se situacija ponekad preokreće, i promatrani postaje promatrač: u radu Buffalo under surveillance Julie Scher (SAD) cijeli grad je pod nadzorom, a posebno je fokusiran ured za imigracije; činjenica je da se u realnom, tehnologiziranom svijetu, a posebno u Velikoj Britaniji, provodi sveopće panoptičko nadziranje (tzv. camera modula). Bavljenje problemima nadziranja ima uz ostalo zadatak istraživanja odnosa između javne i privatne sfere: telekomunikaciju. U slučaju CC-videoinstalacija Kačunko se ograničava na one koje uspostavljaju jednu tzv. point-to-point vezu između dvije ili više udaljenih lokacija, na primjer u satelitskoj closed-circuit instalaciji Keitha Sonniera & Lise Bear, kolaborativnom performansu koji je istodobno izveden na zapadnoj i istočnoj američkoj obali (povezujući San Francisco i lokaciju današnjeg ground zero u New Yorku), igrom slučaja na simboličan datum 11. rujna 1977. “Jedna od važnih i kritičnih logičkih posljedica telekomunikacije je i tzv. telepresency, teleimerzija, s jednim stanjem bivanja svugdje (i nigdje) u tzv. telematskim društvima/zajednicama”, navodi Kačunko.

Knjiga Closed Circuit Videoinstallationen, otvorene hyper-text strukture (uz podrazumijevanje integrativnosti – transdisciplinarnosti umjetnosti i medija), da zaključimo, bavi se jednim od najznačajnijih aspekata povijesti medijske umjetnosti, video instalacijama zatvorenog kruga, razmatrajući globalni (prostor/vrijeme) kontekst u kojemu nastaje medijska umjetnost i povezujući produkciju na različitim kontinentima (u knjizi je predstavljeno i 17 hrvatskih umjetnika). Takav će pregled pridonijeti budućim pokušajima dijagnosticiranja povijesne uloge video slike i specifičnih zakonitosti analognog i digitalnog medija.?Autor je u predavanju, u organizaciji Gorana Blagusa, istaknuo da je u radu na knjizi “glumio idealnog povjesničara umjetnosti u smislu Aloisa Riegla – nemati svoj osobni ukus”. Nažalost, knjiga je zasad dostupna samo na njemačkom jeziku.

Slavko Kačunko je profesor povijesti umjetnosti modernog razdoblja (19. i 20. stoljeće) na Sveučilištu u Osnabrücku, Njemačka. Od 1993. predaje i piše o medijskoj umjetnosti (Art Academy, Düsseldorf; Goethe-University, Frankfurt; Multimedia Center/Goethe Institut, Zagreb; Soros Foundation, Sarajevo; San Francisco Art Institute, KHM, Köln; ZKM, Karlsruhe itd.). Objavio je nekoliko knjiga na području teorije umjetnosti i medija: Marcel Odenbach. Performance, Video, Installation 1975 – 1998, Chorus-Verlag für Kunst und Wissenschaft, München-Maiz, 1999.; Dieter Kiessling. Closed-Circuit Video 1982 – 2000, Verlag für Moderne Kunst, Nürnberg, 2001.; Las Meninas transmedial. Malerei. Katoptrik. Videofeedback, Verlag und Datenbank der Geisteswissenschaften, Weimar , 2001.