To Be Kind tematizira jednu drugu, univerzalniju vrstu ljubavi, onu u kojoj nije bitno koga ili što se voli, nego kako se voli, a u svijetu ovog albuma, ali i Swansa općenito, voli se mahnito, brutalno i bez ustručavanja
Povijest ljudskog povijest je nasilja, potom smrti a prije svega toga i seksa. Gospodinu Michaelu Giri to je odavno itekako jasno, jer je dobar dio svojih šezdeset godina posvetio rastavljanju tih fenomena na najmanje moguće detalje. Bez obzira bila riječ o Swansima, Angels of Light ili jednostavno njegovom vlastitom imenu, Gira uvijek posjeduje određenu količinu težine u autorskom rukopisu. Akustično ili električno, svako njegovo izdanje je nabijeno intenzitetom, samo se vrsta istoga razlikuje.
To Be Kind je monumentalan vrhunac jednog nevjerojatnog opusa, album koji konstanto ide protiv vlastitih i tuđih ograničenja i koji sa svojih preko dva sata trajanja predstavlja pravu maratonsku trku, a da pritom nije nimalo dosadan. Kroz deset pjesama bend postiže sintezu folk naslijeđa, avangardnih, rock i pop tradicija, no sve to radi kroz autorsku prizmu nekog to je zadivljujuće povezan s najrazličitijim aspektima ljudskosti. Riječi To Be Kind iz Girinih usta doimaju se kao kletva, nemogućnost ostvarenja istinske prirode, a dodatnu snagu postiže daljnjim obrazloženjem To be lost, to be lost / To be found in the sound of this room.
U svojoj biti, To Be Kind je album o ljubavi, no ne onakvoj o kakvoj je inače riječ na pop albumima. Nitko ne dolazi, nitko nije nađen ni ostavljen. To Be Kind tematizira jednu drugu, univerzalniju vrstu ljubavi, onu u kojoj nije bitno koga ili što se voli, nego kako se voli, a u svijetu ovog albuma, ali i Swansa općenito, voli se mahnito, brutalno i bez ustručavanja. U trenucima najvećeg religijskog zanosa ovog albuma, poput onih u She Love Us! Ili Bring the Sun / Toussaint L’Ouverture zvuk poprima dimenzije tribalnog transa, da bi sve prešlo u daleko mirnije tonove u pjesmama poput Some Things We Do i Kristen Supine. Cjelokupno putovanje prepuno je takvih oscilacija u dinamici, raspoloženju i intenzitetu.
I znam da se sigurno našao netko tko je zaključio da je album predug i prenaporan. Možda na nekoj razini i jest, no nije li i život sam po sebi predug i prenaporan, pa su isto svi koji čitaju ovaj tekst i dalje živi. Što god mislili, rekli ili radili, mada ne znam tko ste ni gdje ste, dao bih se zakleti da ste u životu proveli besmislenija dva sta vremena od onih koje bi proveli slušajući ovaj album. Drugim riječima, svako razvlačenje i repeticija na To Be Kind je namjerna i pažljivo promišljena, što se naravno za život sam po sebi ne mi moglo reći.
Kad se sve uzme i zbroji, To Be Kind ne pripada ni jednom vremenu i prostoru, a istodobno pripada svima i to mu je ujedno najveća vrlina. Mane? Nemojte, molim vas misliti da vi nikad niste ponovili jednu stvar više puta.