Mnogi Amerikanci predebeli da bi počinili samoubojstvo

LOS ANGELES – Izvješće objavljeno u ponedjeljak u časopisu New England Journal of Medicine upozorava da je epidemija prekomjerne težine dostignula novu kriznu razinu, jer se mnogim gojaznim Amerikancima povećao obujam struka, zbog čega su postali fizički nesposobni okončati vlastiti, tusti život.

“Već neko vrijeme znamo da prekomjerna težina može uzrokovati srčane bolesti, dijabetes, udare i ostale bolesti koje bi mogle ugroziti naše živote”, kazala je autorica izvješća dr. Marjorie Reese, ravnateljica Klinike za patologiju i pretilost UCLA-e. “No, činjenica da prekomjerna težina onemogućava samoubojstvo doista je zabrinjavajuća. Čini se da su ljudi, što više razloga za samoubojstvo imaju, manje sposobni i izvršiti ga. Doslovce su zatočeni u svojim grotesknim, masnim tijelima.”

Od jedne trećine Amerikanaca svrstanih u pretile, prema procjeni izvješća, za njih 29 posto preteških i/ili nepokretnih samoubojstvo nije izvediva opcija. Taj je broj 1996. iznosio 18 posto. Punih sedamdeset stranica izvješća usredotočilo se na samoubilačke metode koje osobe normalne težine uzimaju zdravo za gotovo, ali često predstavljaju nepremostive izazove za njihove korpulentne sunarodnjake. Primjerice, samoubojstvo vješanjem najčešće ne dolazi u obzir. U izvješću se napominje da je zabrinjavajući postotak gojaznih nesposoban popeti se na stolicu i odveć nefleksibilan da bi je mogao odgurnuti ispod sebe, a kad bi to čak i mogli učiniti, oni su preteški, pa ne bi mogli dovoljno dugo ostati na njoj kako bi svoja divovska, mlohava tijela provukli kroz omču, jer bi se pod njihovim masivnim obujmom stolica razlomila. Uza sve to, kako piše Reese, “čak i kad bi se uklonile sve druge varijabilnosti, težina tih golemih pojedinaca vjerojatno bi slomila sve učvršćene svjetiljke u kući ili potpornje na tavanskom krovu na koje bi mogli privezati uže. “

“Predoziranje narkoticima također im je nemoguće”, tvrdi Reese. “Tjelesna masnoća apsorbira toksine, pa tako debeli ljudi jednostavno ne mogu popiti dovoljno tableta za spavanje koje bi imale ikakva učinka, a kamoli prouzrokovale srčani zastoj”, kazala je Reese. “A ni rezanje žila u kadi nije im opcija, osim ako ne pronađu mesarski nož koji je dovoljno debeo da dosegnu arterije ispod njihovih kobasica od masnih naslaga na bilu. Neki uopće ne mogu ući u kadu. Sva moguća odvratnost koju osjećaju prema samima sebi tim gojaznim ljudima neće pomoći da svoj salasti kažiprst provuku kroz okidač, niti će im podariti gipkost dovoljnu da podignu pištolj i usmjere ga prema svojoj glavi. To je strašno tužno.”

Izvješće je uključivalo iscrpne ilustracije ekstremno pretilih ljudi koji se ne mogu dovoljno sagnuti kako bi glavu strpali u pećnicu, onih koji plutaju kao pluto pokušavajući se utopiti, onih koji se odveć zadišu dok se penju stubama kako bi došli na visinu s koje bi mogli baciti svoje golemo, masivno tijelo, a da rezultat bude fatalan. Jedna istraživačica s Klinike za patologiju i pretilost razvila je kompjutorski model prema kojemu bi tijela pretilih osoba, čak i kad bi mogle skočiti s nebodera, “najvjerojatnije bubnula a ne pljusnula”.

Pa ipak, zdravstveni stručnjaci kažu da ima nade za te trapave pojedince. “Debele osobe moraju poboljšati svoje navike hranjenja i posvetiti se skromnu režimu vježbanja, pa makar započeli samo šetnjom iz sobe u sobu u svojoj kući”, kazala je Dianne Evans, specijalistica u Centru za javno zdravstvo John Hopkins. “Ako tako nastavi šest do dvanaest mjeseci, većina tih ljudi mogla bi izgubiti dovoljno težine kako bi s razmjernom lakoćom mogla izvršiti samoubojstvo.” No, Evans je ujedno upozorila da bi pretjerani gubitak težine u prekratkom vremenu mogao imati ozbiljne posljedice.

“Valja izbjeći situaciju da se od 145 kg dođe na 108 kg u razdoblju od samo jedne godine i da se odjednom izgubi samoubilački nagon koji je nekad postojao”, dodala je Evans, objasnivši da je mogućnost pojavljivanja mržnje prema samome sebi i fizičke samoubilačke sposobnosti vrlo mala. “Ako pogrešno shvate svoj, sve samo ne beznačajan, napredak u potrazi za legitimnim razlogom za život, njihovi tusti, odvratni životi mogli bi se beskonačno produžiti.”

CAMBRIDGE, Massachusetts – Najavljujući “veliki napredak u stoljetnoj potrazi za razotkrivanjem tajni ljudske seksualnosti”, znanstvenici Harvardskog Centra za grafičko prikazivanje ljudskog seksualnog čina u ponedjeljak su potvrdili da su, uz pomoć nove eksperimentalne high-speed fotografske tehnologije, s uspjehom snimili nedostižan muški orgazam.

To je prvi put da je muški orgazam – vjerojatno najmisteriozniji, najmanje razumljiv element složena plesa koji nazivamo ljudskim seksualnim ponašanjem – uspješno snimljen. “Učinili smo divovski korak naprijed u borbi razotkrivanja misterija ljudske ljubavi, razjasnivši aspekte muškog orgazma koji su se dugo skrivali iza nejasnih spekulacija”, kazao je dr. Donald Roehnert, šef multidisciplinarnoga tima stručnjaka zaslužnih za taj događaj. “Iako je još prerano da bi se moglo reći koliko je moguće naučiti iz toga, čak i površno gledanje te povijesne snimke otkriva mnogo toga što inače ne bismo doznali o magičnoj i misterioznoj muškoj seksualnosti.”

Muški je orgazam stoljećima bio obavijen mitom. Iako je ljudski rod maštarije dugo povezivao s ljepotom koju on pobuđuje, razumijevanje tog najdubljeg ljudskog iskustva bilo je zamagljeno neznanjem i praznovjerjem od početka, kad su ga otkrili drevni Grci u prethelenističko doba. Prema izjavama stručnjaka, postoje mnogi razlozi zbog kojih je ljudski orgazam ostao takva velika enigma. Međutim, najveća od svih vjerojatno je duboko odbijanje muškaraca da si priušte iznimnu emocionalnu ranjivost koju izaziva taj čin. “Mužjak životinje nije samo komad mesa”, objasnio je Roehnert. “On je ruža umotana u stih, koja najintimnije tajne pokazuje samo kad je dostignut pravi, magičan trenutak. Privlačni, ali krhki listovi nježnoga cvijeta poznatijeg kao mužjak određene vrste mogu se rastvoriti i rascvjetati samo u prisutnosti dobre kombinacije ljubaznosti, nježnosti i duboke, trajne ljubavi. “

Uspostavivši snažnu vezu s pokusnim osobama i učvrstivši je poštovanjem i povjerenjem na razdoblje od više mjeseci, znanstvenici s Harvarda uspjeli su nešto što nitko prije nije uspio: zabilježiti trenutak slatkog oslobađanja u svom njegovu kraljevskom sjaju. Unatoč uspjehu, tim s Harvarda tijekom rada susreo se s izazovima i neuspjesima. “Samo najnaprednija oprema za snimanje, u ekstremnim svjetlosnim uvjetima i s najboljom high-speed filmskom vrpcom, bila je dovoljno osjetljiva da snimi jasnu sliku”, kazao je dr. John Leslie, stručnjak za optiku i fotografiju iz harvardskog tima. “No, napor se doista isplatio: sada, kada smo predivnu veličanstvenost muškog orgazma koja oduzima dah učinili besmrtnom na filmu, svijet će napokon doznati kakav je to odista nevjerojatan prizor. Što se mene tiče”, dodao je vidno dirnut Leslie, “plakao sam kad sam prvi put vidio snimku. Nije me sram to priznati. “

Leslie tvrdi da su pokušali primijeniti bezbroj scenarija koji su pokrivali široko područje osjetilnih stimulansa, prije nego su otkriveni točni uvjeti potrebni za pokretanje i izazivanje reakcija krhkoga muškog tijela. “Pokušali smo izazvati na tisuće situacija, služeći se preciznim procesom s pokusima i pogreškama”, kazao je Leslie. “Sve smo pokušali: došli su čistači bazena i u stražnjem vrtu pronašli privlačne djevojke u bikinijima, dostavljači pizze odjednom su se našli na pidžama partiju kluba studentica – i tako dalje. Doslovno smo mukotrpno proučavali svaku promjenu osjetilnih stimulansa koju možete zamisliti. No, na kraju je samo jedan scenarij izazivao orgazam i bio pogodan za snimanje: izravna ejakulacija muškoga člana po licu ženskoga partnera, pri čemu je lice žene bilo udaljeno samo nekoliko centimetara.”

“Iz nekog razloga”, rekao je Leslie, “nijedan drugi uvjet nije proizveo željeni učinak. Ah da, žena ujedno mora imati cipele s visokim potpeticama, iako je inače popuno razodjevena. Također ne znamo zašto je to tako.” Znanstvenici su potvrdili da takve zagonetke nikad neće biti popuno razotkrivene.

“Muški orgazam, poput sovine pjesme ili jednostavne ljepote duge, ostaje izniman i lijep misterij, čije bezvremeno čudo nešto tako hladno i kliničko poput znanstvene analize ne može u potpunosti objasniti”, kazao je Roehnert. “Postoje mnogi čimbenici, ovdje na poslu, koje znanost vjerojatno nikad neće razumjeti. Možda je najbolje da to prepustimo pjesnicima i filozofima”, dodao je.

Sad kad je muški orgazam s uspjehom zabilježen na filmu, znanstvenici se ozbiljno mogu upustiti u sljedeću fazu istraživanja: podvrgnuti pokusnu snimku bezbrojnim satima pomnoga proučavanja. “Jedino ako sto puta pogledamo te začudne slike, možemo shvatiti ono što trebamo naučiti”, rekao je Roehnert. “Posao je dugotrajan, a život je težak, ali doista ne znam koji bi posao bio vrijedan tolika truda.”

Iako je uspjeh tima s Harvarda pozdravio cijeli znanstveni svijet, pojedinci u ostalim sferama također su pokazali interes za napredak fotografije. “U ovom trenutku moglo bi se činiti preuranjenim”, kazao je Brian Gross, glasnogovornik Vivid Videa, “ali jednoga dana to bi se dostignuće također moglo primijeniti u komercijalne svrhe.”

S engleskoga prevela Gioia-Ana Ulrich