16.12.2004.

The Onion  

Muzej srednje klase

Schaumburg, IL – Muzej srednje klase u kojem je izložena povijesna i antropološka građa vezana za socio-ekonomsku kategoriju koja je nekoć stajala između visoke i niske klase, otvoren je u ponedjeljak.

Izvanredna i neobično zanimljiva srednja klasa možda je nestala, ali nikada neće biti zaboravljena, rekao je Harold Greeley, kustos izložbe naslovljene Kad su ulice nosile nazive drveća. Zbog vikend-roštiljada sa susjedima i zastarjele vjere u društvenu dinamiku, srednja klasa ostat će zapamćena kao važan dio američke povijesti.

Posjetitelji muzeja oduševljeni su tradicijom i osobitostima srednje klase, skupine koja je nekoć bila toliko brojna da je televizijski program potpuno bio podređen zadovoljavanju njezine gladi za obiteljskim komedijama. Gotovo je nevjerojatno da su ti ljudi nekoć hodali istim ulicama kojima mi danas hodamo, rekla je Natasha Ohman, multimilijarderka i supruga čovjeka čiji je djed izumio kočnicu za pištolje. Uživala sam u upoznavanju života i običaja srednje klase, kao i načina na koji su provodili svoje slobodno vrijeme. Sigurno je bilo zanimljivo biti dijelom srednje klase.

S razvojem modernog industrijskog doba razvijala se i srednja klasa, koja je svoj vrhunac dosegnula tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća, kad su se njezini članovi brojili u desecima milijuna. Prema studiji američkog Ureda za stanovništvo, pripadnici srednje klase naseljavali su golema područja Sjeverne Amerike – Velike ravnice, Stjenjak, pacifički sjeverozapad, pa čak i urbana središta.

Nestanak srednje klase nitko nije očekivao, rekao je dr. Bradford Elsbi, profesor povijesti na Sveučilištu Pennsylvania. Opasnosti uklanjanja radničkih sindikata, koji su godinama štitili srednju klasu od njezinih prirodnih neprijatelja, uvelike su podcijenjene. Uvjereni smo da je nestanak sigurnosne mreže, zajedno s brzim promjenama političke klime, uvelike otežao život srednjoj klasi koja je, na kraju, posve nestala.

Jedan od petnaest stalnih postava, naslovljen Raditi za vikend, prikazuje život nadničara srednje klase koji su pet dana u tjednu radili po osam sati dnevno. Zauzvrat su uživali u slobodnoj suboti i nedjelji. Prema tvrdnjama mnogih antropologa, ti “vikendi” često su podrazumijevali dnevne izlete, ručkove u jeftinim obiteljskim restoranima ili gledanje baseballa s najužom obitelji.

Za razliku od pripadnika niže klase, srednja klasa za pet je dana zaradila dovoljno novca da si je mogla priuštiti dva dana “ljenčarenja”, rekao je Benson Watercross, koji je na otvaranje izložbe stigao privatnim mlažnjakom iz Aspena. Njihove plaće osiguravale su im potreban komfor i stabilnost, te su im omogućavale da uživaju u razonodi, da kupuju dobra i tako na trenutak pobjegnu od stvarnosti. Mnogim posjetiteljima izložbe obzori srednje klase – oslanjanje na naobrazbu, stalno zaposlenje i bogate mirovine – bili su posve neshvatljivi.

Trideset i petero učenika srednje škole Bookera T. Washingtona, odabrano među 5600 učenika koji su se prijavili za godišnji školski izlet, posjetilo je muzej u utorak. Četrnaestogodišnji Rico Chavez iz čikaške gradske škole rekao je da mu je jedan izložak osobito sumnjiv.

Žele nas uvjeriti da su ljudi tako živjeli prije deset godina?, zapitao se Chavez. Prikaz “Sigurnih, kvalitetnih javnih škola” totalna je izmišljotina. Nema detektora metala, nema pasa i policajaca, a postoje predavanja posvećena isključivo umjetnosti i glazbi? Molim vas! Možda sam pao nekoliko razreda, ali nisam glup.

I ostala djeca, čiji roditelji u 99 posto slučajeva zarađuju manje od 28.000 dolara godišnje, dijele Chavezovu sumnju.

Iskreno govoreći, mislim da nam prodaju maglu, rekla je otpuštena tekstilna radnica Elsie Johnson, koja je u utorak posjetila muzej sa svojih petero djece, kroničnih astmatičara. Očekuju da ćemo povjerovati kako je vlada nekoć financijski pomagala u školovanju? Ma dajte. Najsmješniji izložak koji sam vidjela je Posjet obiteljskom liječniku. Zamislite da možete birati vlastitog liječnika i da za svaki pregled ne morate čekati četiri sata. Dajte se uozbiljite!

Dok su neki izrazili nevjericu, drugi su Muzej srednje klase opisali kao nostalgično prisjećanje na minule dane. William Harrison, umirovljeni socijalni radnik iz redova srednje klase, rekao je da su ga neki izlošci ganuli do suza.

Možda tako ne izgledam, ali moji su roditelji doista pripadali srednjoj klasi, rekao je Harrison. Iako je moja obitelj pala u potpunu bijedu, s radošću pamtim te korijene. Prikaz prehrambenih navika srednje klase vratio je sjećanja: otvarač za konzerve, sok za razrjeđivanje i keksi u celofanu. A tek dvopostotno mlijeko i putar bez kolesterola! Zahvalan sam što mi je pružena prigoda da se prisjetim vlastite prošlosti, bez obzira na to što je srednja klasa zauvijek nestala.

Muzej srednje klase osnovala je Zaklada Ford, humanitarna podružnica automobilske tvrtke Ford, koja je gotovo stotinu godina prodavala automobile srednjoj klasi.

S engleskoga preveo Višeslav Kirinić