Maja Valentić  

Nomen est omen

Kaos u glavi (Trainwreck), r. Judd Apatow, 2015.

Amy Schumer trenutno je jedna od najistaknutijih američkih komičarki koja u svojim nastupima često obrće tradicionalne rodne uloge pri tome ne zazirući ni od autobiografskih interpolacija. No iako se Judd Apatow oslanja na njene scenarističke i glumačke kapacitete, njihov najnoviji projekt ne uspijeva biti subverzivno ostvarenje. Stavimo li to na stranu, ono što još više zabrinjava s obzirom na postavljene ambicije, nije riječ ni o zabavnom filmu. 

Ova “romantična komedija s pomakom” zamišljena je i kao osobna priča Amy Schumer u kojoj ona utjelovljuje “nešto ekstremniju verziju same sebe”. Glavna junakinja Amy prava je antijunakinja romantične komedije čiji se izgled i ponašanje ne uklapaju u tradicionalna, normativna očekivanja od ženskog roda, dosad već bezbroj puta reproducirana i nadograđivana unutar spomenutog žanra. Osim odudaranja od uobičajenih standarda ljepote, ona je izrazito promiskuitetna, neodgovorna, nepristojna, odbojna, djetinjasta, sklona prekomjernom opijanju, pušenju, partijanju i općenito neurednom životu. 

Odrastanje uz oca koji joj je odmalena govorio kako je monogamija nerealna i nepoželjna, kao i rad u nemilosrdnom okruženju časopisa za muškarce S’nuff “koji im želi pokazati kako da se oblače, razmišljaju, jedu i jebu” baveći se usput temama tipa “Nisi ti gay, nego je ona dosadna!” i “Ti to nazivaš sisama?”, znatno je utjecalo na Amyne stavove, vrijednosti i ponašanje koje se, prema standardima romantične komedije, obično pripisuju muškarcima. Kaos u glavi nudi tako i slike žena kao okrutnih, hladnih, onih koje skrivaju osjećaje, dok su pojedini muškarci predstavljeni kroz prizmu senzibilnosti, romantičnosti, privrženosti, sklonosti razgovoru o osjećajima i njihovu prekomjernom analiziranju.

Nerijetko eksploatirana inverzija konvencionalne ženske i muške uloge kojom se film poslužio priskrbila mu je željeni predznak subverzivnog i feminističkog. No ovo “poigravanje” s rodnim ulogama nije ih ni na trenutak uspjelo okrznuti, nego štoviše one u filmu funkcioniraju kao stabilne i zatvorene cjeline, ukratko sve samo ne subverzivne, bez obzira kome pripisane. 

Amyna seksualna sloboda, nesputanost i promiskuitet za koji nikome ne mora polagati račune, uklapaju se u trenutno vrlo popularne i aktualne naracije liberalnog feminizma o “ženskoj emancipaciji”, “slobodnom izboru”, “ženskom osnaživanju” i “postizanju potpune jednakosti”. Ipak, kada govorimo o slobodnom izboru, potrebno je upitati se koliko je on slobodan unutar, primjerice, vrlo usko postavljene i ograničavajuće patrijarhalne kulture koja određene izbore podržava, dok druge pak marginalizira. Između brojnih mogućnosti ostvarivanja na emotivnom planu, film cijelo vrijeme stvara privid tek dvije - stalno mijenjati partnere (naravno, radi se o muškim partnerima) ili skrasiti se s jednim.

Ispostavlja se da je Amy redovitim upražnjavanjem seksualnih odnosa tipa svaku-noć-s-drugim-partnerom samo kratila vrijeme do pojavljivanja onog pravog, sportskog doktora Aarona Conorsa (Bill Hader) koji joj je, uz udanu i sretnu sestru Kim (Brie Larson), pomogao da spozna put ka sreći - put smirivanja, otrežnjenja, monogamije i obiteljskih vrijednosti.

Čitajući mnogobrojne recenzije filma u kojima se, među ostalim, navodi kako je Kaos u glavi zoran primjer feminističkog filma, jedino što nam preostaje zapitati se jest -  “zar je to nama naša borba dala?” 

Naravno, to nije jedini problem filma. Nepovoljnom dojmu svakako pridonose i pokušaji brutalnog i neugodnog humora koji uglavnom izazivaju ravnodušje (kao ilustraciju neuspjelog pokušaja političke nekorektnosti možemo navesti razgovor Amy i Aarona na njihovom prvom susretu u kojem sportski doktor ističe kako je jedna od prednosti njegova posla to što ima priliku raditi sa sportašima, što znači da radi s puno ljudi koji su - Amy se na to nadoveže: tamnoputi!, nakon čega uslijedi prepirka o Amynu rasizmu), zatim šablonizirana, maniristička gluma, slabašna razrada likova i odnosa, cameo uloge koje uglavnom ostavljaju dojam usiljenosti i nezgrapnosti, dvosatno trajanje te brojne digresije unutar narativnih linija vezanih uz Amyn ljubavni, obiteljski i poslovni kaos.