Uz mnoštvo citirane literature, autor nas vodi na povijesno putovanje osjećaja ljubavi od prvotnoga čopora do suvremenoga društva, da bi se u konačnici pozabavio pojmovima zaljubljenosti, ljubavne veze i ljubomore, temeljeći ih na primjerima iz svoje bogate kliničke prakse
Ljubav, o kojoj ova knjiga na originalan način govori, izgubila je u patrijarhalnom svijetu svoj identitet. Uz mnoštvo citirane literature, autor nas vodi na povijesno putovanje osjećaja ljubavi od prvotnoga čopora do suvremenoga društva, da bi se u konačnici pozabavio pojmovima zaljubljenosti, ljubavne veze i ljubomore, temeljeći ih na primjerima iz svoje bogate kliničke prakse. Vodeći nas kroz evoluciju ljudske vrste i razvoj osjećaja ljubavi, autor upućuje na altruizam kao evolucijsku preteču ljubavi.
Nakon analiza shvaćanja brojnih psihologa, psihijatara i etologa ljubav je uzročno povezana s instinktivnom potrebom za stvaranjem socijalnih i afektivnih veza koja se javlja prije osjećaja gladi i potaknuta je nježnošću, sigurnošću i toplinom u vezi s majkom. Feldman pokazuje da danas mnogi ljudi ne doživljavaju stvarni osjećaj ljubavi, koji je tako krasan i bogat, nego ispunjenje svojih više ili manje iracionalnih potreba i želja. I dok mu određena osoba te želje ispunjava i ostvaruje, uvjeren je da je to ljubav, a kad mu to ona uskrati, smatra da ljubavi više nema. Autor nam pokazuje kako veza zasnovana na zaljubljenosti ili na ispunjenju nekih očekivanja jednog ili obaju partnera loše završi jer u njoj nema prave ljubavi i naglašava da je pogrešno poistovjećivanje ljubavi sa seksualnošću ili zaljubljenošću, jer ljubav je mnogo kompleksnija, višedimenzionalna i nije isključiva. Ona ne obvezuje na reciprocitet i uključuje istovremenu polivalentnost, a isključuje ljubomoru.
Knjiga je pisana vrlo jednostavnim jezikom i osim primjera iz psihijatrijske prakse, čitatelju nudi definicije što nije, a što jest ljubav, te savjete kako je osjetiti da nas pritom usreći i oplemeni. Autor ove knjige je iskusni psihijatar koji je svoju dugogodišnju praksu u Zagrebu i u Švicarskoj posvetio psihoterapiji, što mu je omogućilo da pomaže u rješavanju emocionalnih, psiholoških i socijalnih problema u međuljudskim odnosima, a naročito kako bi pomogao ljudima da prihvate ljubavno razočaranje i riješe ljubavne krize.