Izbor iz ove godine nagrađenoga rukopisa Autopilot
Iznad situacije
ako potoneš
razvodnit će se tvoja
plazma crveni
remorker oteglit
će te do oštre obale
usidreni bolničari pokušat
će uhvatiti ritam olovne
mladosti upuhivanje svježeg
zraka otlonit će svaku sumnju da
ćeš otputovati na mjesec u
odijelu od oseke i plime
gore gdje je sve duboko dublje
pijemo kalifornijsko vino posluženo
u plastičnim čašama kao loši rođendani
hodanje je samo način za proširenje
neudobnih cipela
teški metali su ljubav razgovor je
antikorozivni premaz glatkoća
antilopine kože
još uvijek traje nestašica pluta
kako onda da izbijemo na površinu
Texas
pakovali smo rijeke
u konzerve debeli
šarani vijesnici su
primirja za ugojene
političare nikada
dovoljno masnoće
puno kasnije pobjegli
smo niz tobogane grada
slijevali su se orkani kiša
u kaubojskim filmovima
rijetko pljušti zapečeni
pištolji skloni su koroziji
lakše je ostati sam na
onoj nizbrdici trga u Lisabonu
biti ratni plijen pogrbljeni rob koji
uzgaja školjke uz ocean s
uvenutim očima gledam na zapad
kad ožednim
u Texas crn od nafte
Legalizator (pomirenim arhitektima)
tražio sam prostorni nosač
zgrade sklanjaju svoju armaturu
u kapuljače betona
dobio sam žuljeve od upaljača
svakako najbliže što sam bio pračovjeku
svijeće održivo izgaraju
vraćaju se istom odljevu
kuće nemaju žarne niti
mi smo po mostovima pisali
imena mrtvih dok nije slikar
s produženom rukom prebojao the Clash
prekrio sam te tom istom bojom
purpurnocrvena
najduža boja koju znam napisati
tako se označavaju objekti za rušenje
netko u kući do sužava hlače
navukli smo na sebe odore čistača
napustili sram iz renesansih freski
dijetlom skidamo dovratnike
i to nema nikakve veze s odjećom
Nepropusne rampe
na livadi se
skučilo popodne
u topli namaz od kupina
poslao sam te u tri točkice
otišao nizbrdo suprotno od
uspinjanja mladog bambusa
ja to potpuno razumijem
naslanjanje težine na
drugu težinu kao miješanje
šećera rukama zbog boljeg
prožimanja
vozit ću te u kamp kućici
kroz dimnu bombu noći
tamo gdje prođemo carinici
će odmah izbetonirati nepropusne
rampe
new age zauvijek će se pisati koso
svaka romantika ima pogubnu statiku
Pjesma u 5 ujutro
večer je maramica kojom
brišemo sluz klubova
čaše su prokišnjavale po
rastočenoj gumi cipela
bili smo vonj prokuhane
mocha kave navlaženi kartoni
beskućnikova kauča
jutro je kihnulo prema
paprenom suncu
u mojim plućima plivale
su peraje katrana zato
sam bio brži od šetača pasa
tebe su s poda podizale žute
žlice bagera na južnoj
obali padali su kokosovi orasi
i otkivali nam svoje bijele žuči
balzamiranim spomenicima
najbolje je pristajala
crna kosa
9.81
malo si prestrašen
dok prvi put oblačiš
crno odijelo
ne očekuješ svrbež
meke tkanine njezino spajanje
za kožu da promašiš
rupu na remenu
kao što se promaši
križanje u nepoznatom
dijelu grada. zajedno s njim
obukao si tišinu
ljude koje nisi dugo vidio
ženu koja skida prsten
kada brod nestane
iza prvog otoka.
obukao si
grožđe i naranče sa
stola dozrelo kao ono
koje smo jeli u Barceloni
kada je brzinom 9,81 sekunda
na kvadrat pred nas pala
mrtva ptica mi smo samo
produžili jer negdje
nam se prokleto žurilo.
Brodogradilište Š9
naš blues večeras
su dvije duge
prašnjave godine
u kojima smo bili
poput radnika
u
brodogradilištu koji
bruse sve spojeve i
rubove da ne bi
rastvorili kožu
na trenutak prekinuli
putovanje
velikim bijelim cruiserom
na čijoj smo palubi
voljeli misliti da ležimo
i čudimo se
podnošljivoj svakodnevnici
u kojoj se stariji parovi
drže za ruke
operacije sretno završe
a sve među ljudima i stvarima
tako je uredno posloženo
da nas iritira kao i vlak
koji svako jutro u 6.04
prevozi naftu za tankove
teških brodova
daleko izvan ovog pospanog
jutra negdje pingvini
umiru
bjeloglavi sup jede iz ruke
obećali smo da nećemo
ovdje ostati nasukani a vidi
nas sada iz tvojih dugih prstiju
cijedi se cementno mlijeko
zgrušnjava prvo obalu i stijene
zatim nas dvoje koji širom
otvorenih očiju gledamo
bjeloglavog supa kako jede ovcu
kako se malo kasnije
utapa u moru on je
imao 10000 godina vremena
da nauči plivati
mi imamo puno manje
izgubljeni među truplima životinja
sigurno ćemo pronaći nešto
toplo i oštro
povratnu kartu
nož u tvojoj ruci
Darko Šeparović, rođen 1987., godine odrastao je u Veloj Luci na otoku Korčuli. Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je poeziju i prozu te književne osvrte i intervjue u Zarezu, Quorumu, Autsajderskim fragmentima, knjigomat.com, agoncasopis.com... Priča Uredan rukopis uvrštena mu je u knjigu Ispod stola. Za rukopis Privikavanje pohvaljen je na natječaju za nagradu Goran za mlade pjesnike 2012. Dobitnik je nagrade Navrh jezika za 2014. godinu. Trenutno živi u Zagrebu. Posjeduje dozvolu za voditelja brodice