#440 na kioscima

13.1.2005.

Željko Jerman  

Egotrip - Naočale u peršinu

I kada, eto, sada, za predsjedničkih izbora grme s oltara za koga treba glasovati: ZNA SE odavno njihova selekcija... IMA SMISLA ne mirno prešutjeti ta pretpotopna virozna čudovišta u kuharskim kapicama, koja zdušno rulji naređuje da glasuje za SUZANU ZAMAZANU (svim mastima, uljima i margarinima, te posebno paštetama, kojih ima uz-drek: “Ljudi ispred politike”)


kolumna

Duh pok. Gebija, unuka davno pok. slikara Mišea me posjeti i podsjeti... (da je barem bio prije tako racionalan, ne bi ga ritnul auto).

Trebao bi napraviti DVD s proslave 40. obljetnice za dio škvadre iz osmoškolke, što sam obećao odmah po ulasku u Novu 2005. godinu, posebito za mog najfrenda šokiranog Šokca; lipo zbigecan i malko zmontiran, pa se igram i vježbam sa snimkama 30. prigodnice zavuzlane uza izložbu u “Račiću” G 3/6 (Demur – Martek – JA)... i, nije baš da nejde, ali niti da ne znam kako ide:

Title: ‘grupa 3-6’ - 0:00:03.08                0:00:00.00

Video clip: ‘Video 2 [.00]’ - 0:00:00.00   0:00:01.00    0:00:03.08

Audio clip: ‘Video 2 [.00]’ - 0:00:00.00  0:00:01.00    0:00:03.08

Video transition: ‘Fade in or out’ - 0:00:01.23            0:00:03.09

Audio transition: ‘Fade in or out’ - 0:00:01.23           0:00:03.09

Video clip: ‘Video 2 [5.00]’ - 0:00:05.00 - 0:00:01.00 - 0:00:04.08...

(YES, sada da shvatim kaj je umjetnik Kompmann time štel reć...)?

A kako mi je to podosta naporno, pođem vidjeti vijesti i odmah me ušokira Šoko moj ova, koju stavim tukaj, iako još imam puno vremena za idući tekstuljak/tripuljak...

Dvoličnost Madam Crkavele

Spomenik Josipa Broza Tita kod njegove rodne kuće u Kumrovcu srušen je noćas oko 00.30 sati, nepoznatom eksplozivnom napravom. Kako se doznaje iz policije, spomeniku je eksplozivom otrgnuta glava.

Mnogi su se rasplakali nad kulturno-spomeničkoj vrijednosti Augustinčićevog remek-djela, koje je po meni blisko teškom socrealističkom sranju, jer jelte kipari i kiparke, uz vješto glorificiranje VELOG JOŽE von Zagorja, istinske snage te skulpture, postoje i elementi za film SRAMOTA /iako nije “realsocnaiva” kakvu još nalazimo po vatrogasnim domovima, taj rad podilazi baš tom jakočom filmu VELIKI DIKTATOR – monumentalnošću i malo/puno zamuljanim stvarnim likom; tak da se dobrog starog Titeka naprosto prestrašiš (a bio je samo malo veći od Napoleona, sasvim pristupačna normalna pojava, vjerujte mi znam ga... ako me netko stalno prati sjetit će se kako mi se Broz pojavio u Osijeku, u njegovoj vili početkom Stare odbačene droce imena “2004.”, onomad kada smo ondje boravili Bojana Sch. i moja Jedinstvenost poradi izložbe PUNO PRAZNO.

Jel viđenje i komunikacija znanih i neznanih umrlih sa mojim JA nešto nadrealno, realno... ili pripada u stavku PODREALIZAM?

Hej! Na to ne bi znao odgovoriti ni Božanić na Božić, ni njegovi dokapnici (mislim na onu kuharsku kapu koje nose pri predstavama, kulinarskim akcijama iliti kako vjerne OFCE vele propovijedima, poslanicama i slikovitim VRAGolijama, kojima se u zadnje vrijeme ispoljuju ko istinski SREDNJOVJEKOVNI ZAOSTALI SMRAD). Antilogos u tih društvenih parazita toliko je postao grozan, i nadasve bezobziran i bahat, te više nije za trpit i, zalutalim se pastirima MORAM OBRATITI! (“Rekni popu bažulj, bobu pop – nagovara me umrli šul frend Gebo Miše – ti bar imaš petlju”). OK. BOOM!!!

Onom ostarjelom popu što svakodnevno jebe u glavu pošten svijet (u visokotiražnom dnevniku: JUTARNJE BESMISLICE) odmah da kažem – nisam “komunjarski izdanak”, kako je nedavno nazvao sve protivnike vatikanokatolicizma, već sam u doba CRVENIH ĐAVOLA izostajao na Božić s nastave, svakodnevno išao u crkvu, bio i ministrant, molio se (haha, koji bijah idiot! no tko prizna, pola mu se utapa...) + e, to je već neoprostiv grijeh; UISTINU VJEROVAO u crkvene laži o malom i velikom Isuseku, u Anđelka koji je bezgrešno poševil Mariju, pa je mogla i uspjela podvaliti rogatom tesaru očinstvo i čak Božje podrijetlo svog mulca ITD. I TAKO BLIŽE! Ne može on meni srat (danas anarhoindividualisti) o nepoznavanju materije & naknadnoj preobrazbi, liberalnom kapitalizmu kome sam kao prišao nakon propasti njemu, nekada glavnom muljatoru u KONCILNOM OGLASNIKU, najvećeg zla na svijetu – komunizma. Bena popovska, neka zna da sam se (sram me je to reći) – igrao svećenika i zbilja to htio biti kada odrastem! Neka zna da sam IZ IZNUTRICE spoznao svu dvoličnost i gadost njegove svetinje MADAM CRKAVELE, te davno napustio njena bestidna njedra...

Za Suzanu zamazanu

AUUU!!! Kaj sam zabrazdil!?! Sve zapravo već rekoh... a daleko od toga da bijah prvi. O onima koji za vjeronauka guraju svoje odurne nokte u pičkice malih Lolita, pederima koji napadaju sjemeništarce, “tetkicama” i aktualnim perverznjacima u mantijama, pjevuše i vrapčići na granama mog starog oraha. I nema smisla pričat više o onome što znadu svi. Ima smisla tek kada se taj ŠLJAM HRVATSKE radi velikim domoljubima, pa uđe sa puno strasti u politikantstvo, gdje u polupismenoj raji nailazi na pognojenu zemlju, ter kada sve završi desantom domobransko-ustaških postrojbi na plaže NOVINARIJE u Antigradu. To ti je ŠOK moj ŠOK! I kada, eto, sada, za predsjedničkih izbora grme s oltara za koga treba glasovati: ZNA SE odavno njihova selekcija... IMA SMISLA ne mirno prešutjeti ta pretpotopna virozna čudovišta u kuharskim kapicama, koja zdušno rulji naređuje da glasuje za SUZANU ZAMAZANU (svim mastima, uljima i margarinima, te posebno paštetama, kojih ima uz-drek: “Ljudi ispred politike”).

“Ma ne skreći s bažulja na fažol – opet se javi mrtav zubarov sin i slikarov unuk – Bog ne izaziva nesreće jer ga nema, ni Gore ni Dolje!

Potresi su izazvani iznenadnim i kratkotrajnim pomicanjima tektonskih ploča koje tvore Zemljinu koru. Ta pomicanja mogu biti u obliku udara, vala ili podrhtavanja. Mjesto početka potresa naziva se centar ili hipocentar, a točka na površini Zemlje je epicentar.”???

Božićne katastrofe

Kaj je ovom, ni ko duh se nije opametil? AHA, to on bljuzga radi božićne katastrofe u zemljama Indijskog oceana, priča kao da ga ispitiva naš veleštovani nastavnik geografije Zdenko Jurin, jedini od svih učitelja kojem sam se divio jer je ostavio iza sebe nešto konkretno, makar u vidu dugo neaktualnog udžbenika za zemljopis.

“Odjebi Gebi, odavno smo završili školu, kakve sada ima veze nedavna kataklizma s popovima i graškom, uplakanom mamom hrvatske paštete, politikom ispred ljudi, vražjom crkvom i njenim emisarima”! “Ti ne živiš na zemlji a ne ja – uzrujano mi uzvrati, ko kada smo za školskog predaha komentirali sudare Dinama i njegovog Ajduka – ta zar nisi skužil da pola kršćana i njihovih kauboja, bez obzira kojoj sorti mahunarki pripada, vjeruje da je Božja ruka (za)pljusnula muslimane tsunamijem, radi njihova terora nad sljedbenicima Marijinog fačuka”! “Sada si već dosadan, stari moj, još ću radi tebe vidjet (svoga) Boga ako neki selski župnik, sa kakve minorne kružnovalovite postaje, digne hajku da vređam vjerske emocije. Odi lipo ća, i zajebavaj svoje Dalmoše”!

Bok! ovo je drugi pokushaj da napishem neshto zanimljivo

prvi mi je nestal negdje u cyberspace-u

Jutros se probudih rano

odluchih biti

NORMALAN

jedna od tezhih uloga za malog Klarensa

no danas toliki glume ludjake da je i red da i mi

ponekad stupimo na njihov teritorij.

Ka_ pa je to sad(?)... čudim se samoupadu na italiku... AHA dugo je bio tiho herr Kompmann; veli da je stigo mejl iz San Francisca od mladog vrlog Mladena Vrleca, ter misli da će me zanimat:

ABDOMINATOR

odgovor na sve moje zhelje, nade i snove

naprava za PRIVREMENO usrechivanje SHIROKIH MASA

sto shire to bolje

vishe MALIH ZELENIH.

“Nemoj mi uletavat Kompa s onom stranom Velike bare! Volim Klarensa, al ne furaj mi sad njegov postojeći ŽIVI DUH, ne uklapa se u konceptualu ovog KONTRA(ego)pokreta... osim toga, upravo istjeravam MRTVI DUH ZUBALA”!

“Nejdem nikam – javi se Miš Jerolima Mišea – pogotovo ne jer si bezobrazan prema umrlim prijateljima. Ajde me izbaci ako možeš”!

Gastronomski egzorcizam

Misli on Duh, prošao je ISKUSTVO SMRTI, a ja kao nisam JA već običan živući čovjek, pak mu ništa ne mogu... hiii (J)... zajebo se mali, imam recept za takve zloće! Stavim na glavu kuharsku, tj. biskupsku kapu (koju sam davno maznuo jednom fest pijanom dokapniku, dok je Božanić još bio prvomisnik), te odem u kuhinju izvršiti GASTRONOMSKI EGZORCIZAM. Ne smijem naravno razotkriti sve detalje specijaliteta, no osnove hoću. Na kuhinjsku dasku stavio sam vezicu peršina, skinuo naočale i položio ih pažljivu na nju, zapalio tri svijeće te izgovarao TAJNE RIJEČI: “bla-bla-bla”.

Metnuo naočale i isjeckao peršin, ponovno ih vratio na zelenje i govorio nastavak: “bla-bla-bla”. Plamen svijeća uzdigao se titrajući, kao lampe pri svjetlosnim efektima na rock koncertu, 20-tak cm. uvis.

Za nevjerovat! Krunoslav Miše, tj. njegov duh, pokupi krpice i spuštena nosa odleti kamo sam ga uputio – drito u NEMAGRAD (vjerojatno upitat štemera Igora Štimca tko će sljedeći dobit po pički, ko bu letil a ko uletil u svlačionicu, gdje se skriva Ante Keš i jel bi kupio, on veliki poznavatelj umjetnosti koju majstoriju njegova nonića).

Eto, tako se besplatno tjeraju duhovi iz stana, bez uporabe graha, pašte, popa i njegovog mladog pratitelja... kojima je moja punica uvalila 200 kn i rakiju, da joj vodom poškrope sobe. Lako za kune...

ali dati RAKIJU ZA VODU!?! Što čini vjera od ljudi... bogo moj!?!

 

preuzmi
pdf