Prije tjedan dana začuo sam plač iz WC-a. Potrajao je. Pričekao sam. Dugo sam sapunao ruke. Htio sam vidjeti lice nesreće. Nakon što je povukao vodu, napokon se pojavio. Bio je to Brognard iz Službe za uvoz. Zajedno smo započeli karijeru u Tvrtki. Poznajemo se već trideset godina. Što ti je. Nikad ne bi pogodio. Lice mu je bilo u suzama. Dobro su mu stajale. Bio je ljepši tako sjajan. Ud mi nestaje. O čemu pričaš. Pogledaj. Raskopčao je pojas, otvorio rasporak, spustio hlače do gležnjeva, svukao gaće. Nikad nisam vidio takvo što. Na dnu stidnog brežuljka, gdje je trebao stajati ud, tkivo mu je bilo glatko. Imao je samo mošnje ispunjene mudima prekrivenima nabranom smećkastom kožom. Spolni mu je organ zaista netragom nestao. Kad je to počelo. Ne znam. Nikad ne gledam. To boli. Uopće ne. A kako mokriš. Ne mokrim više. Ne osjećam više tu potrebu. Obilno se znojim. I plačem. Što da kažem. Nisam rekao ništa. Stajali smo tako u tišini, pogleda spuštenih prema nepostojećem organu, zatim je Brognard navukao gaće. Izišao je. Brognardov je spolni organ iščeznuo. Aha. Bili smo u krevetu. Ja i moja žena. Nije ni podigla pogled s časopisa, toliko ju je iznenadilo to što sam joj rekao. Ne čudiš se. Ne. Takve se stvari događaju. Nisam znao. Ti nikad ne čitaš novine. Nikad ne čitam novine. Istina. Zašto organi nestaju. Ne znam. To ne objašnjavaju. Konstatiraju. To je sve. A tako. Prije nego što ću ugasiti svjetlo, podigao sam plahtu i pidžamu. Moj je ud još bio tu. Tri dana poslije, Brognard me preklinjao da odem s njime do toaleta. Nemoguće idem na sastanak rukovoditelja službe. Samo dvije minute molim te. Lice mu je bilo vlažno. Dobro onda dvije minute. Gledaj. Bili smo u WC-u. Spustio je hlače i gaće. Više nije bilo ničega. Zaista. Ničega. Mošnje su također nestale. Brognardovo je međunožje bilo savršeno glatko. A anus. Anus je tu. Tim bolje. Da. Barem ti je to ostalo. Ne vidim kakve to ima veze. Oprosti. Nisam tako mislio. Htio sam te utješiti. Ne nalazim riječi. Stavio sam mu ruku na rame. Brognard više nema mošnje. Aha. Moja je žena i dalje čitala svoje časopise. To ti se ne čini nevjerojatnim. Očekivala sam to. To je sljedeći stadij. Postoji li još neki sljedeći stadij. O tome ne pišu. A tako. Sljedećih sam dana davao sve od sebe kako bih izbjegao Brognarda i njegove suze. Nisam više ni odlazio u toalet kako ne bih nabasao na njega. Tri tjedna poslije, kad sam išao na prognostički sastanak, sleđa sam začuo veseo pozdrav. Brognarde. Bolje si. Sjajno. Spolni ti se organ ponovno pojavio. Ne. Onda. Radi se o mojoj ženi. Tvojoj ženi. Vagina joj se zatvorila. Ne. Da. I kod nje je sve glatko. Kao da su se male i velike usne spojile. Isti smo. Ne. Da. Zajedno plačemo. Ne. Da. Ali od radosti. Udaljio se pjevušeći. Pokušao sam zamisliti svoju ženu bez spolnog organa. Ta me pomisao i nije prestrašila. Ionako se rijetko njime služi sa mnom. Kad je bilo posljednji put. Više ni ne znam. Nesvjesno sam, pokušavajući se sjetiti našeg posljednjeg odnosa, posegnuo počešati mošnje, no naišao sam samo na prazninu