28.11.2016.

Pripremio Saša Šimpraga  

Niska kultura dostupnosti besplatne pitke vode

 

 

Segmenti urbanološke datoteke programa "Voda i javni prostor" projekta Ars Publicae u 2016. godini.

 

 

"Nažalost, u javnosti je sve prisutnija tendencija shvaćanja pitke vode kao robe i to me gledište uvijek vrlo ljuti. Ne znam koja je motivacija zagrebačkih gradskih vlasti kod upornog prorjeđivanja mogućnosti pristupa besplatnoj pitkoj vodi na javnim mjestima u gradu: da li je to također motivirano nekim komercijalnim razlozima, odnosno interesima ugostiteljskih i trgovačkih krugova ili je možda jednostavno u pitanju slijepo ignoriranje potreba građana, no kako god bilo - rezultat je porazan."

Vanja Radovanović

 

"Vodoskoci su, ukratko, "Potjemkinova sela" gradske vlasti, koja se nije suočila ni sa jednim esencijalnim gradskim problemom, a spašava obraz dekorativnim detaljima i populističkom samoreklamom." 

Snješka Knežević

 

"Umjesto 40 fontana koje zaziva gradonačelnik, Zagreb treba najmanje 40 česmi s besplatnom pitkom vodom u javnom prostoru kako bi se obrnuo trend kojim se pristup besplatnoj pitkoj vodi sustavno zatire." 

Saša Šimpraga

 

"Česma na Cvjetnom trgu, kao i ona relativno novo postavljena na Opatovini prema Skalinskoj ulici, ne samo da su debakl za ionako raritetne realizacije u javnim prostorima u tom području, nego ukazuju i na potpuno nerazumijevanje pojma postava u prostor odnosno međuodnosa predmeta i prostora u kojeg se nešto postavlja. Tako obje izgledaju ništa više no nezgrapne fatamorgane išetale iz nekih eklektičnih baptisterija. Čudesni su to primjeri nepromišljenosti te onoga "bolje išta nego ništa"."

Tomislav Soldo

 

"Stavljanje u funkciju i redizajn česme svakako bi doprinijelo ambijentalnosti Cvjetnog trga. Od tog trga ne treba odustajati."

Silva Kalčić

 

"Voda je javno dobro i mora biti dostupna svima. Uvjeren sam kako Zagreb vodu može 'brendirati', a to je moguće upravo i kroz mrežu javnih, suvremeno oblikovanih i praktičnih česmi kao nešto što bi Grad sigurno mogao prepoznati kao vrijedno, odnosno nešto što je, osim civilizacijskoga standarda, i javni interes."

Petar Kozina

 

"Česme ili pojilišta su bile dio prostornog imidža povijesnog Zagreba, kako u 19. stoljeću tako i u razdoblju moderne."

Jesenko Horvat

 

"Sve postojeće otvorene vodotoke treba zadržati, i pokušati obogatiti; suvremeni prinicipi uređenja krajolika uvelike su bazirani na iskorištavanju potencijala autohtonih urbanih staništa i pripadajuće flore i faune. Ta specifična 'gradska divljina' mogla bi biti poticaj uređenju danas zapuštenih vodotoka." 

Igor Ekštajn

 

O Bandićevim fontanama: (…) "Obzirom da je riječ, a to nitko ne može poreći, o izrazito vrijednom gradskom prostoru, mislim da bi trebala postojati zakonska regulativa o obvezi ne samo javnog natječaja nego i o prethodnoj izradi prostorne studije. Nažalost, prostorna studija nije zakonski definirana, a time ni ono što ona mora sadržavati, koga sve uključivati, pa do daljnjega u praksi ona ostaje prostor slobodnih interpretacija."

Tomislav Soldo

 

"Umjesto banalnog 'konzuma i zarade' s markama raznovrsnih flaširanih voda, promocija pitke vode na česmama - sa sloganom 'Ova voda je za piće', suprotnog onome kojeg često zatiču u gradovima Europe - promocija je branda zdrave i ukusne vode na kojoj Zagreb leži."

Jesenko Horvat

 

O zelenim pojasevima gradskih potoka: "Ambijentalna kvaliteta takvih prostora je specifična tim više jer su rariteti u gradskom urbanom tkivu. Bilo bi uistinu vrijedno pokušati aktivirati i njihove okolne prostore, proširujući ih u simboličnom smislu i van svojih korita."

Tomislav Soldo

 

"Prije modernizacije voda se ne javlja kao planirani oblikovni ili estetski, nego kao utilitarni element u obliku javnih zdenaca."

Snješka Knežević

 

"Pitka je voda javno dobro, i kao takva treba biti dostupna svim građanima. Pritom mislim i da građani trebaju povisiti svoja očekivanja. Jednostavno, i metaforički rečeno, gdje god imamo asfaltirane prometnice i popločene nogostupe, no ne nužno samo tamo, trebamo imati i javno dostupnu besplatnu pitku vodu." 

Igor Ekštajn

 

"Rješenje Manduševca kakvo je sad ne predstavlja povijesni oblik ali se na njega oslanja, a niti je riječ o oblikovanju u koje se ne bi trebalo intervenirati pa je ono kao takvo podložno izmjenama. Utoliko je i predložena nadogradnja itekako moguća. I sama povijest uređenja česme zabilježila je različite manifestacije njenog oblikovanja. Danas bi ona neupitno trebala omogućavati pijenje svim dobnim skupinama ali i životinjama, a istovremeno u centralnoj poziciji, i svom mjerilu, doprinijeti i afirmaciji vode kao javnog dobra. Uvođenje dodatne, "pitke", funkcije nije tehnički zahtjevno, nije skupo i ne treba bitno narušiti postojeći autorski koncept koji je korektan, dok je nadogradnja sadržaja uputna pa i nužna. "

Saša Šimpraga

 

 

"Potoci i zelene površine uz njih imaju velike potencijale kao javne parkovne površine, za odmor i opuštanje, zatim kao prometne površine za pješačke i biciklističke prometne smjerove, te kao rekreacione površine, gdje se mogu urediti npr. dječja igrališta, skate i bike parkovi, pa čak, ovisno o raspoloživoj površini, i gradski vrtovi."

Vanja Radovanović

 

O rukavcu Savica-Šanci: "Vidim to kao dio zagrebačkog vodenog lanca od Rakitja, Jaruna, preko savskih obala i Bundeka. Ali prvenstveno ga vidim kao istočni pandan ali i suprotnost Jarunu - ne kao žicom i rampom ograđeni rekreacijski centar, nego kao pravo gradsko jezero, dakako i s kupališnom funkcijom."

Igor Ekštajn

 

"Voda gradu može donijeti živost, svojim žuborenjem ili prštanjem, ali i smirenje, kada mirno teče. Ona uvijek donosi svježinu, ponekad može prigušiti zvukove, buku grada. Sve su to izrazito povoljna djelovanja na život grada i podržavam veće prisustvo vode u gradovima, napose u Zagrebu u kojem joj nije davana potrebna pažnja. Veća prisutnost vode u gradu doprinosi raznovrsnosti i uopće boljoj kvaliteti života – stoga, podržavam inicijative koje idu u tome smjeru."

Vanja Radovanović

 

"Voda u javnom prostoru simbolički markira naselje ili grad u kojem je život barem dobar."

Diana Magdić

 

"Ako govorimo o vodenim artefakatima onda fontane u Zagrebu ne trebaju nužno replicirati obrazac onih u velikim svjetskim metropolama. Dovoljno je parafrazirati zdenac i dograditi još na njega tu komponentu pomoću koje ćemo vodu i okusiti, a ne samo gledati." 

Jesenko Horvat

 

O Bandićevim fontanama: "Zagrebačka osovina sigurno je dostojanstveni okvir za fontane – semantička i formalna introdukcija u središnji prostor grada. Međutim Sveučilišna knjižnica kao jedini urbani korpus novoga mjerila i trnjanska sitnež koja prevladava u okruženju, stvaraju nekoherentan okvir – još uvijek nepripremljen za takvu pompu. Nije sporno trošiti novac za gradsku polituru, ali dokle god Grad nije u mogućnosti kontrolirati sporadično građenje unutar ovog (zaštićenog) kadra, već dopušta da na prvoj liniji "preko noći" niču besprizorne dogradnje, izvedbu fontana doživljavat ćemo kao potkivanje žabe."  

Jesenko Horvat 

 

"Urbanizacija grada nametnula je, postupno naravno, i uređivanje vodotokova sljemenskih potoka koji su u prošlosti prirodno, kao dio savskog sliva, "neuredno” vijugali područjem današnjeg grada prema jednako "neuređenoj” Savi. To "uređivanje” prolazilo je barem dvije faze, prvenstveno hidrodinamičku regulaciju s naglaskom na "izravnavanje” linije tokova voda i zaštite nasipima od povremenog poplavljivanja okolnih područja. Potom se prilikom ozbiljnije planske izgradnje grada, gdje su oni smetali, krenulo i u "pospremanje” duljih dionica potoka pod zemlju, u potpuno natkriveni kanalizacijski sustav."

Goran Pinter

 

"Načela "uređivanja” vodotokova u svijetu posljednjih desetljeća donekle izbjegavaju "tehnički opravdanu” rigidnost "betonizacije” i okreću se više ekološkim rješenjima, zadržavanju izvorne linije potočnih tokova kao i dijela izvorne vegetacije i faune te mjestimičnim širim inundacijskim zonama umjesto ograničavanja nasipima. Za naše pojmove, međutim, "uređeni vodotok” ima preferiranu pravocrtnost, obostranu izgrađenost nasipa s više-manje uređenom šetnicom na kruni tj. gornjoj plohi nasipa te kombinaciju popločenih korita, zatravnjenih bokova nasipa i povremenih betonskih kaskada kao zaštitu protiv erozije."

Goran Pinter

 

"Voda je u užem zagrebačkom urbanom prostoru toliko neprisutna, da smo na sljemenske potoke pod gradom i pod našim nogama potpuno zaboravili. Neću govoriti o otvorenim potocima na zapadnim i istočnim krilima Zagreba, za koje još ima prilike jer ih pejsažističkim intervencijama možemo zamisliti uključene u urbani ambijent stambenih područja."

Jesenko Horvat

 

"Gotovo sve ulice u dolovima sjevernije od Ilice-Maksimirske su nastale kao rezultat tisućljetnih tokova potoka. Ne samo ulice. Na primjer, Britanski trg je zapravo nekadašnja dolina potoka Kraljevca. Urbanizacija Zagreba je itekako bila diktirana vodotokovima. Polukružne mreže ulica otkrivaju nam lokacije nekadašnjih meandara Save za što su primjer sklop ulica oko Jezerske, Ogulinske, Vrbik. Kako su ti meandri prije isušivanja bili ušća zagrebačkih potoka u Savu, oštri zaokreti otvorenih potoka, današnje trase ulica, ukazuju nam na te lokacije. Primjerice, oštri zaokret Kustošaka prema istoku kod Virjanske je nekadašnja točka ušća."

Mladen Sokele

 

(Česme) "omogućuju pticama, psima, uličnim mačkama i ljudima da se posluže vodom kad je to potrebno. Trgovina vodom jedan je od najvećih izvora zagađenja plastičnom ambalažom, pa je i to jedan od razloga zašto treba podržati javne česme. Ključna je dostupnost, osobito u blizini igrališta, parkova, te dijela grada koji je turistički zanimljiv. Dizajn je važan, kao i način uklapanja u urbani kontekst – znači ne preagresivno, već na logičnim mjestima; funkcionalnost i mogućnost čišćenja česme – donji dio s malim udubljenjem u kojem se skuplja voda za životinje, što u Veneciji, na primjer, postoji od davnih dana."

Sandra Križić Roban

 

"Retencije nisu planirane kao urbani elementi koji bi nudili više od same utilitarne funkcije, ali kao takve ipak funkcioniraju. Uvijek je zanimljivo popeti se na njih i s tih povišenih točaka fotografirati. Najviše retencije su Lagvić i Pustodol, visine oko 27 metara. Zbog svog položaja i okolnih prirodnih sadržaja preporučujem obilaske sljedećih retencija: Mačkovec, Veliki potok, obje na Kustošaku, Kuniščaku, Jelenovcu, Lagviću, Pustodolu i svakako "osjetiti” veličinu mega-retencije Jazbina."

Mladen Sokele

 

"Ne tako davnu samovoljnu, nepromišljenu i javno neraspravljenu akciju eliminiranja tradicionalnih zdenaca "Viktorija”, u narodu poznatih kao "železni Franceki”, u područjima izrazite koncentracije rekreativaca, primjerice na Tuškancu, Maksimiru, Rokovom perivoju ili Cmroku, a sve pod lažnom egidom "štednje vode”, smatram jednim od recentnijih barbarskijih činova protiv humanog korištenja urbanih prostora. Kad se tome pribroji i očit pritisak 'kafićkog lobija' koji je rezultirao u 'zatvaranju ventila' novopostavljenih pseudoklasičnih česmi uzduž najfrekventnije zagrebačke kafićke zone, Tkalčićeve ulice, onda je očito da je doba "trgovanja vodom” postalo poprilična stvarnost. 

Za razliku od većine ostale Europe u kojoj se javna dostupnost besplatne pitke vode smatra neosporivim civilizacijskim postignućem."

Goran Pinter

 

"Sve je počelo 2013. kada je većina zastupnika u Njemačkom parlamentu podigla ruku za zakon kojim se pravo na vodu izbacuje s popisa temeljnih ljudskih prava Ujedinjenih naroda. To je trebala biti uvertira u privatizaciju vodoopskrbe na području Europske unije. Smatram da bi voda u javnom prostoru trebala biti dostupna i besplatna. Sretna smo zemalja pitke vode. Napajanje putnika jedan je od simboličnih temelja gostoljubivosti jedne zajednice, a u središtu Zagreba je i sve više turista."

Silva Kalčić

 

(…) "neki su zahvati štetni jer eliminiraju život iz potoka. Korito potoka mora omogućiti da se razvije flora, vodeno bilje i da se nasele određene životinjske vrste. Naravno da nitko ne očekuje da se može loviti potočne rakove i pastrve u potocima u gradu, ali ukoliko betonskim žlijebom teče beživotna voda, onda možemo to i natkriti, pretvoriti u kanal - i još preko toga napraviti cestu."

Vladimir Tarnovski

 

"Podržavam ideju da se na Britanskom trgu u budućnosti nađe zdenac ili fontana, ali to mora biti dio cjelovitog urbanističko-arhitektonskog rješenja. Graditi je usred urbanističkog nereda, kakav ondje vlada, puka je dekorativna gesta i nesmisao. Gradonačelniku bi trebalo preporučiti da pričeka pravo rješenje u kojem će fontana biti "dodana vrijednost", a da se u međuvremenu založi za obnovu postojećih zagrebačkih fontana, od kojih su neke u lošem stanju, a druge se jedva održavaju."

Snješka Knežević

 

 

"Vodu bih željela vidjeti na Gornjem gradu, svuda na bivšim periferijama, gdje bi se za nju mogle stvoriti male urbane niše ili zelene oaze opremljene klupama ili sjedalicama, isto tako, u drugim dimenzijama, svuda u Južnom Zagrebu koji je srećom pun zelenila, a voda je uvijek povezana s njime. Takvi mikroambijenti element su socijalizacije i humanizacije prostora."

Snješka Knežević

 

"Neki gradovi jednostavno su izrasli iz vode i s vodom srasli, drugi su se na vodu navikli i znaju je iskoristiti. Rijetko koji grad ima tako maćehinski odnos prema vodi kao što je to slučaj u Zagrebu, posebice u društvima u kojima su vodene površine i obalni pojasevi javno dobro."

Igor Ekštajn

 

O potoku Medveščaku: "Smatram da je memorija tog potoka koji je omogućio nastanak i razvoj Zagreba iznimno bitna. Rad (naslovljen "Potok") je, u okviru zadanih mogućnosti, ponudio kratkotrajno zvučno i vizualno – taktilno osvježenje i memento na potok Medveščak. Nastojao sam privremenom intervencijom potaknuti buduća urbanistička promišljanja na tragu (re)afirmacije memorije specifičnog potoka u gradu, ali i valorizacije i uređenja ostalih zagrebačkih potoka. Čini mi se da ih ima oko sedamnaest."

David Kabalin

 

"Tipska česma je potrebna, i bilo bi dobro da bude osuvremenjena na promišljen način, kao što je organizacija javnog natječaja s pomno izabranim žirijem i oblikovana kao rafinirana figura u javnom prostoru grada, budući da su česme na Cvjetnom trgu i Dolcu kao primjeri zakašnjele postmoderne formom i materijalom potpuno stihijska rješenja."

Silva Kalčić

 

O uređenju potoka i kontaktu s vodom: "Taj se kontakt može vrlo jednostavno postići ublažavanjem nagiba pokosa, uvažavajući pritom i zaštitu od poplava. Osim toga, zašto šetnica kod niskog vodostaja ne bi mogla biti i neposredno uz vodu?"

David Kabalin

 

"Prisustvo besplatne pitke vode u javnom prostoru je odraz civilizacijske razine društva, svojevrsni pokazatelj ‘gradskosti’ s bezbrojnim povijesnim i suvremenim primjerima od gradova Rimskog carstva, preko česmi i fontana srednjevjekovnih gradova, npr. spomenimo tek dubrovačke fontane, sve do današnjih velegradova koji i te kako brinu o tom aspektu, a prvi mi padaju na pamet New York, Tokijo ili Rim. Osobno me jako smeta da u Zagrebu nema javno dostupne pitke vode, iako se volimo hvaliti njenom kvalitetom i količinom. Naravno da na tome treba inzistirati jer je trenutna situacija bez pretjerivanja sramotna. 

Citiram članak iz važećeg komunalnog reda: ‘Javni zdenci (Viktorija zdenci i slično) grade se na mjestima na kojima se građani okupljaju i zadržavaju, te u parkovima, park-šumama, izletištima i sličnim prostorima.’”

David Kabalin

 

"Fontane imaju dekorativni karakter i ne mogu zamijeniti sadržaje koji osiguravaju pitku vodu. Dakle, postavom fontane se nikako ne smije eliminirati izvor pitke vode ukoliko je postojao. Niti fontana smije biti zapreka postavljanju izvora pitke vode na nekoj lokaciji."

Vladimir Tarnovski

 

"Treba ipak uzeti u obzir da su javne pumpe zvane "Železni Franceki” (neki ih zovu i Martini) nastale u dijelovima grada koji nisu imali javni vodovod po kućama. To je bila njihova povijesna uloga i nju su manje više ispunili. Dakle, ima opravdanja da ih se uklanja na mjestima na kojima više ne trebaju omogućavati stanovnicima tekuću vodu. Ali….nema baš nikakvog opravdanja da ih se uklanja na mjestima gdje se kreću veće količine ljudi, djece, daleko od kuća, u parkovima, uz staze za šetnju, uz početke planinarskih putova na Medvednicu i na sličnim mjestima. To se odnosi na primjer na pumpu na Cmroku uz ruinu zvanu nekad "Šumski dvor”, u šumi Tuškanac iza paviljona, kod Tunela na vrhu ulice Gračansko Dolje, na Sljemenu uz Dom Grafičar i tako dalje."

Vladimir Tarnovski

 

"Zagreb je grad koji ima izrazito nisku kulturu dostupnosti besplatne pitke vode u javnom prostoru. Štoviše, zamjetan je i trend neodržavanja i često uklanjanja postojećih česmi/pumpi na lokacijama gdje za njima postoji potreba. Primjerice, neki od najpoznatijih gradskih javnih parkova, poput Cmroka, Tuškanca ili Dotrščine, nekad su imali pumpe s besplatnom pitkom vodom koje su u zadnjih nekoliko godina, iz posve nerazumljivih razloga, uklonjene. Isti je trend odavno zahvatio i neke od trgova koji su imali desetljetnu, pa i stoljetnu tradiciju pristupa pitkoj vodi, poput Trga bana Jelačića ili Kvaternikovog trga. Na ta su dva trga nekadašnje ili dotadašnje česme zamijenjene fontanama, no bez mogućnosti konzumacije vode, čime je povijesni i najvažnije – nužni sadržaj javnog prostora - jednostavno dokinut. "

Saša Šimpraga

 

(Kod postavljanja novih česmi) "dio resursa ili čak naglasak (potrebno je) staviti na 'mrežu punktova’ tj. na aspekt izradnje sustava."

Damjan Uzelac

 

"Problem dostupnosti pitke vode je, bez sumnje, važan i dobro bi bilo razmišljati u smjeru realizacije mreže 'pojilišta' po cijelom gradu."

Nikola Radeljković

 

"Osim kao odraz najobičnije nebrige, uklanjanje česmi s besplatnom pitkom vodom, odnosno uopće nepostojanje česmi može se promatrati i u kontekstu sve veće privatizacije javnih dobara, odnosno kao posljedična degradacija pa i poništavanje javnog u zajedničkim prostorima grada."

Saša Šimpraga

 

"Nove bi česme svakako trebale biti suvremeno oblikovane, jedinstvene i prepoznatljive za Zagreb. Time bi, s jedne strane, javni prostor bio opremljen sadržajem koji je civilizacijski minimum, s druge manifestiran dizajnerski potencijal oblikovanja komunalne opreme koja ulazi u javni prostor grada (a nasuprot trendu slabih kataloških rješenja), i s treće strane, takva mreža afirmirala bi vodu kao javno dobro. " 

Saša Šimpraga

 

(…) "Zagreb leži na geotermalnoj vodi na kojoj bismo se mogli grijati znatno jeftinije, kao i 40% stanovnika Pariza. Također, Zagreb bi mogao postati spa grad, na liniji toplica od Budimpešte do Termi Euganee kod Padove."

Silva Kalčić

 

"Oko sedamnaest sljemenskih potoka koji povezuju Medvednicu i Savu, do danas su zbog vodnog režima rijeke sa velikim promjenama vodostaja i drugih okolnosti, kao uostalom i u mnogim drugim gradovima, svedeni na vodotehnički problem. Međutim, oni imaju i određeni urbanistički potencijal. Ako ih se promatra kao cjelinu i svojevrsnu specifičnost Zagreba, postoji mogućnost oblikovanja mreže "zelenih transverzala" odnosno jedinstvenih prirodnih koridora sjever – jug tamo gdje su još uvijek otvoreni. Takva bi infrastruktura i u ekološkom (zaštita i povratak autohtone biosfere; poticanje pješačkog i biciklističkog prometa odgovarajućom infrastrukturom) i u društvenom smislu (voda kao meditativno ili pak gravitacijsko mjesto susreta i okupljanja) oplemenila grad."

Antonija Komazlić

 

 

"Slika i doživljaj gradskih parkova koji su nekad imali bazene višestruko nadmašuje sadašnje stanje u kojima ti bazeni ili više ne postoje ili nemaju vode. Nijedan od tih parkova nije cjelovit bez svoga bazena i utoliko bi ih trebalo obnoviti i staviti u funkciju izvorno zamišljenih urbanih elemenata."

Saša Šimpraga

 

"Dostupnost pitke vode u javnom prostoru danas, nakon što smo globalno ugrozili njezine izvore, ponovno je vrlo uočljiv i poželjan znak harmonije s prirodom nekog prostora, a na praktičnoj je razini ta mogućnost da se osvježimo tijekom svakodnevnih aktivnosti van doma ili posla nedvosmislen poziv i dokaz da smo u javnom prostoru dobrodošli." 

Diana Magdić

 

"U slučaju Trga Petra Krešimira IV., važnost toga parka nadilazi gradske okvire i on predstavlja jedan od najvažnijih modernističkih parkova u Hrvatskoj. Osvješćivanje izvornih i reaktiviranje kvalitetnih rješenja toga i drugih parkova, a koji su uključivali element vode, odnosno (sada samo ukrasne) bazene, bio bi i svojevrsni uvod u praksu kontinuirane brige za parkove kao autorski oblikovanih prostora tj. onakvih kakvi su projektirani i izvedenih i kakvi bi zapravo trebali biti."  

Saša Šimpraga

 

"U Zagrebu je voda uglavnom bila prisutna kao problem. Zatrpavali su se potoci i pretvarali u ulice, nestajala su kupališta, bježalo se od Save… takva je sudbina zadesila i zagrebačke česme. Neke bi se trebale ponovo osposobiti, ali bi trebalo i postaviti nove: kako u užem dijelu centra tako i npr. na savskom nasipu. Podržavamo incijative projekta Ars Publicae i platforme 1POSTOZAGRAD koji kroz svoj rad upozoravaju na taj problem i provode brojne kokretne akcije za njegovo rješavanje. Problem besplatne pitke vode nije prisutan samo u Zagrebu nego i šire." 

Nera Nejašmić Kozina

 

O uređenju ostataka savskog rukavca u sklopu parka Dugave: "U konkretnom slučaju, osim što je "voda uvijek dobar sadržaj", ovdje bi se afirmirala memorija na nekadašnji savski sliv istovremeno nudeći odmak za koji su trebala desetljeća urbanističke evolucije kako bi bio očuvanje postojećih rukavaca bilo prihvaćeno kao ideja i potencijal za (novi)grad južno od Save. Ta vizija do danas nije ostvarena i baš je zato treba osvješćivati. Uopće se senzibiliziranjem za vodu kao poželjeni element javnog prostora, osobito tamo gdje je nekad postojala, otvara i mogućnost oživljavanja zaboravljenih ideja kroz njihovu suvremenu interpretaciju."

Saša Šimpraga

 

"Pitanje dostupnosti pitke vode u javnim prostorima je krucijalno, a toliko marginalizirano. Toliko, da ispada da smo se u bližoj i daljoj povijesti time bavili puno preciznije nego danas. Prije same organizacije takvog javnog natječaja, čini mi se ključno za tu tematiku senzibilizirati i stručnu i širu javnost kroz tekstove, dijaloge, predavanja, radionice - ukratko kroz participativne i inkluzivne procese."

Ivana Borovnjak

 

"Smatram da su Zagrebu nužno potrebne nove česme za besplatnu vodu i svakako bi podržala inicijativu da Grad za česmu raspiše natječaj u suradnji sa strukovnim udruženjima. Osim programa tog natječaja i kvalitetni žiri, ključnim smatram da bi se Grad trebao obavezati ugovorom i vremenskim okvirom da će prvonagrađeni rad natječaja zaista i realizirati."

Ana Elizabet

 

"Besplatna voda bi morala biti bio "ponude", točnije, pogodnosti javnih prostora, osobito onih koji su socijalizirani (tzv. pješačka zona)."

Snješka Knežević

 

"Možda najveći problem oko dostupnosti besplatne pitke vode u javnom prostoru Zagreba je činjenica da taj problem desetljećima uopće nije bitnije promišljan, a još su manje promišljana originalna rješenja samih česmi kao integralni dio rješenja. 

Tako su čitavi dijelovi grada izgrađeni bez da se vodilo računa o besplatnoj dostupnoj pitkoj vodi u npr.velikim javnim parkovima."

Saša Šimpraga

 

"Ako se ne varam Hrvatska je u samom vrhu ljestvice zemalja po pitanju bogatstva pitkom vodom i slažem se da ju treba učiniti dostupnom građanima. Ja sam s Brača pa svaki put doživim šok kad sam prisiljena kupiti vodu. Javni natječaji u suradnji sa strukovnim udruženjima su od izuzetne važnosti ne samo zbog oblikovanja već zbog odgovornosti podizanja svijesti o vrijednosti vode – mislim da je većina pogledala Mad Max-a. Ljudi nažalost žive u uvjerenju da se dizajn kao struka bavi lijepo oblikovanim predmetima. Dizajn je odgovorno oblikovanje, većeg ili manjeg, sustava koji treba poštivati resurse, okolinu i korisnike."

Ozana Ursić

 

"Voda je uvijek dobar sadržaj." 

Snješka Knežević