Wojciech Kosc  

Mladi narkokriminalci i borci protiv fast-fooda

Poljska je u ratu. Na jednoj bojišnici Rusi opsjedaju provincijski gradić Wejherowo, u kojemu se smatra izdajom kupnja neocarinjenih cigareta iz Kaliningrada. Na drugoj bojišnici jedan nepokolebljivi bračni par malih poduzetnika bori se s McDonaldsom – on prijeti opstanku njihova domaćega restorana brze hrane.

Wejherovo je mjesto radnje senzacionalnog debitantskog romana devetnaestogodišnje Dorote Maslowske, pod naslovom Wojna Polsko-Ruska pod flaga bialo-czerwona (Poljsko-ruski rat pod bijelo-crvenom zastavom). Široko rasprostranjeni lanac hamburgera neprijatelj je u romanu Transformejszen – što je jednostavna fonetska transkripcija riječi “transformation” – veterana Edwarda Redlinskog. I mlada spisateljica i već ugledni autor u romanima se koriste lokalnim žargonom i dijalektima, ali s vrlo različitim ciljevima.

Jezik pod amfetaminom

Wojna Polsko-Ruska sastoji se od unutarnjeg monologa Andrzeja Robakowskog, poznatog i pod nadimkom Silny (što znači “jaki”). Njega ne samo da je ostavila djevojka nego ima i poteškoća s drogom i vlastitim svjetonazorima. Posebice s tim posljednjim. Opisujući svoja politička stajališta – a ona su sama po sebi možda neočekivana – Silny se naziva anarho-ljevičarem i nakon toga, pod utjecajem droge, doživljava viziju o tome kako bi on vodio svoju anarho-ljevičarsku stranku koja bi pak vodila Poljsku na način sličan iskrivljenoj paraleli meksičke Službene revolucionarne partije. U stranačkom stožeru Silnyjeve Poljske, amfetamini se mogu dobiti iz aparata na zidu, a seks se dobiva od tajnica.

U jednom od mnogih intervjua nakon objavljivanja knjige, Maslowska – koja sama živi u gradu Wejherowo te sigurno nije samo izvanjski promatrač Silnyjeva svijeta – izjavila je da je ljude poput njega obično svaki dan sretala ispred svoje zgrade. “Droge su čimbenik koji je povezivao ljude različitog društvenog porijekla. Na kraju krajeva, svi su se oni koristili uslugama istih preprodavača. Vrlo sam se brzo naučila služiti njihovim jezikom,” dodaje. “Sada se njime koristim automatski. Na kraju mi se učinilo da bih tim jezikom mogla i pisati.”

Silnyjev jezik istodobno je smiješan i zastrašujući – mješavina je svega što on pročita, čuje, a posebice onoga što vidi na televiziji, sve je to još iskrivljeno zbog pretjeranog uzimanja amfetamina. Ideje, naslovi iz novina, televizijske reklame neprekidno teku kroz Silnyjev um u vrtoglavom kaleidoskopu. Misli izražava specifičnim jezikom, mješavinom prostota s otrcanim frazama koje je negdje čuo, a smatra da zvuče inteligentno:

“Kada sam se probudio pokraj mora, činjenica da kod sebe imam kemijsku gotovo je sve čega se sjećam. Na kemijskoj piše: Zdzislaw Sztorm, Sand Production, March 12th Street nešto. Mislim o tom pijesku – kako je za njegovu proizvodnju potrebna moderna tehnologija, kako se moderno pakira u vreće, moderno distribuira. Sjećam se svojih misli sličnih nekom stvarno ekonomskom tipu koji je mogao spasiti zemlju od propasti, kao što sam vam već rekao, od propasti koju nam spremaju jebeni aristokrati u balonerima, koji bi, kada bi samo za to imali priliku, prodali sve nas građane Zapadu, u bordele, u Bundeswehr za organe, kao robove. Jedino je rješenje da ih se izbaci iz njihovih kuća, da ih se izbaci iz njihovih stanova tako da našu domovinu pretvorimo u tipičnu poljoprivrednu domovinu koja proizvodi običan poljski pijesak za izvoz i da tako ostvari kakvu-takvu šansu na globalnom tržištu diljem Europe.”

Silny je utjelovljenje lika s ulice prema kojemu se mnogi Poljaci odnose superiorno i sa strahom istodobno – on je jedan od dresiarze, mladih ljudi koji žele postati članovi bandi koje se može prepoznati prema tenisicama i trenirkama (dresy) koje odijevaju. Prema nedavno objavljenom članku u tjedniku Polityka, dresiarze sve brže postaju pokretačka sila organiziranog kriminala u Poljskoj.

Opasni hamburgeri

Redlinskijevi likovi na sasvim su suprotnoj strani spektra. Istražujući teme koje se znatno ne razlikuju od onih kojima se bavi njegov najpoznatiji roman Konopielka (prema kojemu je Witold Leszcynski snimio sjajan film) – on donosi likove koji predstavljaju srž seljačke jednostavnosti. Jura je bivši aktivist pokreta Solidarnost, njegova supruga Wala bivša je sportašica, a njihova kći Zuza je, čini se, ograničila svoju želju za obrazovanjem na to što pohađa obližnju kuharsku školu. Obitelj vodi tipičan restoran brze hrane koji nudi samo poljsku kuhinju, oprostite na izrazu. Njihov miran, no ipak razmjerno uspješan život, čini se, kreće u još uspješnijem smjeru kada doznaju da će se preko puta njihova restorana otvoriti stolarska trgovina. No, ubrzo njihova vizija gladnih radnika koji se prejedaju poljskim specijalitetima biva uništena – umjesto trgovine, na to mjesto dolazi McDonald’s, te podmuklo otvara još jedan restoran!

“Hamburger je najopasnije američko oružje!,” kaže Wala, kao da time objavljuje rat Americi i simbolu njezina imperijalizma. Prije nego što tipični Poljaci uspiju reagirati, već je prekasno: Zapad prisvaja njihove živote. Poljska više nije ono što je bila – globalizirani svijet uvukao ju je u svoj vrtlog. To je transformejszen.

Poljsko-ruski rat Maslowske je, suprotno tome, rat u kojemu Poljaci imaju mogućnost pobijediti. Ako ništa drugo, mogu se narugati svojem domoljublju. Posebno povjerenstvo obilazi kuće od vrata do vrata tražeći od ljudi dopuštenje da im oboje kuće u poljske nacionalne boje – bijelu i crvenu. Odbijanje se smatra protupoljskim. Cijeli je grad uskoro bijelo-crven i Silny se pita je li to stvarnost ili još jedna čudovišna tvorba njegova drogirana uma.

Dorota Maslowska je u intervjuu izjavila da je nadahnuće za roman pronašla u jednom ekstremno desničarskom, ortodoksno katoličkom novinskom listu. “Željela sam vidjeti kakvu vezu sa stvarnošću ima pretjerana ksenofobičnost koju sam opisala. I iznenadila sam se. Paranoja u novinama Nasz Dziennik čak je još veća. Tamo sam, na primjer, pročitala da seljaci u Europskoj uniji dodaju strojno ulje u hranu za svinje.”

U usporedbi s iskusnim Redlinskim, prikaz suvremene Poljske iz pera adolescentice Maslowske, svježiji je. Redlinskijeva tema već je mnogo puta iskorištena u rock glazbi, kabaretu (većinom toliko loše da je bilo neugodno)i u općenito suprotstavljanju Novoga (čitaj: zapadnog) Starome (čitaj: poljskom prije transformacije) u kojemu je Novo dočekano s oduševljenjem, iako se na to ponekad gledalo s ciničnim podsmijehom usmjerenim prema poljskim yuppijima i novim poslovnim ljudima.

Kod Maslowske nema stroge podjele te vrste, možda zato što je za Silnyja transformacija nešto što se već dogodilo, bez obzira na to što se on nalazi na očajničkom kraju cijelog procesa. Čitajući Redlinskoga, groteska potiče smijeh, ali na kraju nikoga nije briga za Juru i Walu. Oni su seljačine, ali će uspjeti zadržati glavu iznad površine vode. Silny neće, a on živi negdje u vašem susjedstvu.

S engleskoga prevela Lada Furlan.

Pod naslovom Sandman and the Fast-Food Fighters objavljeno na web-stranici www.tol.cz/look/TOLrus/article.tpl?IdLanguage=1& IdPublication=14&NrIssue=45&NrSection=1&NrArticle=8841