Skalp
Na
periferiji
uma
obitavaju
bezimena božanstva
koja
ponekad
skalpiramo
konceptima -
jednobojna
tekstura koju
možemo
zahvatiti
ili pak
samo
vječna filozofija
onih
koji nestaju.
Kritika čistog čovjeka
Zaključavaju
se
zaključcima
kao
da su
simboli
neke oskudnosti;
zgrčena šaka
koja
dohvaća
tek samu sebe
ili
možda negacija
vlastite svrhe;
svjetionik
koji plamti tamom
u ionako
mrkloj noći.
Stupovi
Ništa
postoji
samo onda
kada
ne postoji
ništa
ili
drugim riječima
samosvijest
je
zaborav bitka
a
ljudi
stupovi ništavila;
moćni, čvrsti,
nesalomljivi stupovi
jer
iznad njih
nema
ničeg
što ih može
smrviti
i
pod njima
ničeg
u što se mogu
urušiti:
ništa
za dodati.
U prilog šutnje
U
predmetima
koji
se prenose
iz
ruke
u
ruku
ne postoji
ništa
bitno
ili pak
nešto
nebitno
jer
građevni
blokovi svijeta
šuplji su
iznutra
i
izvana
a
što se
ne može
izreći
teži
više od
izrečenog
samim tim
što
uopće
teži.
Okvir
Ja
sam
beskonačna smrt
rekoše
bezimeni
utemeljitelji
čije smo
jezike
s korijenom
istrgli
iz nepokretnih
usta
dok su
još isparavala
toplinu života
kako bismo
ih posadili
u šupljinu
nazvanu um -
taj
okvir
koji
kao
jedino
pokućstvo svijeta
dijeli
prazninu od ničega.