Snježana Klopotan  

Nijedna od nas nije meso

FETA, najveća svjetska organizacija za prava životinja, nedavno je izazvala kontroverze reklamnom kampanjom koja povezuje sudbinu ubijenih žena sa sudbinom zaklanih svinja. Reklamni pano u Torontu i Edmontonu pokazuje fotografiju žene i svinje sa sloganom Nijedna od nas nije meso. Kampanja je potaknuta u javnosti vrlo eksponiranim slučajem serijskog ubojice Roberta Picktona, koji je na svojoj farmi ubio petnaest kanadskih prostitutki i ovisnica o drogi. Dodatno zgražanje javnosti izazvali su izvještaji službenika zdravstva kako su proizvodi od svinja koje je Pickton uzgajao na svojoj farmi i prodavao bili pomiješani s ljudskim mesom, za koje se pretpostavlja da su ostaci ubijenih žena. U obrazloženju kampanje koja želi potaknuti ljude da prestanu jesti meso, PETA je podsjetila da ?e svim živim bićima stalo do njihova života, neovisno kojoj vrsti pripadaju: “Nijedno živo biće ne zaslužuje da se s njim postupa na način na koji postupamo sa životinjama na industrijskim farmama. To je ono krajnje u rasističkom razmišljanju što odlučuje kako su sva ostala inteligentna i društvena stvorenja koja nemaju moći da se obrane, prikladna samo za na stol. Potrošači koji su možda pojeli ljudsko meso to vjerojatno nisu primijetili, jer su i svinje i ljudi načinjeni od mesa i krvi, tj. mesa”.

Ne kupujem žene i meso

Spomenuti slučaj povezivanja žena i životinja indikativan je za razobličavanje široko rasprostranjene percepcije i jednih i drugih kao mesa. U svojoj knjizi Meso: prirodni simbol, Nick Fiddes razotkriva meso kao sredstvo pomoću kojeg muškarci izražavaju svoju prirodnu kontrolu nad ženama, kao i nad životinjama: “Muškarci su obično ritualno u položaju kontrolora, lovaca, dobavljača, a uz to su i primarni potrošači mesa, prisvajajući si pravo prvenstva na dostupne resurse”. Na mikrorazini ta je kontrola uočljiva u institucionalizaciji rodnih uloga, na primjer, pri podjeli kućanskih poslova, u kojima će svakodnevno kuhanje biti dijelom ženine uloge, dok će pečenje mesa (osobito na roštilju) biti posao muškaraca, koji u pravilu obavljaju ubijanje i ljudskih i neljudskih životinja.

Kroz odgoj i obrazovanje žene prihvaćaju znatan dio impliciranog simboličkog sadržaja muške ideologije i inkorporiraju ga u svoju vlastitu ideologiju: “Muškarčevo prikazivanje žena kao mesa tipičan je primjer općenito iskrivljene slike žene kao životinje… Baš kao što je meso znak muške kontrole nad sv?jetom prirode par excellence, tako žene kao meso predstavljaju osobito snažan iskaz njezine navodne neobuzdanije društvene uloge te raspoloživosti kao prirodnog izvora za muškarce. Znakovita je asimetrija ovog podsustava ideja. Žene se nazivaju mesom kao da su određene za muškarčevu potrošnju, što se ne događa i u obrnutom smjeru: meso se obično ne doživljava kao ženstveno. Priroda nudi opsežan i iscrpan model sustavu patrijarhalne kontrole nad ženama, ali uglavnom ne vrijedi obratno”.

Popularna kultura nudi niz sadržaja kojima se naglašava doživljavanje žene kao potrošne robe – mesa. Ogledni primjer su jumbo-plakati mesne industrije Gavrilović, koja opetovano reklamira svoje mesne proizvode mizoginim portretiranjem žena kao mesa. Na posljednjem nizu plakata netko j? uz plakat koji prikazuje sliku žene i poručuje Volim je i na stolu, napisao grafit Ne kupujem žene i meso.

Nasilje počinje u jeziku

Analizirajući sličnosti između jezika sustava mesa i terminologije koju u pornografskom i mainstream diskursu upotrebljavaju muškarci kako bi opisali žene, Fiddes uočava kako je jedan sistem eksploatacije oblikovan po uzoru na drugi. Analiza rodnih odnosa, sadržanih u jeziku, upućuje ga da “podčinjavanje prirodnog svijeta, kao što je prikazano u slučaju sustava mesa, prethodi seksualnom podčinjavanju”. Riječ je o metaforičkoj uporabi pojma mesa, koja se sastoji od nekoliko komponenata, počevši od muškarčeva opisa žena u kategorijama životinja (koka, kuja, kučka, mačk(ic)a, krava, ždrebica, zečica), do opisa žena kroz kategorije lova ili uzgoja, pa se ženu, kao plijen Muškarca-Lovca, može jahati, zauzdati i timariti. Fiddes navodi primjere prikazivanja žena kao jestivih objekata u Rječniku povijesnog slenga kroz izraze popularne u govornom jeziku sve od petnaestog stoljeća, a koji prizivaju sliku “žene kao mrtvog mesa koje je mesar ili kuhar dok je još bilo krvavo razrezao, raskomadao i sitno nasjeckao, i koje će na kraju poslužiti za mušku konzumaciju. Komad mesa je prvobitno označavao spolni odnos (sa stajališta muškarca), a kasnije prostitutku. Mlado meso je označavalo mladu prostitutku na tržištu… Sirovo meso odnosilo se ili na golu prostitutku u seksualnom činu ili je bio općeniti izraz za žene. Bordel je bio mesnica. Tržnica mesa je bio izraz za sastajalište prostitutki, ženske grudi i vaginu; danas ga koriste feministkinje kako bi diskreditirale natjecanja za izbor ljepotica u kojima potiču djevojke da paradiraju svojim tijelima poput stoke za prodaju... U dvadesetom stoljeću izraz odrezati komad mesa britanski je sleng koji koriste muškarci, a znači da su spavali sa ženom”. U suvremeno doba posljedica takva percipiranja žena analogno s ulovljenim ili uzgojenim mesom ogleda se u dodjeljivanju imena dijelovima njezina tijela koje nose životinje s polica supermarketa – noga, but, križa ili prsa: “Humor ili nelagoda nastaju dozivanjem slika žena putem metafore mesa, simbolički potvrđujući njihov status u odnosu na muškarce.”

Institucionalizirano nasilje: žensko i životinjsko meso

Feministkinja Carole Adams kao oruđe opresije vidi tri stvari: opredmećivanje postojanja tako da se ono vidi kao objekt radije nego kao biće koje živi, diše, pati; fragmentaciju ili klanje tako da se uništava postojanje kao potpunog bića; zatim potrošnja – i doslovna potrošnja neljudske životinje ili potrošnja fragmentirane žene kroz pornografiju, prostituciju, silovanje, premlaćivanje. U svojoj knjizi The Pornography of Meat ona istražuje način na koji popularna kultura, reklame i pornografija zajedno stvaraju neprijateljsku, ponižavajuću sredinu za žene i životinje koje se javno prikazuju kao zabava: “To pokazuje kako su životinje seksualizirane/feminizirane, a žene su animalizirane. To predstavlja ideju antropornografije – opisivanje životinja kao kurvi”.

Eksploatacija žena i životinja u pornografske svrhe poprima najradikalniji oblik u zoosodomijskim filmovima, gdje se životinja siluje, prisiljava na seksualni čin s pripadnikom druge vrste, manipulacijom njezinim prirodnim nagonima. Zanimljivo je da je u ovom slučaju riječ o obrtanju situacije, jer je uglavnom silovan muški pripadnik životinjske vrste. Analogiju sa silovanjem u životinjskom svijetu priziva današnji tretman krava kao bioloških strojeva za dobivanje velikih?količina mlijeka i mesa. Današnje su krave muzare gotovo stalno trudne, a oplođuju se najčešće umjetnom oplodnjom. Muzare imaju samo dva ili tri mjeseca za oporavak od poroda prije nego što ih ponovo umjetno oplode. Carole Adams ovakvo tretiranje životinja sagledava kao dio feminističkog promišljanja pornografije: “Gledamo kravu i kažemo zašto uopće ta krava postoji osim da bi postala naš obrok? Riječ je o prisilnom identitetu koji otkriva više o nama. Naše distanciranje od životinja pojačava odnos subjekt?objekt i stvara lažnu konstrukciju životinja kao mesa. Kada sam to prepoznala, prepoznala sam i kako pornografija konstruira lažne identitete. Istražujući žensko vrste, pokazujem kako žene postaju nositeljice identiteta vrste, a farmske životinje su izgubile status u našoj kulturi zbog potrebe za kontrolom ženki vrste, kako bi se osigurala reprodukcija životinja da bi one mogle postati mesom. Tako vrsta postaje kategorija koja se dovodi u vezu sa ženskim.”

U vizuri poruke koju odašilju Gavrilovićevi plakati mesna industrija je samo ogledalo društvenog poimanja ženama i životinja kao onih koje treba podjarmiti i iskoristiti. Prepoznavanje jednakih mehanizama opresije prema ženama i životinjama omogućuje sagledavanje te razumijevanje problema društvenog tretiranja žena u kontekstu široko rasprostranjenog podjarmljivanja i zlostavljanja životinja.