Ništa ne vrijedite

Grozan sam psiholog. Nitko me ne voli. Nitko me ne sluša. Želio bih da mogu jednostavno dati otkaz.

Ponekad, kada kažem ljudima da želim prestati davati savjete o samopomoći, oni me upozore da vodim uspješnu ordinaciju u Fresnu u Kaliforniji već više od sedam godina, i da sam napisao četiri bestselera. To nazivate uspjehom? Knjige baš i nisu tako dobre, a ordinacija je uspješna samo zato što drugi ljudi obavljaju najveći dio posla. Ja sam zapravo samo bezvrijedna propalica. Ne mogu ništa učiniti kako treba. Ne znam zašto se uopće trudim.

Glavni problem je to što se čini da se stanje mojih pacijenata nikad ne popravlja. Ne znam što radim pogrešno; samo sam iskren dok govorimo o njihovim životima. Kažem im što mislim – znate, dam im svoje profesionalno mišljenje – a oni se jednostavno slome. To je zapravo depresivno. Možda je problem u tome što su većina njih takvi gubitnici. Da budem iskren, stvarno ih mrzim.

Jednom sam liječio čovjeka kojeg je isti tjedan ostavila žena i dobio je otkaz na poslu! Eto kako je težak život. Plakao je kao dijete kada je došao u moj ured. Rekao je da sam mu posljednja nada, da mu samo treba mali tračak nade za koji će se držati. Rekao sam mu da nema nade, da je njegova žena očito shvatila kako je on neprivlačan i glup, i da je morala otići nekome boljem – nekome tko joj stvarno ima što ponuditi. Također sam mu rekao da je njegov šef vjerojatno shvatio kakav je on varalica na poslu, da je zapravo cijedio novac od tvrtke samo za grijanje stolca. On je i dalje samo plakao. Čovječe, stvarno sam se osjećao da me ne cijeni. Mislio sam: “Zašto si uopće došao ako te ne zanima što ti imam reći? Samo ti govorim istinu. A istina boli, prijatelju”. Uostalom, rekao sam mu da zapravo ne moram slušati njegovu srcedrapateljnu priču i rekao mu neka se nosi.

Zapravo je to jako težak posao, cijeli dan morate slušati jadne ljude kako se žale. Želio bih da mogu dati otkaz. Ali što ću drugo raditi? Prestar sam da bih počeo ispočetka. Bože, mrzim se.

Pa, bez obzira na to koji je vaš glupi problem, nadam se da će vam pomoći djelići mudrosti iz ove knjige. O koga ja to zavaravam? Ova knjiga neće nikome pomoći. Što god radim, nikada nema svrhe.

Dr. Oswald T. Pratt

Vaš je život predložak za neuspjeh

Ništa ne vrijedite. Nemate nikakvih istaknutih kvaliteta. Prilično je sigurno reći da ste isti kao i svi ostali.

Trebali biste pronaći uzor u nekome tko je jako uspješan u zvanju kojem vi težite, ili nekog poznatog na koga se možete ugledati. Sada zamislite što bi ta osoba rekla da vas upozna: “Da, super, a sad se gubi. Osiguranje!”

Pokušajte još jednu vježbu s uzorom: Zamislite osobu koja vam je uzor, jako je bogata, zgodna, uspješna i svi je vole. Sada polako brojite do milijun, jer ni za toliko godina nećete biti bogati, zgodni, uspješni ili voljeni kao što je ta osoba.

Često kažete da zapravo i ne radite ono što biste htjeli učiniti sa svojim životom. To ćete nastaviti govoriti dok ne umrete.

Ne iskorištavate svoje mogućnosti. Nikad nećete u tome uspjeti.

Zamaskirajte bol drogama.

Ionako nitko nije zainteresiran da vaš život učini boljim.

Kada govorite, ljudi se samo prave da su zainteresirani. Vjerujte mi. Njihove su misli negdje drugdje.

Uhvatite se u koštac sa svojim problemima tako da doživite potpuni živčani slom.

Vjerojatno ste rekli nešto poput: “Na što je ovaj svijet spao?”. Pa, osvrnite se oko sebe, pao je vrlo nisko: slušamo vaše kukanje.

Vaši vas prijatelji ne vole zbog onog što zapravo jeste.

Pravi prijatelj je dar od Boga. Budući da Bog ne postoji, pogodite što? Ne postoje ni pravi prijatelji.

Devedesetpet posto ljudi na ovom planetu živi u agoniji potpune bijede. I vas nije briga. Dovraga, nikoga od nas nije briga.

Osim ako ne osjeti običnu privlačnost, kako očekujete da se netko istinski zaljubi u vas? Pa, ta je pomisao apsurdna. Nitko vas nikada neće voljeti.

Nemate ništa što ćete pružiti potencijalnoj družici.

Niste baš dobri u krevetu.

Što je seks? Šlataš nekoga dok on ili ona šlata tebe, pljujete jedni drugome u usta. Počnete režati poput pasa. Dogodi se vjerojatno jedan orgazam – kratak trenutak osjetilnog blaženstva, onda moraš slušati tu kravu kako melje o svojim glupim intimnim mislima. Iskreno ja bih puno radije pogledao dobar film ili pojeo veliki čokoladni keks.

Netko bolji od tebe sigurno će doći i odvesti osobu koju voliš.

Nitko te nikada neće voljeti onoliko koliko te voljela tvoja majka. A budimo iskreni, njezina te ljubav uništila.

Znam jednog stvarno jadnoga gubitnika koji bi bio super za tebe.

Sljedeći put kada s nekim vodite ljubav, usredotočite se na to kako je vaše tijelo neprivlačno.

Kada veza bude gotova, znat ćete jer tada ćete je odlučiti zadržati i biti jadni još sljedeće tri godine.

Zašto ne probate s oglasima? Vjerojatno ćete naći nekoga tko će vam se činiti savršenim za vas. To je zato što su svi koji daju oglase jednako jadni i usamljeni kao i vi.

Nikada uistinu ne možete poznavati osobu u koju ste zaljubljeni. On ili ona mogu se okrenuti protiv vas u svakom trenutku.

Bez obzira na to koliko mislite da nekoga volite ili mu vjerujete, znajte ovo: između vas i svih ostalih na ovome svijetu postoji mračan, beskonačan jaz koji se nikada ne može premostiti.

Ljubav će vas povrijediti.

Ljubav sve osvaja, sve siluje, pljačka, i ostavlja trupla.

Kada netko kaže “Volim te”, on zapravo misli “Volim kako se osjećam kad bilo tko izrazi zanimanje za mene, u ovom slučaju to si ti”.

Bolje je voljeti i izgubiti nego da vam netko polako gura vruće igle u oči.

Na vrhuncu orgazma, vjerojatno vas nije briga s kim se seksate.

Zašto ste željeli dovesti još ljudi na ovaj svijet? Znate da će na kraju završiti kao jadni propalice poput vas. Vi ste zločesti.

Ljudi su glupi. To uključuje i vašu djecu.

O da, naravno, oni su slatki dok su mali. Ali kada narastu, jednako su glupi i iritantni kao i svi drugi.

Što je to u genskoj povezanosti što vas tjera da volite svoju djecu? Ja ću vam reći: To je sebičnost. Brinete se samo o sebi i svojim dragocjenim genima. Pa, dopustite da vam kažem nešto – nikog od nas nije za to briga.

Znate one male školske predstave u kojima obožavate gledati svoju djecu? Ništa ne valjaju.

Zar bi bilo tako loše kada bi vaša djeca pronašla vaš pištolj i počela se igrati njime.

Usamljeni ste? Imajte djecu. U početku će biti poput nekog tko boluje od Alzheimera, onda će biti poput ljubimca kojeg je skupo uzdržavati, onda će vam biti poput najgoreg neprijatelja, onda će možda doći koji put u posjet. Konačno, kada budete stari, zanemarivat će vas. Usput, taj cijeli proces tijekom kojeg prestajete biti usamljeni stajat će vas stotinjak tisuća dolara.

Kažu da bi, kako je potrebna dozvola za ribolov, trebala biti potrebna i dozvola da se bude roditelj. Ja imam bolju ideju. Jednostavno, zatucimo sve bebe koje se rode.

Vaša vas se djeca srame.

Vaša su djeca još gluplja od vas.

Biti roditelj divno je i ispunjavajuće bla, bla bla. Pogledajte istini u oči – vi ste hvaljena dadilja. A još ne primate plaću.

Kada vam je Bog dao vrijedan dar da donosite djecu na ovaj svijet, to je bio njegov način da vam posve uništi život.

Potrošili ste najbolje godine života na svoju djecu.

Mislite da ste prilično pametni. Ali razmislite o ovome: biologija vas je nadmudrila. Jer, unatoč svoj logici, navela vas je da pomislite kako je imati djecu dobra ideja.

Razmislite o prodaji svoje djece.

U divljini, vaš bi vas pas pojeo da preživi.

Ako imate mačku u kući, to znači da imate i kutiju dreka u kući.

Vaš ljubimac nije vaš prijatelj. On je vaš zarobljenik.

Vjerojatno imate ljubimca samo zato da biste se mogli osjećati gospodarom nečega.

Vaši su ljubimci nevjerojatno glupi.

Vi ste još gluplji od svojega ljubimca, jer trošite vrijeme i novac hraneći, dajući smještaj, kupajući ga i brinući se o njemu – vaš ljubimac samo sjedi po cijele dane i deblja se.

U svemiru vašeg ljubimca, vas zovu “majmun koji donosi hranu”.

Nemate nikakav talent.

Nemate dobrih ideja.

Poslušajte taj mali glas u sebi koji kaže, “Nemam ono što je potrebno da bih radio ovaj posao”.

Možda ako budete nosili ulaštene cipele na posao, nitko neće opaziti da ste nesposoban gubitnik.

Sav težak posao samo je kotačić u stroju. Svrha tog stroja jest da nekoga koga vi jako ne volite učini vrlo, vrlo bogatim.

Mogli bi vas lako zamijeniti.

Niste baš pametni.

Posebne sposobnosti koje vam pomažu da radite svoj posao lako bi mogao naučiti i majmun u zoološkom vrtu.

Koja je zapravo vaša svrha?

Mrzite svoj posao. I sigurno je reći da vas na poslu nitko osobito ne voli. Nikada nećete pronaći bolji posao.

Ne zaslužujete povišicu. Evo osam razloga zašto:

Već vas previše plaćaju.

Nikada je nećete tražiti jer niste sredi-ih tip.

Vi ste nespretnjaković.

Taj drugi tip s kojim radite – onaj koji je stvarno bistar – puno više obećava. Ukratko, dok je on tu, nemate šanse.

Imate jedno otmjeno odijelo koje povremeno nosite. Pa, vi mislite da je otmjeno, ali je zapravo prokleto ružno. Ako vam daju više novaca, postoji vjerojatnost da ćete ih potrošiti na više takvih odjela, a nitko ne želi da se to dogodi.

Kompanija jedva podnosi vaš nerad, već sad.

Radite poluglup posao pa bi vam oni zapravo trebali smanjiti plaću na pola.

Ionako razmišljaju da vam daju otkaz.

Preporučio bih vam da svoju tugu utopite u nekoliko pića poslije posla.

Postanite alkoholičar.

Poznat vam je osjećaj kada se ujutro pojavite na poslu i oči su vam teške – ne samo od umora nego i od toga što ste plakali jer vam je život besmislen i mrzite svoj posao – i ne želite tamo danas biti, i osjećate se nelagodno u svojoj ozbiljnoj odjeći, i gorak vam je okus kave u ustima, i pitate se što to dovraga radite sa svojim životom? Naviknite se na taj osjećaj. Osjećat ćete ga svaki dan do kraja života.

Postoje provjerene tehnike koje možete upotrijebiti kako biste počeli nadzirati svoj život, dobili posao koji želite, plaću koju zaslužujete, i da imate vrlo zadovoljavajuću uspješnu karijeru. Nikada nećete naučiti te tehnike.

Vjerojatno mislite kako nije neka stvar to što mrzite svoj posao. Dovraga, tamo ste samo da biste dobili plaću i onda da biste mogli provesti vrijeme sa svojom obitelji, jer to je zapravo jedino važno u životu. Problem jest što mrzite i svoju obitelj.

Vaše ideje ništa ne znače. Vaš nadređeni će vam reći kako prilike trebaju izgledati.

Osuđeni ste na prosječnost.

Vaš je život predložak za neuspjeh.

Da postoji bog koji je svemoguć, sveznajući i koji sve vidi, ne bi ga bilo briga za vas.

Kada se moliš, nitko te ne sluša, još uz to izgledaš smiješno.

Religija kojoj pripadaš, zapravo je samo kult, samo što je velik.

U povijesti svijeta više je ljudi ubijeno zbog vjere nego iz bilo kojega drugog razloga.

Bog nikad ne griješi. Možeš poduprijeti gotovo svaku tvrdnju citatom iz Biblije. Ali čekaj, izravno kontradiktoran citat može se uvijek pronaći u drugom dijelu Biblije. Čini se da Bog radi mnoge pogreške.

Pogriješio je kad je napravio tebe.

Poštujem tvoje pravo da provodiš svoja vjerska uvjerenja, i ako ti pomažu, mislim da je to super. Ali ipak bih te želio obavijestiti da si čudak koji trabunja gluposti.

Bog je tvoj izmišljeni prijatelj.

Svaki put kad netko kaže “Hvala ti Bože što si uslišao moju molitvu”, ima mnogo više ljudi koji kažu: “Bože, gdje si bio kada sam te trebao?”

Kada upadneš u krizu i stvarno trebaš Božju pomoć, On ti je neće pružiti jer On ne postoji. Ali hej, možda se pojavi Djed božićnjak.

Da nema znanosti, papa bi vjerojatno još uvijek mučio ljude koji misle da se Zemlja okreće oko Sunca.

Mnogo ljudi kaže da u vrijeme velike krize ili tragedije, sve što imaju jest njihova vjera. Vjera u što? Isusa? Boga? Ako su ti dečki tako iznimni, zašto se nisu osobno pojavili da pomognu? To je kao da dobar prijatelj kaže, “Da, znam da si zarobljen u bunaru i da si slomio nogu. Došao bih te spasiti, ali mislim da ću ostati doma i gledati malo televiziju – probaj se snaći samo s vjerom u mene”.

Isus te zapravo ne voli. On samo voli kako se osjeća u tvojem društvu.

Okreni se Bibliji kad trebaš inspiraciju ako želiš, jer ona bi trebala biti božanski nadahnuta riječ Božja. Ali čini mi se čudno da je Shakespeare, koji je samo smrtnik, bio toliko bolji u pisanju.

Zašto sam ne izmisliš svoju religiju? Postoji još puno uistinu smiješnih kombinacija koje još nitko nije upotrijebio.

Ako toliko držiš do svojih vjerskih uvjerenja, možeš li mi reći zašto ti je život još uvijek posve nesređen?

Možda bi trebao uzeti trenutak i zahvaliti Bogu na svemu što ti je dao: kao što je jad, slomljeno srce, osobni gubitak i skora smrt.

“O, Gospode, podari mi mir da prihvatim činjenicu da si ti samo izmišljotina moje mašte, hrabrost da se suočim sa svojim jadnim životom bez pretvaranja da si Ti tu za mene, i mudrost da prestanem vješati glupe plakate s molitvama po svojoj kuhinji.”

“Dragi Bože, tvoji najvidljiviji predstavnici ovdje na Zemlji gomila su čudaka. Oprosti.”

“Dragi Bože, shvaćam da ću ako ne vjerujem u tebe, vječno gorjeti u paklu. Hvala ti što se tako prijateljski ponašaš u vezi s time.”

Nekad je samoubojstvo najbolje rješenje

Mnogo me mojih pacijenata pitalo zašto im jednostavno ne kažem da počine samoubojstvo.

Pa to je dobro pitanje.

Mislim, bit ću iskren s vama, većini jadnika kojima dajem savjete bilo bi bolje da su mrtvi. Bio jednom jedan frajer koji je sve izgubio zbog ovisnosti o kocki. Bio je simpatičan i imao je dobre namjere, ali stalno je bacao novac na konjske utrke. Žena i djeca na kraju su ga napustili, roditelji su mu prestali pomagati da otplati dugove. Izgubio je posao, izgubio je sve. I onda su ga počeli progoniti neki ne baš ljubazni kamatari. Došao je u moj ured dršćući i znojeći se, govoreći da će mu polomiti noge ako brzo ne nabavi deset tisuća dolara. Rekao sam mu: “Prijatelju, najbolje je da otvoriš plin i gurneš glavu u pećnicu.” Pogledao me kao da sam lud, ali dajte molim vas – je li imao bolju mogućnost?

O, onda je tu bila jedna gospođa koja je bolovala od raka. Bože, to je bilo smiješno. Mislim, nemojte me krivo shvatiti, rak je vrlo ozbiljna stvar i sigurno tu bolest ne želim uzeti olako niti obezvrijediti, ali ta je gospođa zaslužila umrijeti od raka. Njezino cviljenje podsjetilo me na one smiješne “cvileće” likove koji su nekada bili na televiziji. Sjećate ih se? Bili su super. Ta gospođa je samo kukala “moja sisa” ovo “moje mišljenje o sebi” ono. Gotovo sam nekoliko puta prasnuo u smijeh kada je pričala što joj je na srcu. Isuse Kriste, gospođo, smirite se malo. Ako vam je život tako težak, možda biste jednostavno trebali odustati. Bila je i stvarno debela, što je činilo njezinu situaciju još smješnijom.

Nekad je samoubojstvo najbolje rješenje. Parola u mojem poslu je uvijek bila “O, to je poziv u pomoć”. Pa vjerujte mi na riječ, to je hrpa sranja. Pomoć? Kažem vam, u jednom vam se trenutku više ne može pomoći. Ponekad zadnje što vam treba jest da netko intervenira i da vas zavlači lažima još nekoliko mučnih tjedana. Ponekad je najbolje pokupiti se. A za te gubitnike veliko je dostignuće i smisliti dobru ideju. Uvijek ih pitam: “Zašto ne biste prestali dok ste još u prednosti”.

Razmišljao sam da sam sebi oduzmem život. Puno puta. Jedanput sam čak i pokušao. To je stvarno tužna priča.

Bilo mi je oko deset godina. Već sam tad shvatio da život nije vrijedan življenja. Pa sam se zatvorio u svoju sobu i držao dah koliko sam mogao. Mislio sam da ću umrijeti, jer kad ljudi umru, ne dišu. Pa nakon otprilike minute, nisam više mogao izdržati i udahnuo sam. Onda sam se stvarno osjećao kao gubitnik. Mislio sam, ne mogu se ni ubiti kako treba.

I znate, gledajući unatrag, moram reći kako mislim da je prava tragedija samoubojstva kod onih koji ne uspiju. Nije gore nego kada otkrijete da vam ništa ne uspijeva – odlučite se ubiti, pa vam ni to ne uspije.

Svijet ne bi bio ništa drukčiji da se niste nikada rodili.

Samoubojstvo je poseban način da pošaljete poruku svojim prijateljima i svojoj obitelji kako trebate pomoć.

Pa, život vam je stvarno sjeban. U tome se slažemo. Ali stanite na trenutak i razmislite koliko bi vam trebalo da ga opet dovedete u red. Pomislite na svu tu borbu. Kažem vam, jednostavno se ne isplati.

S engleskoga prevela Margareta Matijević.

Ulomci iz knjige You Are Worthless : Depressing Nuggets of Wisdom Sure to Ruin Your Day, Andrews McMeel Publishing, 1999.