Dva bazama spojena stošca bez vrhova. Uvijanje uz istezanje kao ženski posao, i važnost utega u toj situaciji. Zdravo, gazdarice, žedan sam. Tko ne mora, ne znači da i neće. Pristup žena muškim sferama. Kako kod gastarbajtera nestaje jezik. Uloga jezika u League of Legends i globalno-političke implikacije. Ukratko: sposobnost keltskih pridjeva da izazivaju smiješak.
Ne mogu reći koje je točno veličine ta stvar. Vidio sam je samo na fotografijama. Svakako nije velika, možda poput kutije šibica. Metalna je, od tamnog metala, i ima oblik dva bazama spojena stošca bez vrhova. Po plaštevima stožaca teče natpis. Na primjer: NATA VIMPI (gore) CVRMI DA (dolje).
Zategnuta nit Ovakve predmete nalaze arheolozi u srednjoj i istočnoj Francuskoj. Gali su ih radili tijekom drugog i trećeg stoljeća nove ere. Spojeni stošci bez vrhova služili su kao utezi pri predenju: kad se izrađuju niti pređe, kratka vlakna treba uvijati uz istezanje (kaže Hrvatska enciklopedija). Takvi su mali utezi pomagali galskim ženama – jer predenje je, znamo, ženski posao – da nit bude stalno zategnuta.
No, kao što slutite, galski utezi za predenje nisu bili samo funkcionalni. Natpisi na njima pričaju više. Dobro, onaj NATA VIMPI teško je razumjeti (vidjet će se ubrzo zašto); ali ima i onih koje razumijem, jer su posve očito na latinskom. AVE VALE BELLA TV, piše na jednome: “Zdravo, zbogom, lijepa moja.” Na drugom: AVE DOMINA SITIIO, “Zdravo, gazdarice, žedan sam.” Takvim se natpisima onaj tko govori obraća onoj koja prede; možemo pretpostaviti da su govornici muškarci, i da su utezi bili pokloni mladića – ili hofiranata bilo koje dobi – djevojkama, ili ženama.
Globalno i lokalno I udvarači i predilje živjeli su u Galiji. To znači da su većinom bili Kelti, i da su u doba izrade utega bili već dva do tri stoljeća pod vlašću Rimljana – njihove su zemlje bile integralan dio Rimskog Carstva – ali nisu još govorili latinski. Ili barem: nisu još govorili isključivo latinski. Do petog stoljeća nove ere još nalazimo dokumentarne potvrde (na primjer, na natpisima) da se u Galiji uz latinski koristio i keltski. Mora da se u još većoj mjeri – duže, češće, intenzivnije – govorio s one strane rodne granice. Tacit svjedoči, naime, da su latinski prvi prigrlili sinovi poglavara galskih plemena – birali su ga, dakle, oni koji su mogli najviše profitirati od uklapanja u novi globalni sustav. Za njihove žene i kćeri, međutim, nisu postojale ni obaveze ni pritisci da prelaze na latinski. One nisu morale dokazivati da su rimskom kulturom ovladale jednako kao Rimljani sami.
Nisu morale, ali ne znači da nisu htjele.
Seksi bejbi Da bismo protumačili natpis NATA VIMPI CVRMI DA trebaju nam oba jezika: i latinski i keltski. “Vimpi” je na keltskom “zgodna” (postoji, kažu, paralela u velškom). “Nata” (ili “gnata”) je na latinskom “kći”, ali i na keltskom se nešto slično kaže na sličan način – “geneta” znači “cura”. “Curmi”, s druge strane, znači “pivo” (i tu postoje velške i irske paralele), a “da” je vjerojatno od latinskog “do, dare”. Ukratko, natpis poručuje: “Zgodna curo, piva daj!”, i to čini na mješavini dvaju jezika. Neki bi ekvivalent na hrvatskom bio “Seksi bejbi, daj mi keks”. (Usput, natpisi na galskim utezima znaju biti i lascivni: MARCOSIOR MATERNIA filolozi tumače ili kao “Nek me Maternija zajaši” ili kao “Zajašem ti maternicu”.)
“Jezik ovih tekstova”, hodaju po jajima moji kolege lingvisti, “mogao bi biti prilično vjeran odraz govornog jezika u specifičnoj domeni privatne i udvaračke komunikacije muškaraca i žena – na tom području Galije, u to doba. Moguće je da su se žene i dalje koristile pučkim jezikom jer nisu imale pristupa – ili su imale tek ograničen pristup – muškim sferama u kojima se latinski koristio: u obrazovanju, u vojsci, u pravnim poslovima, upravi, javnom životu.”
Jedenje jezika Lingvistima su utezi za pređu s keltsko-latinskim tekstovima interesantni prvenstveno zbog činjenice da autohtonim jezicima antike na prostoru današnjih Portugala i Španjolske, Francuske, Italije i Rumunjske, gotovo više ni traga nema (osim u nazivima mjesta i još tu i tamo). Portugalski i španjolski, francuski, talijanski i rumunjski – svi su ti jezici romanski, svi su nastali iz neke varijante latinskoga. Ta varijanta, opet, ona koja je u neko doba “pojela” autohtone jezike rimskih podanika, nije bila latinski Cezara i Cicerona (onaj kakav se pisao i učio u školi, kakvim se bavimo naši studenti i mi); bio je to latinski kakvim su Kelti, Hispanci, Italci govorili.
A znamo kako jezik biva pojeden: malo-pomalo, iz generacije u generaciju. Kao kod gastarbajtera, recimo: prva se generacija još koristi obama jezicima, a onda dođu oni koji materinski jezik roditelja možda razumiju, ali ga ne govore, ili im neprestano fali riječi; njihova djeca, pak, ili djeca njihove djece, taj materinski (bakinski) jezik više neće ni razumjeti.
Sex i text Priča o Rimljanima i Galima postaje tako, prilično brzo, priča o nama. Vidi, molim te, i mi živimo u svijetu koji je u najmanju ruku dvojezičan – a zapravo višejezičan. Pa i mi se, gle, koristimo različitim jezicima u različitim situacijama, pri čemu korištenje pojedinim jezicima može donijeti prestiž i dodatne bodove. Pa i mi, zocuzagen, miješamo jezike – možda ne u strogo kontroliranim i discipliniranim situacijama masovnih medija ili javnih nastupa, ali svakako u privatnoj komunikaciji (čini to, recimo, svaki onaj tko “seks” i “tekst” napiše s x umjesto s ks). Miješanje se događa i na neočekivanim mjestima – ili, prije, na mjestima uobičajenim do neuočljivosti: na kojem je jeziku ono što vam piše na majici? na kojem su jeziku natpisi na vašim šalicama?
Štoviše. Dok ovo pišem, u susjednoj sobi naš sin igra računalnu igru League of Legends. Ako znate što je to, znate i da ne igra sam – igra s prijateljima, i s njima preko skajpa komentira što se zbiva i dogovara se kako će igrati. Komentiraju i dogovaraju se na engleskom. Razlozi su dijelom praktični: neki od tih klinaca nisu iz Hrvatske. Uostalom, i ključna je terminologija engleska: u igri puno pojmova, stvari i strategija ima specifična imena, a ona su ili neprevodiva na hrvatski, ili bi prevođenje izazvalo prekid komunikacije. Ima, dakako, i žanrovskih konvencija iz razgovora znam da je za našeg sina svijet video-igara – svijet računala općenito – engleski svijet.
Kao filolog, međutim, ne mogu ne povući, kako bi rekli političari, “određene paralele”.
Više i zabavnije Nije mi namjera ovdje lamentirati zbog narušene čistoće hrvatskog jezika, niti zdvajati jer je jedan jezik u opasnosti da ga zamijeni drugi. Jezici su poput ljudi: i žive, i umiru. Podjednako mi, međutim, nije namjera ni diviti se tome što se događa. Nećemo naprečac zaključiti da je samo po sebi, i neuvjetno i neupitno, baš dobro što neki ljudi neke stvari ne mogu izreći na jednom jeziku, nego to moraju činiti na drugom (ima, sjetit ćete se, prosvijećenih veseljaka koji smatraju da, recimo, znanost nije dobra ako nije na engleskom).
Svakako, malo je tužno što je keltski bio zamijenjen latinskim. Mora da je s jezikom nestao i niz tradicija, barem onih usmene književnosti. Ali isto se pet-šest stoljeća kasnije dogodilo i samom latinskome; usto, zamjena je jezika povijesna činjenica – mi je možemo, eventualno pokušati razumjeti. Intrigantnije je, međutim, zamišljati kakvi su pritisci mogli navesti veći dio stanovništva jedne zemlje da odabere drugi jezik. To se ne može postići ni zakonskim odredbama niti fizičkim nasiljem; jednostavno, u nekom je času bilo i prestižnije (“fora”) i praktičnije (“lakše”) preći na drugi jezik. A u nekom ga času, vjerojatno, više nije trebalo ni učiti, barem ne svjesno – ljudi bi ga jednostavno pokupili usput. Naš sin nije učio engleski u školi; učio ga je na YouTubeu i Cartoon Networku. Primjećujemo još nešto: jezik se pokupi ne samo zato što je sveprisutan, nego i zato što se njime može raditi više stvari – i jer su te stvari zabavnije.
Daljnja globalna razmišljanja, primjerice o Evropskoj uniji i Americi, i o naizgled različitim pristupima koje te dvije gigantske nad-države imaju prema različitim jezicima – pri čemu različiti pristupi dovode do sličnih rezultata – to prepuštam vama, dragi čitaoci. Moja je završna primjedba posve neznanstvena, i posve nepolitička. Okolnost da je zgodna cura vimpi, nekako je šarmantna. Ako postoje pridjevi koji izazivaju smiješak, taj je zajamčeno jedan od njih. Vimpi.