U obrani radnih i socijalnih prava žena
Ženska fronta za radna i socijalna prava osnovana je 18. rujna 2013. na poziv ženskih sindikalnih grupa ženskim organizacijama i udrugama za zaštitu ljudskih prava, kako bi se razmotrilo stanje radnih i socijalnih prava žena u kontekstu nedavnih i predstojećih promjena radnog, mirovinskog, socijalnog i inog zakonodavstva. Fronta danas okuplja brojne udruge koje su odlučile javno reagirati na negativne tendencije neoliberalizacije društva, osiromašenje, diskriminaciju i ugrožavanje smjera društvenog razvoja.
Radno pravo i mirovinski sustav trebali bi biti temelj socijalne sigurnosti građanki i građana svake države koja sebe naziva socijalnom. Navedenim se negativnim promjenama postavljaju osnove dugoročnih socijalnih procesa čije će posljedice biti vidljive u neposrednim radnim odnosima i mirovinskoj potpori, ali će i odrediti smjer društvenih kretanja i generacijama koje slijede.
Osim što novi zakoni ne uključuju rodnu perspektivu te se donose bez utemeljenih analiza i simulacija, izostala je i široka javna rasprava. Oni koji su dužni osigurati minimum demokratskog prostora za razmjenu različitih stavova te jasno i artikulirano iznijeti istinite informacije služe se već uobičajenim metodama medijskih manipulacija te denuncijacija svih suprotstavljenih stajališta.
Ženska fronta za radna i socijalna prava traži kodifikaciju radnog zakonodavstva u jedinstveni zakon te predlaže odbacivanje onih dijelova zakona koji direktno smanjuju i krše osnovna radnička prava – na zasluženi dnevni i godišnji odmor, sigurnost na radnom mjestu, plaću, pravo na zaštitu od diskriminacije, pravo na sindikalno organiziranje, zaštitu od prisilnih oblika rada itd. Izdvajamo najopasnije tendencije koje nam donose nove izmjene ZOR-a i Zakona o mirovinskom osiguranju:
Rad na određeno treba biti jasno reguliran i kontroliran posredstvom efikasnih inspekcija te adekvatno kažnjen ukoliko ga poslodavac zloupotrebljava. Ovaj tip rada, koji je posljednjih godina postao pravilo, novim legislativama čini radna mjesta nesigurnima, cijenu rada nižom te produbljuje rodnu diskriminaciju na tržištu rada. Njime se umanjuje mogućnost sindikalnog organiziranja i djelovanja te je, radi nesigurne prirode rada na određeno, radnicama i radnicima otežano planiranje obitelji, ugovaranje kredita i slično. Stoga zahtijevamo da ugovor o radu na određeno nakon dvije godine automatizmom prelazi u ugovor o radu na neodređeno vrijeme, da se ograniči broj ugovora na određeno vrijeme po osobi te da se propišu maksimalne kvote radnika/ca zaposlenih na određeno vrijeme unutar jednog poduzeća (10% za rad na određeno i agencijski rad), pojačaju inspekcije rada i njihovi mandati, da se trudnicama zabrani istek ugovora na određeno, kao i ženama tijekom rodiljnog/roditeljskog dopusta, uključujući i istek godine dana po povratku s takvog dopusta.
Jedan od nesigurnih oblika rada je i outsourcing (prijenos ugovora o radu). Zahtijevamo da se jasno definira u kojim se slučajevima outsourcing smatra opravdanim, s tim da se ograniči u djelatnostima od javnog interesa, te zajamči zadržavanje prenesenih prava radnika i radnica kolektivnim ugovorima. Takve poslove najčešće obavljaju žene koje mahom imaju niže nadnice te rade u nesigurnim uvjetima.
Agencijski rad dodatno osnažuje nesigurne oblike rada jer privremeno zapošljavanje nije zakonom pojmovno određeno ili ograničeno na izvanredne slučajeve povećanog opsega rada, određene sezonske poslove, slučajeve zamjene privremeno odsutnog radnika/ice, čime je otvoren prostor za privremeno zapošljavanje na uobičajenim redovnim radnim mjestima. Zakonodavac, također, nije predvidio nikakve mehanizme zaštite radnika/ica zaposlenih preko agencija pa su zlouporabe, ucjene i kršenja radničkih prava uglavnom pravilo. Slične posljedice mogu uslijediti i iz drugih oblika povremenog i privremenog rada, poput vaučer-rada.
Izmjenama ZOR-a fleksibilizira se i radno vrijeme – pod krinkom preraspodjele radnog vremena na mala se vrata uvodi prekovremeni rad koji nije adekvatno plaćen, a kroz primjer sezonskog rada legalizira se i prekovremeni rad od 60 sati tjedno. Zahtijevamo da se zakonom utvrdi maksimalni četrdesetosatni radni tjedan, a da se prekovremeni rad ograniči na osam sati tjedno, uz poštovanje radnog dana od 0 do 24 sata.
Zakon o radu mora konkretno definirati što spada pod diskriminaciju i uznemiravanje na radnom mjestu i pripisati adekvatnu kaznu počiniteljima. Za poslodavca bi se ovaj prekršaj trebao klasificirati kao najteža vrsta prekršaja pa bi se zato i sankcije trebale pooštriti.
Smatramo da je potpuno neprihvatljiv prijedlog o povećanju dobi za umirovljenje na 67 godina, pogotovo kada uzmemo u obzir da veliki broj žena zbog prihvaćanja nesigurnih radnih mjesta i dugogodišnjeg rada na određeno, ali i zbog preopterećenosti besplatnim njegovateljskim radom, ne može ispuniti nerealne uvjete za punu mirovinu. Stoga, zahtijevamo uvođenje creditinga, odnosno jasnih zakonskih mjera koje služe kao kompenzacijski mehanizam u izračunu mirovine za one ljude koji su dio vremena proveli baveći se neplaćenim njegovateljskim radom (skrb za djecu, invalide, starije itd.). Odlučujemo se založiti i za odvojene zakone o javnom mirovinskom osiguranju međugeneracijske solidarnosti kao temelju mirovinskog sustava te drugih dodatnih oblika mirovinske štednje i osiguranja.
Zbog sve većeg broja umirovljenika i umirovljenica koji žive ispod ruba siromaštva, zahtijevamo uvođenje socijalne naknade za osobe starije od 65 godina koje nemaju mirovinu ili druge prihode potrebne za preživljavanje.
Ženska fronta za radna i socijalna prava najavljuje kako će aktivno pratiti procese vezane za redefiniranje radnog i socijalnog zakonodavstva, te organizirati niz akcija kako bi javnost pobliže upoznala s negativnim tendencijama ovih reformi i specifičnostima koje prvenstveno utječu na žensko radništvo i mlade.
Žensku frontu za radna i socijalna prava čine: Autonomna ženska kuća Zagreb, BRID (Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju), Centar za ženske studije, CESI (Centar za edukaciju, savjetovanje, istraživanje), Inicijativa za rad spremne, Kontra, Koordinacija žena HURS-a, Odbor žena NHS-a, Roda (Roditelji u akciji), ROSA (Centar za žene žrtve rata), Sindikat trgovine Hrvatske, Sindikat umirovljenika Hrvatske, Udruga za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga, Ženska mreža Hrvatske (30 ženskih grupa), Ženska sekcija SSSH.
Mjere štednje, umjetnost i obrazovanje
Austerity, nužno zlo i trik naziv je “istraživačkog procesa” potaknutog “sve širom internalizacijom i normalizacijom logike oskudnosti i štednje, odnosno prihvaćanjem logike unutar koje je neizbježna korporatizacija (nagrade T-Coma, ESSL, Beck’s Futures, ESSL Art Award CEE...) umjetničkog i obrazovnog procesa”. Projekt preispituje prihvaćanje odnosno neprihvaćanje pozicije dužnika. “Je li neminovna pozicija u kojoj umjetnici zbog nedostatka javnog financiranja ovise o nagradama korporacija, postoje li samo dvije opcije – biti oskudan/opskuran, ili vidljiv unutar zadanog ‘nužnog zla’ selekcijskih komisija? Koji su prostori ostali u kojima postoji mogućnost neuspjeha, greške, promašaja i rizika. Kako stvoriti prostor u kojem se može eksponirati nepoznatom i besciljnom, mimo sistema koji mjeri i kvalificira kreativnu energiju u rang liste, dobitnike i gubitnike? Koje su moguće alternative, kako je moguće postaviti taj odnos mimo dominantnih kategorija i kako oskudnost pretvoriti u nemjerljivost”, pitaju se organizatori. Odsjek za animirani film i nove medije ALU-a zauzet će prostor, opremu i resurse POGONA te eksperimentirati u disciplinama, tehnikama i formama koje nisu zastupljene u redovnom nastavnom kurikulumu. Rezultati ovog istraživačkog procesa u kojem sudjeluju Ana Hušman, Nicole Hewitt, Ivan Slipčević, Marko Tadić, Ivan Marušić Klif, Boris Cvjetanović, Damir Žižić, Sonja Pregrad, Vida Guzmić, Hrvoslava Brkušić, Vanja Babić, Vladimir Cvijanović, Dejan Gotić i drugi mogu se pogledati 24. listopada u prostorijama Pogona.
Lijepa naša domovino
Izložba fotografija naziva Lijepa naša domovino okuplja djela profesionalnih fotoreportera, fotografa-umjetnika, kao i znanstvenika i multimedijalnih umjetnika koji se fotografijom služe kao jednim od sredstava izražavanja. Izloženi radovi dokumentarni su prikaz aktualne hrvatske stvarnosti koji u širokom dijapozonu tema svjedoče i stanju privrede prikazima devastiranih tvornica, rasprodanih i privatiziranih nacionalnih dobara, propalih investicija, napadnutih zelenih površina zajedno s egzistencijama ljudi. S druge strane, fotografije bilježe i onu stvarnost koja ohrabruje, a to su pobune radnika i građana u borbi za radnička prava, zajednička dobra te i javni prostor. Izložba je otvorena do 10. studenog, a smještena u Francuski paviljon u Studentskom centru.
Povijest krijumčarenja
Projekt Antologije krijumčarenja (Smuggling Anthologies, Antologie di contrabando) zamišljen je kao kombinacija izložbi, simpozija i radionica koje će sukcesivno biti održane na tri lokacije, u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci u 2013. godini te u Mestnom muzeju u Idriji i galeriji Trieste Contemporanea u Trstu 2014. godine. Svaki od tri događaja oslanja se na interdisciplinarni pristup temi, uzimajući u obzir povijesni kontekst, osobna svjedočanstva i umjetničku produkciju. Izložba u MMSU-u i Malom salonu otvorena je 22. listopada i može se pogledati do 4. prosinca. “Krijumčarenje je svuda u svijetu oduvijek bilo jedna od glavnih ekonomskih metoda preživljavanja, nadilazeći postojeće administrativno-političke zadanosti i režime. Oni koji su švercali, činili su to u ime preživljavanja, a ne za blagostanje ili stvaranje dodatnih zaliha. U sivom polju krijumčarenja nailazimo i na aktualnosti skrivene pogledu običnog građanina: krijumčarenje ljudi, preprodaja organa, droge i arheološkog blaga, koji ne ohrabruju prvotnu ideju po kojoj krijumčarenje potječe iz nemogućnosti života po pravilima, dopuštajući ljudima nadoknadu oskudice, pronalaženje prednosti u ograničenjima i preprekama. Iz situacija gdje šverc podrazumijeva kreativnost, projekt zaokreće u smjeru kriminalnih ulica, otvarajući put suvremenoj umjetnosti da u širokoj perspektivi promatra ispreplitanja povijesti i sadašnjosti, kriminala i prava, umjetnost i ekonomije”, stoji u najavi projekta.