Grci i Rimljani ubijali su životinje i spaljivali ih na oltarima da bi osigurali pozitivan ishod svojih pothvata. Narodi cijelog svijeta ulagali su viškove svojih nacionalnih proizvoda, umjesto u unapređivanje proizvodnje, u crkve, džamije, hramove. Ljudi su vjerovali da će maske s ptičjim kljunovima zaštititi od kuge, da će nošenje ovčjih lubanja i runa (uz pravljenje dovoljne buke) donijeti dobru poljoprivrednu sezonu. Doktori znanosti čitav su život uložili u dokučivanje kako je moguće da zlo postoji u svijetu koji je stvorio dobar i svemoćni bog koji nas beskrajno ljubi, ili kako je moguće da u vječni život uđu i ljudi koji vjeruju u drugačiji skup sadržaja od onoga u koji mi vjerujemo. Kako šarmantno i, istovremeno, kako čudno! I kako bez veze sa stvarnim svijetom!
Misija: Naša je misija pružiti svakom kupcu najbolju vrijednost za novac kroz vrhunsku uslugu i zadovoljstvo kupnje te pomno izabran asortiman kvalitetnih roba s naglaskom na svježe, zdravo i domaće. Vizija: Biti najbolji trgovački lanac u regiji koji će biti standard i mjerilo kvalitete i profesionalnosti u svim segmentima poslovanja - kupcima prvi izbor pri kupnji, zaposlenima poželjan poslodavac, poslovnim subjektima pouzdan partner i društveno odgovorna kompanija. Vrijednosti na kojima temeljimo naš uspjeh su kvaliteta, uslužnost, povjerenje, inovativnost i razumijevanje potreba naših kupaca. - Vizija. Jedna Agencija. Jedna Zajednica. Agencija kojoj nema ravne u njezinim osnovnim djelatnostima, koja djeluje kao jedan tim, potpuno integrirana u svoju Obavještajnu zajednicu. Misija: mi smo prva linija nacionalne obrane. Ostvarujemo ono što drugi ne mogu ostvariti i idemo onamo kamo drugi ne mogu ići. Svoju misiju izvodimo: prikupljajući informacije koje otkrivaju planove, namjere i sposobnosti naših protivnika i osiguravaju osnovu za odlučivanje i djelovanje; dajući pravodobne analize koje osiguravaju uvide, upozorenja i mogućnosti za Predsjednika i donosioce odluka zadužene za zaštitu i promicanje interesa Amerike; izvodeći prikrivene djelatnosti po nalogu Predsjednika kako bi se uklonile prijetnje ili ostvarili ciljevi politike SAD.
Ptičji kljunovi i ovčje lubanje Katkad smo u iskušenju: navike, rituali i ideje drugih civilizacija - onih iz prošlosti kao i onih iz drugih, manje dominantnih dijelova svijeta - čine nam se smiješnim i nerazumnim, nerazumnim do smiješnosti. Grci i Rimljani ubijali su životinje i spaljivali ih na oltarima da bi osigurali pozitivan ishod svojih pothvata. Narodi cijelog svijeta ulagali su viškove svojih nacionalnih proizvoda, umjesto u unapređivanje proizvodnje, u crkve, džamije, hramove. Ljudi su vjerovali da će maske s ptičjim kljunovima zaštititi od kuge, da će nošenje ovčjih lubanja i runa (uz pravljenje dovoljne buke) donijeti dobru poljoprivrednu sezonu. Doktori znanosti čitav su život uložili u dokučivanje kako je moguće da zlo postoji u svijetu koji je stvorio dobar i svemoćni bog koji nas beskrajno ljubi, ili kako je moguće da u vječni život uđu i ljudi koji vjeruju u drugačiji skup sadržaja od onoga u koji mi vjerujemo. Kako šarmantno i, istovremeno, kako čudno! I kako bez veze sa stvarnim svijetom!
Apokalipsa danas Onda se okrenemo stvarnom svijetu, onome koji mi poznajemo i u kojem živimo, i zapazimo da u njemu, zbog nečega, već neko vrijeme svaka pristojna organizacija (ili ona koja se takvom želi predstaviti) proklamira urbi et orbi svoju misiju i viziju. Zapazimo da u tom našem svijetu, dakle najboljem od svih mogućih svjetova, “misiju i viziju” naviještaju podjednako lokalni trgovački lanac i središnja obavještajna agencija najmoćnije zemlje svijeta, provincijalna sveučilišta i multinacionalne kompanije, tijela državne uprave i knjižnice i bolnice.
Ne treba biti filolog da bismo osjetili da riječi “misija” i “vizija” pripadaju posve drugom jeziku (“registru”, rekli bi lingvisti) od onog kojim se organizacije i poduzeća zapravo bave. “Misija”, hrvatski “poslanje” (latinski mittere znači “slati” ili “poslati”), ono je što je uskrsli Isus povjerio apostolima: “Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga” (Mt 28, 19), te su to oni počeli provoditi na Pedesetnicu, uz spektakularan “dar govorenja u jezicima” (“strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom”): “I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša.” S druge strane, “Vizija” (hrvatski “viđenje”, od latinskog videre “vidjeti”), jesu Mojsijev gorući grm, Pavlov put u Damask, Ivanova Apokalipsa.
Inspirativne riječi Implikacije su žlahtne. “Poslanje i viđenje” poduzeća i firmi, bili oni kvartovski dućan ili kompanija koja zapošljava pedeset tisuća radnika na pet kontinenata, u biti su isti: zaraditi što više para i ne propasti. “Poslanje i viđenje” državnih i javnih organizacija još su jednostavniji: ne propasti. Odakle onda potreba da se ti posve razumljivi, ali i posve svjetovni zadaci ogrnu u evanđeosko, religijsko ruho, da se diljem svijeta, u milijunima verzija, sriču “inspirativne riječi koje su odabrali uspješni voditelji kako bi jasno i koncizno prenijeli usmjerenje neke organizacije” (kako nas o “misiji i viziji” uče na “MindTools: essential skills for an excellent career”)?
Ciničan će odgovor biti: reklama. Treba u najljepši verbalni celofan zapakirati ono čime se bavimo - jer bavimo se vrlo prozaičnom stvari, “kurvanjskom kurvom čovječanstva”, kako je o novcu napisao Shakespeare. Za nijansu manje ciničan bit će odgovor da veliki to rade iz sebi poznatih razloga, dok manji naprosto, i bez suvišne refleksije, oponašaju velike, čineći tako malo zato jer se “tako pristoji” (“svi to imaju, pa moramo i mi”), malo u potajnoj nadi da će im čarobne riječi velikih donijeti i uspjeh velikih.
Strateško planiranje Sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća dominantna metafora korporacijskih voditelja nije bila vjerska, nego vojnička. Govorilo se o “strateškom planiranju”, a ono je predstavljano kao “jedan i najbolji put za razvijanje i primjenu strategija koje će povećati konkurentnost svake poslovne jedinice”. Jedan je najbolji put, u prijevodu, zahtijevao odvajanje mišljenja od djelovanja, tj. uvođenje nove funkcije, novog specijaliziranog radnog mjesta posvećenog isključivo mišljenju. Ne, nije to bilo radno mjesto filozofa, nego “strateških planera”. Nažalost, vojnički pristup nije donio potpun uspjeh. Pokazalo se da planiranje često škodi razmišljanju, da ga ograničava, da “manipulacija brojkama” pomračuje “pravu viziju”. Ukratko, pokazalo se da su najuspješnije strategije vizije prije nego planovi (tako je barem tvrdio Henry Mintzberg u Harvard Business Review iz 1994).
Vizija je, drugim riječima, nužno iracionalan čin, hajdegerovsko prereflektivno razumijevanje, trijumf kreativne intuicije, sretan trenutak božanskog, ili bogolikog, nadahnuća. Potvrđuju to i svjedočanstva o uspješnim vizijama. “Jim Clark, utemeljitelj tvrtke Silicon Graphics, imao je viziju da će trodimenzionalno vizualno računarstvo olakšati upotrebu kompjutera.” “Jednoga dana 1943, trogodišnja kći Edwina Landa upitala je zašto ne može odmah vidjeti svoju fotografiju. U roku od jednog sata znanstvenik je koncipirao fotoaparat koji će posve preobraziti njegovu kompaniju - nastala je Polaroid kamera.” Dodirna se točka s religijom jasno ukazuje – ovdje, kao i u zadaći misije i vizije da “dojmljivo priopće nakane i motivira tim ili organizaciju za ostvarenje privlačnog i nadahnutog zajedničkog viđenja budućnosti” (osjetite zanosan milenaristički ton), da “definiranjem ključnih mjerila uspjeha organizacije govore vodstvu i dioničarima”, a “određivanjem vrijednosti organizacije pouče djelatnike kakvo se ponašanje od njih očekuje i nadahnu ih da daju ono najbolje... i da pomognu mušterijama da bolje razumiju zašto surađivati s organizacijom.”
Svemoćno biće Tu se javlja jedan bradonja iz stražnjih redova, zadovoljno poskakujući na stolici. “Novac posjeduje svojstvo kupnje bilo čega, prisvajanja svih predmeta; to znači da je novac i predmet osobitoga posjedovanja. Univerzalnost njegova svojstva jest svemoć njegove biti; stoga je novac - svemoćno biće. Tako sam napisao još 1843! A odavde je, uostalom, samo korak do otvorenog priznavanja svemoći tog bića, i našega komuniciranja s njime onako kako se sa svemoćnim bićem komunicira. Onkraj razuma i racionalnosti.”
Da, Marxe, stari bradonjo. U pravu si, opet si u pravu. Tvoja je vizija bila točna. Prije stotinu i sedamdeset godina kao i danas. I u vijeke vjekova, amen.