24.2.2005.

Ivana Mance  

Napor relaksacije

arhitektura/urbanizam

Premda je u specifičnim povijesnim i političkim okolnostima termin normalizacija podrazumijevao različita značenja te imao različitu funkciju, unatrag posljednjih desetak godina ustalio se u političkom diskursu zemalja u tranziciji. U situaciji određenoj padom socijalizma i blokovske podjele svijeta, pojam normalizacije prejudicira prijelaz na liberalno-kapitalistički poredak zapadnih demokracija kao evolutivnu nužnost, anulirajući vrijednosti slobodnog političkog mišljenja i odlučivanja, smanjujući prostor političke imaginacije te pretvarajući političke subjekte u objekte teleološkog povijesnog procesa.

Upravo takvim razumijevanjem pojma potaknut je i projekt Normalizacija kustoskog tima WHW-a, nastao u suradnji s inozemnim institucijama muzeja Rooseum iz Malmoa te Centra za suvremenu umjetnost Platform Garanti iz Istanbula, koji je nakon niza predavanja i diskusija održanih tijekom protekle godine, rezultirao i izložbom održanom krajem prošle i početkom ove godine u zagrebačkoj Galeriji Nova. Okupivši, međutim, umjetnike iz istočnih ali i zapadnih zemalja Europe, izložba je problematiku normalizacije proširila na globalni geopolitički prostor, investirajući pojam kao pokretač diskusije o problemima koji uvelike nadilaze sudbinu tranzicijskih zemalja, te konkretizirajući njegov opseg i sadržaj iskustvom pojedinačnih sudionika odnosno njihovih umjetničkih radova, više ili manje izravno sagledivih unutar tematike zadane izložbom.

Tom prilikom razgovarali smo s troje umjetnika koji su, među ostalima, sudjelovali na izložbi: Johannom Billing, Philom Collinsom te Danom Perjovschijem.