Zbornik sa studentske konferencije u Zagrebu dokazuje da je polje slavistike nepresušan izvor tema koje nas povezuju više no što nas razdvajaju
Prošle jeseni, točnije od 9. do 11. listopada 2013. godine, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu održala se studentska znanstvena konferencija koja je iza sebe ostavila i nedavno objavljeni zbornik radova koji je uredio Krešimir Bobaš. Konferenciju Jučer, danas, sutra – slavistika plenarnim izlaganjem otvorio je dr. sc. Zvonko Kovač; govorom kojim je otvorio prostor za promišljanja o budućnosti slavistike kao područja znanstvenog istraživanja. A da se tu ima što istraživati dokazali su sami studenti i njihovi radovi predstavljeni na konferenciji i otisnuti u zborniku.
Zbornik i sama konferencija plod su suradnje studentskog organizacijskog odbora, okupljenog u Klubu studenata južne slavistike A-302, Odsjeka za južnoslavenske jezike i književnosti te Studentskog zbora; oni su, u partnerstvu s udrugom za promicanje makedonsko-hrvatskih kulturnih veza Spectrum, financijski poduprli projekt. U zborniku je uz uvodnik urednika objavljeno dvadeset i sedam radova studenata i postdiplomaca iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije, Mađarske, Ukrajine, Bugarske i Austrije. Zbornik započinje Bobaševim uvodnikom u kojem se skreće pažnja na važnost znanstvenog bavljenja slavistikom u vremenu globalizacije, s naglasakom na interkulturne poveznice i važnost slavenskih naroda, jezika i kultura, kao i njihovih predstavnika, za sveukupnost europskih i svjetskih ostvarenja.
Zaboravljeni autori i potisnute teme Izlaganja su održana na slavenskim jezicima, a objavljeni radovi potkrijepljeni su i sažecima na engleskom jeziku. Zbornik započinje radom Ljiljane Bajac s Filozofskog fakulteta u Novom Sadu Romani Svetozara Ćorovića kao preteča moderne srpske proze. Rad se bavi razvojem srpskog romana u dvadesetom stoljeću te se kroz kompleksnu komparativnu analizu likova pokazuje kako se Ćorovićevi romani mogu svrstati u književno povijesno razdoblje moderne. U radu je prikazan i razvoj književne figure žene od zapostavljenog, pasivnog proizvoda patrijarhalnog društva do individue sa svim svojim posebnostima i emotivnim stanjima. Bajac obrađuje i klasične književne motive poput dolaska sa sela u grad, kao i sukobe koji proizlaze iz takvih prostornih pomicanja i mijena.
Rad Jasenke Begić, Anabele Lendić i Ivone Radić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Aproprijacija društvenih stereotipa u konstrukciji povratnog diskursa s elementima humora obrađuje nacionalne stereotipe iz regije s jedne strane, te stereotipe o osobama homoseksualne orijentacije s druge strane, kao i humorističku komponentu sadržanu u tim predrasudama koju su ilustrirale primjerom filma Parada, autora Srđana Dragojevića. Autorice su naglasile hiperprodukciju tih diskursa te njihovo raslojavanje u filmu.
Čini se kako su podjele karakteristične za današnji svijet u kojem je više no ikada potencirano pitanje identiteta, pa tako ne čudi što rad Maide Bilkić s Filozofskog fakulteta u Zadru i Džalile Osmanović s Filološkog fakulteta u Banja Luci govori upravo o toj temi, a naslovljen je Koliko Bosna i Hercegovina treba jezika: ispitivanje stavova mladih prema upotrebi triju službenih jezika u Bosni i Hercegovini. Rad se bavi vrlo osjetljivom temom službenog, odnosno službenih jezika današnje Bosne i Hercegovine. Studentice su mišljenja kako je podjela umjetno stvorena političkim potezima za vrijeme i nakon posljednjeg rata. U središtu je rada anketa koju su proveli studenti Sveučilišta u Bihaću na području Unsko-sanskog kantona, a koja je pokazala da 74 posto ispitanika smatra da se tri jezika ne razlikuju dovoljno da bi ih se moglo nazivati različitim jezicima, dok 75 posto ispitanika smatra da Bosni i Hercegovini nisu potrebna tri službena jezika.
Rad Nikole Blagojevića, Nomina agentis u sportu u srpskom i hrvatskom jeziku također se bavi jezičnim vezama – u ovom slučaju leksičkom povezanosti sportskih termina u srpskom i hrvatskom jeziku. Blagojević prati sportski leksik srpskih i hrvatskih portala, na temelju čega se onda formuliraju zaključci o leksiku, ali i morfološkoj konstrukciji sportske terminologije i razlikama i sličnostima u ovim dvama standardima.
Majda Čolak s Filozofskog fakulteta u Zagrebu je radom Izgovorna stvarnost glagola u hrvatskom standardnom jeziku postavila kritiku izostanka ortoepije u elektronskim medijima. Autorica je primijetila četiri skupine učestalih pogrešaka: silazni naglasci na nepočetnim slogovima, dokidanje naglasnih preinaka, hiperkorekcije analogijom te hiperkorekcije koje nisu nastale analogijom, tj. ne proizlaze iz želje korisnika za pojednostavljivanjem. Njezin rad ukazuje kako na nedostatak sličnih istraživanja, tako i na dijalektološku kompleksnost govornog područja Hrvatske koji dodatno usložnjava problematiku.
Mnoštvo dijalekata, mnoštvo pitanja Dio posvećen dijalektološkim temama u ovom zborniku otvara rad Mile Dragić i Marine Šafer s Filozofskog fakulteta u Novom Sadu Analiza dijalekata u pripovetkama iz antologije savremene bunjevačke književnosti Lipota naše riči. Zaključak je rada kako je zbog specifičnih geografskih prilika došlo do miješanja bunjevačkog govora sa šumadijsko-vojvođanskim dijalektom. Naime, danas Bunjevci žive na području na kojem se govori šumadijsko-vojvođanski dijalekt, tako da je nemoguće izolirati bunjevački dijalekt i ne uzeti u obzir utjecaj standardnog jezika – prisutan u govoru i pismu, kroz moderne medije i tiskovine.
Tanja Đurić s Učiteljskog fakulteta u Osijeku u svome se radu Leksikologija slavonskog dijalekta pred izazovima suvremenog društva bavi najarhaičnijim dijalektom štokavskog narječja i izazovima s kojima se susreću njegovi govornici. Leksikološke posebnosti tog dijalekta autorica sagledava kroz onomastiku, frazeologiju, ali i značenje koje imaju i dobivaju u današnjem kontekstu. Osim što evidentira, rad također podsjeća na “arhaična” imena, frazeme i lekseme, te predstavlja doprinos lingivističkom proučavanju kulturnog pamćenja.
Peter Langenthal s Filozofskog fakulteta u Zagrebu radom Hrvatski jezik kod gradišćanskohrvatske mladeži iznosi kako su obitelj i crkva u gradišćanskih Hrvata kroz povijest bili glavni čuvar kulturnog i jezičnog identiteta, dok danas sve veći utjecaj ima hrvatska glazba, glazbeni festivali i djelovanje folklornih društava. Rad se zasniva na istraživanju koje je autor rada proveo na mladim gradišćanskim Hrvatima u dobi od 17 do 35 godina.
Antonia Raguž i Nikolina Penava s Filozofskog fakulteta u Zagrebu radom Kulturološko-povijesni kontekst jezičnih dodira između bugarskog jezika i dubrovačkog govora, dale su povijesno-kulturološki kontekst određenih leksema s dubrovačkog područja koji su identični ili imaju isti korijen kao i određeni leksemi u bugarskom jeziku. Autorice su tako skrenule pažnju na važnost trgovačkih i putova katoličkih misionara na razvoj govora i jezika. Penava i Raguž također ukazuju na trgovačku i vjersku povezanost Dubrovčana i Bugara. Malo je poznato da su Dubrovčani financirali gradnju katoličkih crkava te su tako imali utjecaj na širenje katoličanstva, a postojala je i suradnja dubrovačkih i bugarskih katoličkih svećenika. Dio rada posvećen je i zajedničkom vanslavenskom izvorištu utjecaja na dubrovački i bugarski – onome Osmanskog Carstva tj. turskoga jezika.
Književnost na tisuću načina Dragana Eftimova s Filološkog fakulteta u Skopju predstavila je rad Kružno patuvanje na senkata sili bajki od levot džeb do animiran film. Rad tematizira bajku “Kružno putovanje sjenke” makedonskog autora Aleksandra Prokopieva, koji je 2010. godinu za nju dobio nagradu Balkanika, a 2012. je bio nominiran za europsku nagradu Angelus. Bajka započinje autorovim riječima da je bajka namijenjena ljubiteljima animiranoga filma – i, zaista, režiser Žarko Ivanov upravo je prema toj bajci napravio animirani film. Rad Eftimove smješta bajku u kontekst motivacije onog djetinjeg u nama, koje se, zbog zahtjeva suvremenog života malo po malo gubi ili zanemaruje.
Katarina Kondratenko s Instituta za filologiju Nacionalnog sveučilišta Taras Ševčenko u Kijevu, radom Žanrovska specifičnost i stilska obilježja suvremenih hrvatskih putopisa obrađuje putopise Marine Šur Puhlovski (Novi zapisi s koljena), Jasena Boke (Na putu svile) te Kristijana Vujičića i Željka Špoljara (Welcome to Croatia). Teza autorice je da su ti putopisi formom slični reportaži, a da je sadržajno riječ o filozofskim osvrtima o samom svijetu koji se kroz putovanje upoznaje, ali i o upoznavanju samog sebe.
Kontrastivni osvrt na prijedlog na u srpskom i njemačkom jeziku, dao je rad Nataše Kurtume s Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Rad Spacijalni predlog na u srpskom i njegov ekvivalent u njemačkom jeziku temelji se na djelu Heinricha Bölla Cena pomirenja u originalu i njegovu prijevodu na srpski jezik. Autorica je zaključila da se u spomenutom prijevodu prijedlog na koristio u većem broju primjera, točnije u 40 rečenica, dok se u svojem spacijalnom značenju koristio tek u 14 rečenica, što iznosi tek 32,6 posto.
Anes Osmić iz Sarajeva, student prve godine tamošnjeg Filozofskog fakulteta, predstavio je svoju književnu teoriju kruga. Tri bitna elementa te teorije jesu čitanje, vidokrug i točka. Čitanje se shvaća kao vrsta društvenog angažmana, vidokrug je osobni kontekst čitaoca, a točka fokalno mjesto, koje pretpostavlja primjenu određene teorijske optike. Kako svako književno djelo ima nekoliko fokalnih točki – a njima se može pristupiti iz kuta određenih književnih teorija – potrebno je suziti njihov broj. Teorija se pokazala privlačnom i te je potaknula živu raspravu. Iako nedorađen i bez konkretnog vodstva profesora, rad svjedoči o filološkom duhu, volji i znanstvenim kapacitetima Osmića.
Sonja Prijić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu predstavila je moguću interpretaciju simboličke i mitološke osnove romana Kaciga užasa Viktora Pelevina. Pelevin je vrlo intrigantna ličnost ruske književnosti, osobnost o kojoj se ispredaju mnoge priče, a možda najzanimljivija od njih je ona da osoba autora zapravo uopće ne postoji (što ga, razumije se, čini iznimno popularnim). Kaciga užasa je postmodernistički roman koji formom podsjeća na dramski tekst. Prijić je stavila naglasak na pitanje stvarnosti koje se pojavljuje u osnovi romana, na njegovu slojevitost i nesigurnost – svi su likovi sudionici svojevrsnog reality showa i svi proživljavaju izgubljenost u labirintu, a thread, koji je ovdje doslovno virtualna Arijadnina nit, jest jedino što je u tome svijetu konkretno. Autorica povlači sjajnu paralelu sa svijetom današnjice i postavlja pitanje o naravi naše svakodnevne realnosti. Prijić je ovim izlaganjem omogućila vrijedan uvid u suvremenu rusku književnost.
Konferencija Jučer, danas, sutra – slavistika i pripadajući zbornik kao njen nastavak, pokazali su da su studenti, više no voljni znanstveno se angažirati te da je polje slavistike nepresušan izvor tema koje nas povezuju više no što nas razdvajaju. Jedino što je upitno jest njena financijska isplativost. Stoga se ne možemo ne zapitati: u svijetu u kojem novac određuje vrijednost svega, kolika je cijena znanstvenih napora grupe spremnih, vrijednih i sposobnih studenata koji se i nakon diplome žele baviti znanstvenim radom u struci?